Ovo je po toliko osnova gnusno i tragično zloupotrebljavanje djeteta da čovjek prosto ne zna odakle bi krenuo. Čime bi prije započeo vivisekciju bolesnog društva.
Sa lošeg na gore
Prije par godina, u jednom lokalnom mediju, otpočela je bolesna kampanja radnog naziva „Biramo najljepše dijete Srpske“. I taman kad čovjek pomisli da se ne može dublje u medijski glib i sunovrat sa masovnom zloupotrebom djece, kad ono, može i te kako. Izgleda da je u toku predizborna kampanja “Biramo najmlađeg člana političke partije“.
Na stranu sad to koliko se ovdje krši zakon o političkim partijama, ali riješimo odmah na početku jednu stvar. Otkuda pravo maloljetnom licu da se učlani u neku stranku? Ta, ni u Savezu komunista nije bilo dozvoljeno maloljetnim osobama da postanu članovi partije. Istina, postojala je propedeutika u vidu pionira i Saveza socijalističke omladine, što vam, opet, do kraja sedamdesetih, nikako nije garantovalo da ćete dobiti partijsku knjižicu. Kako je to mali Marko uradio? Sa đačkom knjižicom, sa članskom kartom DVD kluba, uz potpis i preporuku roditelja...? I kako su ga lokalni organi SNSD-a primili u svoje redove? Na lijepe oči? Kako god, tek, dječak je ponosni član partije. Ovdje je bitno primijetiti da su svi propali totalitarni režimi na svom izdisaju imali običaj primati u svoje redove dječicu i medijski ih eksponirati do besvijesti.
Ali, šta je sa roditeljima i da li su oni uopšte bili svjesni šta će uraditi sa svojim djetetom ovim činom? Da li im je bilo jasno da će svoje dijete gurnuti u medijsko blato iz kojeg ga bog otac neće izvaditi i oprati? Dežurni komentatori po društvenim mrežama su već uz Markovo ime nalijepili najogavnije moguće epitete. Elem, od djeteta se ne može očekivati da sa dvanaest godina apstrahuje i pojmi nešto kao što je politika ili politička stranka. Mali Marko čak i kaže:
"Volio bih da učestvujem u nekim aktivnostima SNSD-a, ali sada ne znam koje postoje“.
Očevidno je da dijete ne razumije, niti treba da razumije kakve su to „aktivnosti“ tamo nekog SNSD-a. Za boga miloga, pa sa 12 godina se skupljaju sličice, prvi put zaljubljuje, ide u školu, vozi bicikl, igra se. Vannastavne aktivnosti i interesovanja se pokazuju kroz hobije i sekcije.To je neotuđivo pravo djeteta.
Prava djeteta i kako ih smrviti
Nego, kad smo kod prava djeteta koja su ovim aktom učlanjivanja u političku partiju zgažena, podsjetiću na dvije bitne stvari.
Prvo, osnovni zahtjev Konvencije o pravima djeteta je da najbolji interes djeteta mora biti prioritet i on obavezuje sve institucije i organizacije, i pravna i fizička lica, da za odluke koje donose moraju imati procjenu da li će se i kako odraziti na djecu i njihove interese. Kako se i koliko ostvaruje osnovni interes djeteta gurajući ga u političku i medijsku žabokrečinu, sami procijenite.
Drugo. Prije nešto više od godinu dana ombudsmanka za djecu Republike Srpske, Nada Grahovac je izjavila : "Potpuno je neprihvatljivo da odrasli za ostvarivanje svojih prava koriste djecu. Svako pozivanje djece da doprinesu ostvarivanju prava odraslih je zloupotreba djece i samo još jedan pokazatelj odnosa prema djeci i njihovim pravima i interesima“
Pričekaćemo i vidjeti reakciju ombudsmanke u slučaju „najmlađeg člana SNSD-a“.
Ali, hajde da se zadržimo još malo kod roditelja malog Marka. Ponosna majka Daliborka je medijima izjavila kako je on (Marko) pokazao interesovanje za SNSD kroz razgovor sa komšijom koji je aktivan u mjesnom odboru. Nije đavo da majka djeteta prepušta edukaciju o osnovnim ljudskim, moralnim i humanim svjetonazorima djeteta komšiji? Ili možda baš to jeste normalno u našem društvu.
Možda je baš najnormalnije da vam dijete vaspitavaju komšije, iščašeni partijski mediji koji vazdižu u nebesa kult ličnosti, sitnopartijske lokalne ribe i sav taj talog marginalaca.
Marko kao paradigma stvarnosti
Možda smo potcijenili moć mediokriteta koji bi da se uhljebe i uzglobe čim prije. Jer, iz ove perspektive i gledajući slučaj Marka Janjića, naivno je reći kako se u nekom tamo kasnom pubertetu stvaraju konformistički mediokriteti, koji imaju jedan cilj - da se partijski uklope u monolitnu strukturu koju je kreirao gospodin Milorad Dodik. Čemu i zašto čekati rano punoljetstvo kad je Marko startovao sa 12 godina? Dok se vaša djeca naivno igraju u pijesku, love insekte po parkovima, moljakaju vas da im kupite psa i, uopšteno, dok se zamajavaju infantilnim tricama i kučinama, Marko će do dobijanja lične karte napredovati najmanje do lokalnog partijskog glavešine. Jer znaju Markovi šta je zanje, pa tako jadno dijete potkovano komšijskom pameću i interesom roditelja, veoma bistro zaključuje: "Mislim da je SNSD najbolja stranka u Republici Srpskoj i da lako može pobijediti u svim regijama".
Nego, od koga očekivati pomoć za dijete? Od narečene ombudsmanke? Vidjećemo. Od socijalnog radnika, koji je po istoj toj stranačkoj liniji uhljebljen i kome ne pada na pamet da trepne, a kamo li da nešto uradi? Nemoguće. Od medija koji su bacili dječaka psima tastatura, da ga glođu do besvijesti, sve zarad većeg profita novine? Ni u snu. Ti isti mediji ne samo da (ne)svjesno učestvuju u zlostavljanju djeteta, nego nemaju nikakvih ljudskih potencijala koji bi bili u stanju kritički promisliti situaciju i dati svoje objektivno mišljenje. A, i da imaju, čik neka se usude.
Ili da pozovemo Ministartvo prosvjete i kulture Republike Srpske da se oglasi ovim povodom? Ali, nažalost, oni su spriječeni. Znate, ljudi u ovom ministarstvu koje bi se trebalo baviti svojim poslom razmatraju da li da uvedu vjeronauku na fakultete i kroje novi Zakon po kome će djeca iz RS i na ekskurzije samo u RS!? Nije njima do osnovnih prava djeteta.
Ili će kao i do sada da se pojavi neki visoki funkcioner SNSD-a, i izjavi kako je riječ o najobičnijoj budalaštini. Podsjetiću, to je uradio nedavno Igor Radojičić, koji je za „listu neprijatelja i izdajnika RS-a“, a koja je štampana u ediciji SNSD-a rekao da je glupost.
Ali šta znači poslije svega da je nešto glupost??? Prva riječ se pamti. Pošteni ljudi postaju prokuženi izdajnici, a Marko za sva vremena obilježeno dijete.
Možemo li dopustiti da i ovaj, najjadniji pokušaj predizbornog marketinga, ako se tako uopšte može nazvati, prođe tek sa ponekom kritičkom opaskom? Izgleda možemo.
Marko i Orvel
Ne zaboravite, petnaestak godina, sa manjim pauzama život u Republici Srpskoj obilježava vladavina jedna političke partije. Djeca su rođena uzrasla i odrasla uz Milorada Dodika i satelite mu. Ona su uz pomoć utučenih i materijalno ucijenjenih roditelja, krnjeg školstva i osiromašene zajednice formirala svoje stavove, mišljenja i obrasce ponašanja. Zato ne treba da čudi što mali Marko veli, tako apsurdnu, a tako iskrenu rečenicu, da je zvolio SNSD, „otkad je bio mali“.
Da, on zna jedino za svijet SNSD-a! Čitava njegova psihofizička egzistencijalna ravan se zasniva na tom svijetu. Vidi on to po svojim roditeljima, učiteljima, drugarima, komšijama, televizijskim voditeljima... I kao u Orvelovoj ’84. poput glavnog junaka Vinstona on voli Velikog Brata. Samo na užas svih nas, Marko je dijete a Vinston izmaštani odrastao čovjek. Orvel je napisao sociološki SF, a Marko živi našu realnost.
Veliki brat je zato mala maca za svijet dječaka Marka. Ali, hej, nije li to i vaš svijet?
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
