Linč (engl.) je protivzakonito, samovoljno kažnjavanje, obično smrću (vješanjem, strijeljanjem, spaljivanjem ili zlostavljanjem do smrti od strane razjarene gomile) zbog izmišljenoga ili stvarnoga zlodjela; nazvano tako po američkom kapetanu W. Lynchu (1742–1820).
Tako kaže definicija.
A ono što se desilo Ljupku Petroviću, nekadašnjem treneru Crvene Zvezde i osvajaču Kupa evropskih prvaka, najviše odgovara ovoj definiciji.
Sumanuta medijska mašinerija, ugrozila je bukvalno čovjekov život. U protekla dva dana, pervertirani polunavijački mozak, u kombinaciji sa beskrajnom dokonošću i zlobom, napravio je fotomontažu Petrovića kako drži pušku u društvu sa ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom.
Inače, Ljupko Petrović je tek preuzeo dužnost šefa stručnog štaba FK „Sarajevo“. Treba li uopšte napominjati kako je poslije ovoga njegova uloga trenera u ovom fudbalskom klubu postala nemoguća. U ovoj društveno-medijskoj vratolomiji u kojoj je Petrović bio žrtva verbalnog linča, zakazali su gotovo svi.
Zakazali su kao ljudi. Manimo sad profesionalne, sportske i ine kvalitete.
Arkanovo oko
Najednom se vaskrsli Arkan, ćoreći sa fotomontaže, nasmijao i namignuo Sarajevu, Sarajlijama i građanstvu BiH. I to je bilo dovoljno. Žuč se razlila po tastaturama od Cazina do Stoca.
„Četnici“ su nicali na sve strane. U Ljupku i oko Ljupka. U FK „Sarajevo“ i oko kluba. Četnici su bili svugdje oko nas. Samo su, eto, strpljeno čekali da se u liku Petrovića, a u duhu Arkana uvuku preko jedne fotografije u Sarajevo i krenu sa klanjem svega što klanja i krsti se sa lijeva na desno.
Jadno je bilo čitati septičke jame komentara upućenih čovjeku, koji je, u najmanju ruku, bio zbunjen i uplašen. A uprkos groznoj situaciji u kojoj se našao, bio je iskren. A to je, izgleda, najpogubnije. Tako je, naprvo zbunjeni Petrović, na pomen Arkana, oružja i fotografije, rekao:
"Šta mi pokazuje, kako se rukuje oružjem?! Nemam pojma ja zaista... Ne sjećam se da je nešto oružje pokazivao. Znam da je bio vođa navijača Zvezde."
I to je bio zvižduk i lovački „aport“ za linč! Arkan je probudio svu frustriranost mahalašku.
-Čuj, ne sjeća se? Dakle, ne demantuje. Dakle, baš je bio. I, najvjerovatnije, vježbao gađanje za odstrel Bošnjaka, razglabali su nacionalistički umovi po čaršiji.
Eto, Ljupko nije imao prečeg posla nego je povazdan sa Arkanom upucavao Hekler. Sve sa loše isfotošopiranim urličuće crnim satom na ruci.
Velim, u sumanutom galimatijasu kvaziinformacija, sa kvaziljudima, Petrović je bio najiskreniji.
Nije demantovao, dakle, da se viđao sa Arkanom. Nije demantovao niti da se fotografisao. Posve sigurno je da je Ljupko Petrović, kao zvijezda Zvezde, imao fotografije sa Arkanom, tadašnjim vođom Zvezdinih navijača. Ali, posve sigurno, nije vježbao gađanje sa istim. Imao je čovjek prečeg posla!
FK „Sarajevo“-demonstracija zbunjenosti
No, šta su na sve to uradili ljudi iz FK „Sarajevo“. Pa, prvo, pokazali su da nemaju nikakav skauting. Nisu bili u stanju provjeriti ima li Petrović inkriminišuću prošlost.A, onda su pustili slavnog trenera niz vodu, u verbalnom zlostavljanju koje je uslijedilo. Što je najgore od svega, nisu mu vjerovali. Čekali su izvještaj kojekakvih vještaka, koji su u roku od odmah dokazali kako je riječ o fotomontaži. Tek potom su izdali, kobiva, oštro saopštenje u kome demantuju Petrovićevu eksplicitnu i konkretnu povezanost sa Arkanom. Najlicemjernije od svega je što su prvi ljudi „Sarajeva“ na kraju priprijetili kako će, pazite sad, „otkazati saradnju“ svima koji nastave širiti neistine o Petroviću i koji budu zloupotrebljavali fotografiju?! Živo me interesuje kako će to učiniti? Znam, znam odgovor! Nikako!
A, šta je sa svjetinom koja je razočarano izgubila svoju dnevnu medijsku kost razdora i nacionalističke zlobe? Pa, više-manje, ništa. Ono, činjenica je da postoji veliko razočaranje otkrićem da Ljupko ipak nije pod Arkanovom komandom na Trebeviću uvježbavao gađanje opkoljenih stanovnika Sarajeva, ali je i dalje ostao još jedan „četnik“. Četnik kome, u svakom slučaju, nije mjesto u „Sarajevu“ i u Sarajevu. Četnik, koji je, na koncu konaca, priznao da se viđao sa narečenim Arkanom...
Ali hajmo malo objektivizirati stvari.
Šta bi bilo da se Petrović doista fotografisao u društvu duge cijevi i kratkog vrata Arkanovog? Život mu je, posve sigurno, i ovako bio ugrožen.
Linč koji je doživio u 24 sata je teško opisiv i ne govori mnogo niti o proslavljenom treneru, niti o razbuđenom Arkanu, koliko govori o tempiranoj mržnji nacionalizmom zadojene svjetine. I to je fakat. Apstraktna mržnja prema nepoznatom čovjeku, pobuđena iracionalnostima i podgrijana isfragmentiranim lokalnim huliganskim totemizmom, nema opravdanje. Nikada, nigdje i ni za koga.
Ovdje se otvara jedno mnogo veće pitanje. Postoji li kolektivna krivica bar u naznakama? Konkretno govoreći, da li je krivo, velim, onih 10% Srba koji imaju, npr. inkriminisane fotografije sa nekim od ratnih zločinaca? I, ako su krivi, dokle ide kazna? Za šta su tačno krivi i kako ih privesti fiktivnoj pravdi? Da li ti i takvi nisu dobrodošli u Sarajevo? Ovo je čisto hipotetičko, ali bogme i tehničko pitanje.
Primjera radi, Robert Prosinečki se fotografisao sa Franjom Tuđmanom, pa je bio trener Crvene Zvezde i obožavan je u Beogradu. Ćiro Nacionale Blažević je poznat po izjavi da mu je „Hercegovina najljepši dio Hrvatske“, pa je vodio zmajeve i, poslije Safeta Sušića, posve sigurno bio najharizmatičniji trener BiH reprezentacije. Ima toga na sve strane. Bukvalno.
Poslije svega, ostaje gorak ukus u ustima.Ukus blasfemične ispraznosti koji ostavi hipnotisana nacionalistička gomila, koja „ganja pravdu“ i pali već spaljene vještice.
Vaskrsavanje Arkanovo
Ali najveća ironija od svega je da je umrli i zaboravljeni Arkan, na volšeban način, preko grbače nevinog čovjeka, vaskrsao u Sarajevu i u roku od odmah povampirio svjetinu spremnu za prebrojavanje nacionalnih krvnih zrnaca.
Onima koji ne shvataju da je ljudskost iznad bilo kavog naciona ili kakve druge trivije, još jednom valja ponoviti riječi velikog trenera Ljupka Petrovića koji je ovim povodom za Arkana rekao:
"Takvih je bilo uvijek u ratovima na svim stranama kontinenta, negdje su korišteni za političke svrhe. Ja ne bih želio poslije toliko godina, kad je sve jasno, da uopšte pričam na tu temu, to je za mene neprihvatljivo u ovom momentu".
Pametnom dosta
I tako prođe još jedan nacionalistički pir. Ljudima zadojenim mržnjom i dvoličnošću, bez obzira na vjeru i naciju ostaje samo da nastave uživati u muzici Svetlane Ražnatović i da iščekuju novi povod za ad hoc tastaturalno pljuvanje.
Ružno je i tužno kada grad-heroj napusti Valter i u njega uđu Arkanovi i ini duhovi da ga „brane“.
Post phothoshop-um
Nakon samo nekoliko minuta traženja na netu, lako je pronaći originalni uzor za sramnu fotomontažu, kao i vrlo uvjerljive kvazioriginale drugih manje znamenitih ljudi kako se “fotografišu” sa Arkanom.
(radovi na temu)
