<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Da sam žena čija se G tačka odazove kad je pozovem

Kakav bi to život bio u kojem govoriš šta misliš i ne brineš o posljedicama. Ne, ne sviđa mi se tvoja košulja. Roditelji su ti potpuni kreteni i odgojili su te kao šupka. Ljepša si od mene, ergo prezirem te.

04. april 2014, 12:00

Zato što sam takav licemjer...

Dok ležim budna u 1 ujutro, omiljeno doba kad Kraljica Borg prelazi kod podanika da ih podsjeti na njihovu smrtnost, poželim snažno da sam neko drugi. Ništa posebno, to su samo skromni snovi jedne tipične žene...

Da sam žena koju u 2 ujutro budi nježni poljubac i još nježniji ulazak. Čija se  G tačka odazove kad je pozovemo. Čitala sam da postoje slučajevi višestrukog orgazma. Doduše česti su kao i samosagorjevanje, ali ako postoje džinovske glave na Papua Novoj Gvineji valjda se i meni na Alipašinom može posrećiti. 

Da sam popularna. Neko sa velikim N. Moj lik kao zeleni signal na semaforu (dobro Šeki, tvoj kao crveni.) Da nemam poznanike,  već obožavatelje. Da moju smrtovnicu jednog dana isjecaju stotine njih i drže u svom novčaniku. Možda da dobijem ulicu pa da i oni koji me se ne sjećaju hodaju po meni, sjede i sastaju, ljube i blude po mojim ćoškovima,

Meni kao osobi kojoj je najvažniji karakter kad procjenjujem osobu, san je da sam željena. Kao osoba, kao ženka, kao prijateljica, kao autoritet, kao podrška, kao kćerka i sestra, kao neko bez koga ne želiš živjeti više niti jedan dan, koliko god ovo petparački zvučalo. Da se neko potuče zbog mene jer me želi odnijeti kući kao nagradu za koju vrijedi rizikovati zub ili ud. 

Da sam ona koja zaustavi promet na ulici a da nije 8 mart, već onako, samom svojom pojavom. Ona koja normalno prelazi ulicu na pješačkom prelazu, jer niko ne žuri toliko da nema vremena da je isprati pogledom. A ne da moram postizati olimpijsku brzinu kad poželim živa preći zebru. 

Da me elitističke prodavačice odmah posluže bez podignutih obrva i komentara tipa „ne znam da li je ovo za vas prihvatljivo“...Da moj kolega kaže kako me  je jednom vidio preko ulice, imala si onaj narandžasti šal oko vrata, i da tu sliku pamti čitav život. Da konobar u Sarajevu (to je vjerujte mi posebna sorta) odmah donese ne jednu već dvije čaše vode, bez milion podsjećanja, već zato što želi da mi ugodi i što predviđa moje potrebe. Da Mango i druge  prodavnice imaju ne jednu već više komada haljine u mom broju! 

Dok ležim budna u tri ujutro, omiljeno doba kad Kraljica Borg zabije lakat u oko podanika da ih podsjeti na njihovu smrtnost, često zamišljam kakav bi život vodila ta druga Dženana.

Bio bi puno smjeliji sigurno. Ponedjeljkom bih umjesto čekanja dok Kraljica  otpleše pačji ples išla u teretanu gdje bih vježbala na bendž klupi samo zato da izgledam odvratno izazovno. Utorkom ma kakav helendoren engleski za djecu!  Utorkom bih sebi priuštila   časove iz portugalskog (šta ja mogu taj me jezik uzbuđuje skoro kao i knjige Amande Kvik) koje bi mi davao neki 25godišnji Eduardo, čija su slaba tačka naravno a šta drugo nego starije žene. Srijeda bi bila moj dan za saunu, FKK naravno, i pošto sam drugačija osoba sasvim bi mi normalno bilo da gologuza sjedim i znojim se sa gomilom neznanaca koje ću poslije dostojanstveno pozdraviti na ulici. Četvrtkom bih pokrenula takve rasprave da bi mi SIPA počela prisluškivati telefon. Petak  bi bio dan za nas dvoje, kad bih ga podsjećala koliko je samo sretan što sam ga izabrala prije 20 godina...Vikend? Ne smijem vam reći šta bih sve vikendom radila, ipak živim u vjerskoj državi. 

Moj drugi život bio bi i pun eksperimenata. Pristala bih biti dio medicinskih ispitivanja i dala bih svoje tijelo nauci.  Istetovirala bih zmaja na leđima kod tatu majstora u Živinicama, većeg nego što je Lisbet ikad stisla pa uradila. Možda bih se toliko odvažila da bih se podvrgla eksperimentima koje svaka zdrava žena u Americi provede na prvoj godini koledža. Tu ženu ne bi u odlučujućem momentu probio smrtni znoj jer je pomislila „kuku šta bi mi majka rekla da me vidi sad?“ Doduše ta žena vjerovatno ne bi živjela u zemlji gdje ne možeš otići u javni WC a da ne sretneš bivšu komšinicu tvoje mame koja te nije vidjela već 33 godine ali savršeno je upoznata sa tvojim kretanjima! 

Ta bi druga Dženana bila svoja, toliko samoživa i sebična da bi bila čak i iskrena. 

Kakav bi to život bio u kojem  govoriš šta misliš i ne brineš o posljedicama. Ne, ne sviđa mi se tvoja košulja. Roditelji su ti potpuni kreteni i odgojili su te kao šupka. Ljepša si od mene, ergo prezirem te.  Od pogleda na tvoje savršeno dupe pozlije mi i voljela bih ga uštinuti tako jako da idući put kad me vidiš zdravo štrecneš od straha. Želim ne jednog već tri ljubavnika. 

Najdraže mi je kad me svi ostavite na miru da čitam. Hoću da je sve po mom. Ja vrijedim obožavanja. Dobra sam osoba. Najbolja sam prijateljica koju ćeš ikad imati i zahvali sretnoj zvijezdi što me znaš. Volim te toliko da bih željela da ja prva umrem. Kad bi se zapalio stan pregazila bih te da nju prvu spasim, a ako bi ti to isto uradio sutra bih se razvela od tebe i uzela ti svaku paru koju imaš bijedniče.

I onda dođe jutro. Izlazim iz kreveta kao da sam kraba,  da ne bih poremetila njen san. Naravno utom nagazim mačka a on mene ugrize. Muž mi prvi uleti u wc, kafa mi je ispala odvratna „fino sam ti rekla da ne znam praviti kafu,“ na jutarnjem programu vidim da dan nije nikako povoljan za meteoropate, spremim nju tu su i leptirići u kosi, a ja zadnjim nitima optimizma nagnana ubacim šminku u torbu jer ću poslije imati sigurno vremena da je apliciram. 

I tako počinje još jedan dan za koji bih dala život. Koji sam ja licemjer, ni mojim snovima ne možete vjerovati.

Tekst od iste autorke:

Ko god kaže da su četrdesete najbolje godine, nabijem ga