Iako BiH ima ogroman poljoprivredni potencijal, u zemlju se svake godine, pored mesnih i mliječnih proizvoda, flaširane vode i drugih namirnica, uvozi i velika količina voća i povrća.
Podaci Vanjsko-trgovinske komore BiH potvrđuju da se kod nas uvozi ne samo egzotično voće i povrće, nego i namirnice koje se mogu naći u domaćoj proizvodnji. Pored uvoznog kivija, manga, avokada, banana i ananasa, nalaze se jabuke i kruške iz uvoza, a na odjeljcima sa povrćem, nalaze se uvozni krompir, mrkva, grah i kupus.
Naša zemlja je samo u januaru i februaru ove godine uvezla krastavaca, kupusa, mrkve, graha i jabuka u vrijednosti većoj od 2,3 miliona maraka, dok je uvoz ovih namirnica u u prošloj godini iznosio blizu 18,5 miliona maraka. Sudeći prema prva dva mjeseca, uvoz ovih poljoprivrednih namirnica ove godine mogao bi premašiti vrijednost od 20 miliona maraka.
Bosna i Hercegovina je na primjer kupus u 2014. godini najviše uvozila iz Italije, i to u vrijednosti od oko 136.000 KM. Iz Italije smo uvozili i krastavce, u vrijednosti od oko 200.000 KM. Italijani su nam prodali i velike količine jabuka i krušaka, čija je vrijednost premašila 800.000 KM. Od njih smo uvozili i mahunarke, u vrijednosti od oko 22.000 KM.
Bosna i Hercegovina je mrkvu u januaru i februaru najviše uvozila iz Srbije, i to u vrijednosti od oko 165.000 KM.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS, kaže da se kod nas uglavnom uvozi voće i povrće koje je u stranim zemljama na rasprodajama i aukciji.
“Voće i povrće se u inostranstvu kupuje daleko jeftnije od stvarne cijene ovih proizvoda. Nažalost, kod nas niko ne gleda koliko je voće i povrće stajalo u hladnjačama i kakva je njihova kvaliteta i tako ono izlazi na tržnice i markete i prodaje se našim potrošačima. Voće i povrće koje stoji nekoliko mjeseci, pa čak i godinu dana u hladnjačama, ima veoma malu vrijednost, odnosno vrijednost im je gotovo nikakva, a o kvaliteti ne treba ništa posebno govoriti”, kaže Usorac za naš portal.
Objašnjava da je to kao kad bi se piletina držala u zamrzivaču dvije godine, a kad bi se ona izvadila iz zamrzivača, njena hranljiva vrijednost bila bi jako niska. Napominje da je kupovna moć našeg naroda mala i zbog toga potrošači ne mogu da biraju šta će kupovati, već traže da prođu što jeftinije.
“Ova situacija negativno utiče na domaće proizvođače, naročito kad je u pitanju sezonsko voće i povrće, jer tada naši poljoprivrednici ne mogu da prodaju svoj proizvod. Tada su naši proizvođači primorani da voće i povrće daju za preradu, a to onda utiče i na njihovu zaradu, odnosno, oni su u gubitku. Na taj način se proizvođači gube za narednu godinu”, ističe Usorac.
Napominje da su domaći proizvođači voća i povrća apelovali da se smanji uvoz ovih proizvoda u vrijeme sezone.
“Uputili smo zahtjev Vijeću ministara da se ograniči uvoz povrća i voća koje naši proizvodači proizvode tokom sezone. Na taj način bi se koliko-toliko smanjio pritisak stranog tržišta na domaće, ali, nažalost, još uvijek ništa nije riješeno po tom pitanju. Mi se nadamo da će se na tome poraditi u narednom periodu, prije sezone”, kaže Usorac
MOGUĆA ALTERNATIVA
Da je moguće podržati naše proizvođače i koristiti domaće voće i povrće potvrđuju primjeri mnogih ljudi koji kupuju proizvode direktno od poljoprivrednika, a mnogi su spremni i da uzgoje ove namirnice sopstvenim trudom i radom.
Aleksandar Perendić iz udruženja “Bez granica Banjaluka” koje se bavi proizvodnjom organski uzgojenog povrća preporučuje ljudima da, ako imaju priliku, hranu uzgajaju sami, u saksijama.
Njegova praksa je da se vozi biciklom kroz okolna sela Banjaluke, po predgrađima i zaseocima i na taj način upoznaje ljude koji gaje hranu, pa onda jaja, zeleniš, pa i mesne proizvode, kupuje od njih.
“Ovo je i način da se podrži razvoj poljoprivrede, jer se ponovo počinje cijeniti proizvod sa sela, a bez obzira šta moderno doba nameće, život iz sela dolazi. Vaše dijete će živjeti na pravi način, ako se malo potrudite, a globalno, svima će biti bolje, jer ćemo ovim potezom početi vraćati zaboravljene vrijednosti”, kaže on.
Da bi domaći proizvođači opstali, oni se nadaju da će se u narednom periodu ograničiti uvoz stranog voća i povrća. Njihovi proizvodi bi se na taj način mogli zaštititi, što bi poboljšalo i sam položaj domaćih proizvodača, a i kupci bi primijetili da je naša mrkva ukusna kao i uvozna, ako ne i bolja.
