<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Legendarni borac protiv aparthejda u Banjaluci: Priča o Južnoj Africi je parabola za svijet u potrazi za nadom

Michael Lapsley, jedan je od legendarnih boraca protiv aparthejda i saborac Nelsona Mandele

10. april 2014, 12:00

Promocija knjige „Od žrtve do pobjednika – borac za slobodu i ljudske duše“ Michaela Lapsleyja održana je juče u Banjaluci. Lapsley je predstavio svoju knjigu, svoj rad, a govorio je i o “Institutu za liječenje sjećanja” koji je osnovao.

Michael Lapsley, jedan je od legendarnih boraca protiv aparthejda i saborac Nelsona Mandele, a knjiga koja je predstavljena zapravo je njegova biografija. Michael Lapsley je Novozelanđanin, a nakon završene obuke za anglikanskog sveštenika u Australiji upućen je u Južnu Afriku. Odmah po početku službovanja posvetio se borbi za oslobođenje od aparthejda, kao hrišćanin i kao sveštenik, i priključio se pokretu Nelsona Mandele - Afrički nacionalni kongres.

Michael Lapsley

Iz Južne Afrike je protjeran 1974. god. i narednih 16 godina je živio u okolnim zemljama juga Afrike, te putovao širom svijeta da mobilizuje ljude, a posebno vjernike za borbu protiv aparthejda. Kako sam kaže, pitanje njegove borbe nije bilo samo političko ili pitanje pravde, nego i vjersko, zbog izvrtanja Jevanđelja, da bi se ono koristilo za pravdanje aparthejda.

Najriskantniji moment u njegovoj borbi, ali i u životu, jeste pokušaj atentata na njega. Dok je bio u egzilu u Zimbabveu 1990. godine na njegovu adresu je pristiglo pismo koje je ustvari bilo pismo-bomba. Prilikom otvaranja eksplodiralo je i Michael Lapsley je ostao bez obje šake i jednog oka.

Zločin je počinjen dva dana pred početak pregovora koji su doveli do ukidanja aparthejda, a počinioci nikad nisu otkriveni. Prvi dio knjige je posvećen tom događaju, ali i Lapsleyjevom oporavku, unutrašnjim dramama, invalidnosti, te prihvatanju invalidnosti.

Drugi dio knjige nosi naziv „Borac za slobodu“ i govori upravo o tome, borbi protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, ali i u Lesotu, te Zimbabveu, gdje je bio u egzilu. U trećem dijelu otkrivamo Lapsleyja onakvog kakvog ga danas poznajemo. To je Lapsley nakon eksplozije, ponovo u Južnoj Africi, angažovan na izgradnji mira kroz svoj Institut za liječenje sjećanja.

Predstavljanje knjige u Banjaluci

Svoje iskustvo upregao je u liječenje žrtava nasilja, gdje je postigao dosta uspjeha. Uspjeh mu je jednim dijelom omogućio, kako i sam kaže, njegov invaliditet. Mnogi ljudi koje on liječi kažu da mu mogu vjerovati jer on zna šta je bol, a sam Lapsley vjeruje da bol ujedinjuje ljude. U četvrtom poglavlju, Lapsley nam govori o misiji na svjetskom nivou i o svom iskustvu rada na liječenju sjećanja u SAD, u Australiji s Aboridžinima, u Zimbabveu...

SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU

Ovu knjigu, iako se radi o autobiografiji, nipošto ne treba shvatiti samo kao knjigu o Michaelu Lapsleyju. Ona je, kako njen autor u uvodu kaže, istovremeno priča o Južnoafričkoj Republici: „Moje vlastito putovanje odslikava putovanje moje usvojene zemlje“.

Međutim, ni priča o Južnoj Africi nije samo priča o njoj. Autorovim riječima rečeno: „Priča o Južnoj Africi je parabola za svijet u potrazi za nadom.“ „Potraga za nadom“ posebno obilježava tranzicijska društva kakva su i ex jugoslovenska, te stoga ova knjiga na našem jeziku ima posebno veliki značaj.

Michael Lapsley kazao je da je prvi put u Banjaluci, ali da je drugi put u Bosni i Hercegovini. Kaže da memoari koji su objavljeni pričaju njegovu priču, ali oni su i nešto više, oni govore o liječenju sjećanja u zemljama širom svijeta.

“Pitanja koja ova knjiga postavlja su namijenjena ljudima širom svijeta.  Ova pitanja su i danas aktuelna na Zapadnom Balkanu, Ruandi, Južnoj Africi u drugim zemljama. Konteksti u ovim zemljma su nevjerovatno različiti, jedinstveni su za svaku zemlju, ali pitanja koje građani postavljaju i koja mi sada možemo postaviti su ista. Osnovno pitanje je naš odnos prema prošlosti, nakon toga možemo se pitati koliko su ove zemlje ozlijeđene zbog određenih događaja koji su ih zadesili i da li su one još uvijek zatvorenici prošlosti”, kazao je Lapsley za BUKU.

Kaže da, nažalost, mnogi ljudi daju sami sebi dozvolu da rade užasne stvari drugim ljudima, pozivajući se na ono što je učinjeno njima, pozivajući se na to da su oni žrtve, a ne počinitelji zločina. Ne pitamo se kako prošlost utiče na pojedince, kako nacionalnost utiče na individue, kako dobijamo određena sjećanja od generacija prije nas, pa na kraju i kako nas čak i naši djedovi i bake truju pričama koje nam prenose. Oni nam govore šta se desilo narodu kojem pripadamo, ko je krivac za to, kažu da nikad, nikad  ne vjerujemo drugima...

Lapsley smatra da se centralno pitanje na mnogim krajevima svijeta odnosi na mogućnost prestanka mržnje drugih ljudi. Često nam se čini da imamo razlog za mržnju drugih, ali isto tako imamo razlog da prihvatimo druge, da ih razumijemo. Nelson Mandela jednom je rekao da nije ostavio mržnju na izlazu iz zatvora, bio bi zatvorenik cijeli život, a Lapsley prihvata takvo razmišljanje, imajući u vidu sve što mu se desilo u životu.



Gospodina Lapsleya smo pitali šta je za njega sloboda, na što je on odgovorio da dostojanstvo govori mnogo o slobodi. “Kad govorimo o slobodi, moramo govoriti o duhovnim vrijednostima, savremenom svijetu, kapitalizmu i ekonomiji. Sloboda takođe podrazumijeva prostor da svako razvije svoj puni ljudski potencijal. U zapadnom svijetu, o slobodi se uglavnom razmišlja na individualnom nivou, ali na kontinentu na kojem ja živim, sloboda se traži za kolektivitet”.

Knjigu “Od žrtve do pobjednika” na našem jeziku je po prvi put objavio NVO  Gariwo u svojoj ediciji Pitanje svih pitanja 2012. godine. Uz Lapsleyja, kao autor knjige naveden je i Stephen Karakashian, a knjigu je s engleskog prevela Željka Vojinović. Recenzenti knjige su Svetlana Broz i Amer Tikveša.