<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kopija bolja od originala

Djela starih majstora poput Velazqueza, Vermeera i Bruegela iznimna su i jedinstvena u povijesti umjetnosti. To je razlog više da ih se kopira. To u Beču pokušavaju studenti, umjetnici i umirovljenici.

15. april 2014, 12:00

Psi, lovci i klizačice prvo se crtaju finom olovkom, nedostaje još plamteća vatra na seoskom imanju, ali krajolik djeluje hladno kao na originalu. "Lovci u snijegu" Pietera Bruegela starijeg iz 1565. jedno je od impozantnijih djela u povijesti umjetnosti. Ali Brigitte Humpelstetter ne plaši se velikih izazova. Samouka 77-godišnjakinja ponovno se sa svojim štafelajem na pola godine smjestila u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču (KHM). Kopira Bruegela, detalj po detalj, već drugi put. "Ja vremena imam", kaže umirovljenica kroz smijeh.

Već 20 godina ova slikarica amaterka dolazi u muzej i neumorno uvijek iznova među 1.000 starih majstora bira jednoga uz kojega će ostati idućih mjeseci. "Moj suprug voli lijepe žene. Za njega sam naslikala Dürerovu 'Venecijanku'", priča. Često je Brigitte Humpelstetter jedina koja kopira djela starih majstora u raskošnoj građevini na uglednoj bečkoj adresi. Ovoga puta je drugačije. Nekoliko prostorija dalje 13 kineskih umjetnika želi usavršiti svoje umijeće preslikavanja.

Nizozemski majstori iz kista Kineza

"To je kao da je ispred mene u automobilu Vermeer. Slijedim ga i pokušavam shvatiti zašto je izabrao put kojim putuje", kaže 26-godišnji specijalist za portrete You-Yong iz Pekinga o onome što mu donosi vizualni kontakt s originalom. On tek od prije dva dana pokušava razumjeti djelo "Umjetnost slikanja" nizozemskog majstora Jana Vermeera nastalo prije 350 godina, a ipak je, prema mišljenju posjetitelja muzeja već savršeno "pogodio" motiv originala - slikara pri portretiranju jedne žene. Zašto baš Vermeer? "Kod Velazqueza je već sve bilo puno", priznaje. Njegovi zemljaci vole Španjolca koji igra važnu ulogu u kaligrafskoj izobrazbi.

 U Sali 10 sjedi Danqing Chen, najpoznatiji od umjetnika koji su doputovali iz Kine. Tog 61-godišnjaka su proslavila ulja na platnu s motivima Tibetanaca. 18 godina živio je u New Yorku, a u Kini je danas na cijeni. On se primio "Princeze Margarite u plavoj haljini" koju je već dva puta kopirao prema reprodukciji. "Original mi sada pokazuje koliko sam bio nevješt." Njegovo djelo, koje želi završiti za manje od tjedan dana, neće biti na prodaju. "To je za moj osobni užitak i za užitak studenata u Kini", kaže Danqing Chen.

S kopijama do čitave kuće


Ali to nije uvijek tako. Neki preslikavači traže za svoja djela 10.000 eura i više. "Priča se da je netko na taj način zaradio i za kuću", kaže Christine Surtmann, asistentica u direkciji umjetničke galerije. Muzeju je to svejedno. "Mi ne pitamo što će se dogoditi s kopijama."

U katalogu kopija već se više od 100 godina uredno zapisuju sve kopije koje na poleđini imaju službeni pečat i broj, a umjetnici s njima mogu raditi što žele. Tako su u proteklih 120 godina od osnivanja KHM-a nastale na tisuće slika. Katalog kopija pokazuje i da su od 1960-ih godina preslikavači u muzejima postali rijetkost. U gospodarski boljim vremenima ovakav način dodatne zarade očito više nije bio isplativ, objašnjava Surtmann.

 "Ne smije se kopirati ono što se vidi"

Preslikavanje starih majstora danas više ne igra značajanu ulogu ni u izobrazbi umjetnika. "To se na žalost zanemaruje", kaže Marcela Chiriac. Ta 21-godišnjakinja iz Moldavije već tri tjedna radi na jednom djelu koje je Talijan Parmigianino naslikao prije 500 godina.

"Posebno je teško pogoditi intenzitet boje", kaže mlada žena koja već dvije godine zarađuje za svoj studij na majstorskim kopijama u KHM-u. Još nekoliko tjedana će potrajati dok sve Amorove lokne budu padale kako treba i dok njegova koža ne bude tako glatka i sjajna kao na originalu. To je umjetnost za sebe. Mlada žena kaže: "Ne smije se kopirati ono što se vidi. Razumijevanje mora ići puno dublje."