Nobelovac je nastojao da se stanje stabilizuje i vrati mir. Vidjećete da ako ime Burundija zamjenite imenom BiH i ako njihova plemena Tutsi, Hutu i Tva preimenujete u ova naša tri plemena, da razlike gotovo i nema!
Nelson Mandela odigrao je ključnu ulogu u uspostavi nacionalnog jedinstva u Južnoafričkoj Republici nakon decenija koje je karakterisao procjep između bijelaca i crnaca.
Ostaće zapamćeno u kolektivnom sjećanju južnoafrikanaca, ali i kao nauk onima koji su spremni da uče lekcije iz istorije, da je Mandela spriječio veoma relanu opasnost da se crnačko stanovništvo počne svetiti bjelačkoj manjini za sve ono što je kao bolne tragove ostavio aparthejd i rasna segregacija.
Veliki državnik je vido dalje od onoga na šta ga su ga strasti mogle navesti i uspio je u nastojanju da se unatoč svemu otvori proces pomirenja između dvije do tada krajnje udaljene zajednice. No,manje je poznato da je Mandela učestvovao i u pokušajima rješavanja nekih drugih krupnih problema i konflikata, posebno u zemljama Afrike. Tako je Mandela bio pozvan da pomogne u liječenju dubokih rana koje je genocid prouzročio u Burundiju u kome se takođe desio genocid, sličan ononm u Ruandi, u kome su plemena Hutua,Tutsija i Tua prošli kroz krvavi period međusobnog sukobljavanja u pokušaju da istrijebe jedni druge.
Iz rakursa prave agonije kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina ovih gotovo dvadeset godina stajanja u mjestu i suštinskog zaostajanja,nije na odmet potsjetiti se riječi Neslona Mandele koje je izgovorio prije četrnaest godina i koje kao da su upućene političarima u ovoj našoj zemlji:
„Praktično,ni jedna od strana koje pregovaraju, baš ni jedna,nije izgleda naučila vještinu pravljenja kompromisa. Odsustvo fleksibilnosti neizbiježno će prouzrokovati poteškoće i spriječiće postizanje kompromisa neophodnih kako bi se došlo do jednog realno mogućeg rješenja...Čak i među nezavisnim i iskusnim političkim posmatračima vlada čvrsto uvjerenje da je istinski problem Burundija odsustvo rukovodilaca koji bi bili u stanju da razumiju važnost nacionalnog jedinstva, mira i pomirenja, odsustvo rukovodilaca koji bi imali viziju i koji bi bili uzdrmani činjenicom da je na djelu masakriranje nevinih civila.
Ne znam da li je ovo uvjerenje na mjestu ili nije. Ja ću odgovor na ovo pitanje tražiti tako što ću nastaviti da radim na uspostavi mira i stabilnosti. Ja vjerujem da ste svi vi na visini očekivanja i da ste sposobni odgovoriti na izazove koji stoje pred zemljom. Činjenica da ste postali lideri u vašoj zemlji potvrđuje da ste vi svi odgovorni i zabrinuti pred tragičnim događajima koji su doveli do masakra hiljada vaših sunarodnika, neovisno od toga kakve ste greške mogli napraviti i neovisno od grešaka u razmišljanju i djelovanju.
No,vaša nesposobnost da se složite oko krucijalnih pitanja, mnogobrojni rascjepi u vašim političkim organizacijama,vaš osjećaj da nije neophodna urgentna akcija u situaciji u kojoj su nužne inicijative sada i odmah, sve ovo spada nedvojbeno u sferu vaše odgovornosti...Kompromisi su neopohodni kako bi se rukovodilo zemljom; kompromisi se prave sa protivnicima, ne sa prijateljima. Sudeći prema sadašnjem stanju, izgleda da ste svi zauzeli tvrde pozicije i da ste svi skoncentrisani na to kako diskreditovati ili oslabiti vaše rivale. Rijetko se dešava da se neko od vas prepozna u problemima s kojima je suočen vaš narod.
Uvid u nedavnu prošlost vaše zemlje pokazuje da apsolutno nemate svijest o tome šta su temeljni principi koji bi trebali da motivišu svakog rukovodioca.
U svakoj zajednici postoje ljudi i žene naoružani dobrom voljom. Ljudi dobre volje su i među Hutuima,Tutsijima i Tua; zadaća istinskog vođe je da prepozna te ljude i te žene i da im povjeri zadatak kako bi služili zajednici.
Vođa stalno nastoji smanjiti napetosti pogotovo ako je suočen sa osjetljivim i složenim problemima. Ekstremi prosperiraju kada postoje napetosti i tada se emocijama nastoji substituisati razum.
Vođa prilazi svakom problemu, bez obzira koliko je on važan i osjetljiv,sa idejom da iz njega zemlja treba da izađe snažnija i jedinstvenija nego ikada.
U svakoj svađi postoji trenutak u kome ni jedna od dvije strane nije potpuno u pravu ili potpuno u krivu.Tu je kompromis jedina alternativa za one koji zaista žele mir i stabilnost.
Ostaje da se upitamo: Hoće li, Bože, ove riječi doprijeti do onih do kojih bi trebale da dopru?
(Iz izlaganja Nelsona Mandele održanog 16.januara 2000. godine u Aruši,T anzanija, tokom procesa za uspostavu mira u Burundiju.)
Sa francuskog priredio i preveo Srđan Dizdarević
