Ova u najmanju ruku neobična zemlja - s najvećom stopom nataliteta u Europi, najviše objavljenih knjiga po stanovniku, gdje prezimena zapravo nikad nisu ušla u modu, “šupak” je kompliment, a populacija je tijekom 11 stoljeća islandske povijesti preživjela nekoliko strahovitih pomora zbog oštre klime i vulkana - posebna po još jednome: građani su jednostavno odbili spasiti propale banke. To je ionako novac strvinarskih stranih investitora, bilo je prevladavajuće mišljenje u javnosti, uz često pozivanje na ponosne vikinške pretke.
Islanđani su tradicionalno ribari i poljoprivrednici, no 2000-ih ondje su se počele slijevati goleme količine novca. Čini se da nikad prije ni jedna zemlja nije uspjela privući toliko kapitala po stanovniku, da bi u tako kratkom vremenu novac nestao. Sad se Island ponovno vratio ribarenju. Gospodarstvo raste solidnom stopom (dva ili više posto godišnje), rastu plaće, a dug pada. MMF-u su prije roka otplatili dug.
Nijemci slabi na Island
- Na početku “Islandskog čuda” pojavili su se Nijemci - kaže za tjednik Spiegel Ásgeir Jónsson, koji je prije krize bio glavni ekonomist nekad najveće islandske banke, Kaupthinga, jedne od triju koje su preko noći propale kad više nisu mogle refinancirati nagomilani vanjski dug. Milijarde eura imovine nestale su u trenu. Nestao je i Ásgeirov posao. On je u međuvremenu objavio knjigu pod nazivom “Zašto Island? - Kako je jedna od najmanjih država svijeta postala najveća žrtva krize”. Upravo se njemački kapital, objašnjava Ásgeir, najviše slijevao na Island otkad su islandske banke liberalizirane 90-ih godina. I danas je Njemačka najveći vjerovnik Islanda.
- Njemačka je slaba na Island. Čak je i Wagner posuđivao naše legende za svoje opere - kaže Ásgeir koji danas radi kao profesor ekonomije u Reykjaviku. Godine 2012. je čak 65.000 njemačkih turista posjetilo Island, po čemu su Nijemci treći iza Amerikanaca i Britanaca.
Islandski brzi oporavak temelji se na nekoliko mjera koje nobelovac Paul Krugman preporučuje i drugim zemljama. “Potez Island” po Krugmanu značio bi slijedeće: pustite banke da propadnu, devalvirajte valutu (ako imate vlastitu), uvedite kontrole dotoka kapitala i pokušajte izbjeći plaćanje vanjskog duga. Ásgeir, koji tvrdi da je upozoravao na krizu, uzbuđeno govori o novim mogućnostima rasta, koje se temelje na starim resursima: radišnom stanovništvu, zdravoj demokraciji, visokoj razini obrazovanja, turizmu i obnovljivim izvorima energije. - I ribarenju. Što bismo mi bez ribarenja? - pita se Ásgeir Jónsson.
I zaista, jedna od mjera oporavka bila je odluka vlade da svim građanima dopusti ulov do 650 kilograma ribe dnevno (u periodu od svibnja do kolovoza). Broj amaterskih ribara naglo je skočio.
Prava ekozemlja
Kroz kakve je promjene prošlo društvo pokazuje i priča ribara Vallija Hoskuldssona, koji se odjednom našao u financijskom sektoru, u banci Glitnir, jednoj od tri propala diva. - Ja sam bio jedan od onih koji su ljudima uvaljivali kredite - otkriva Valli Spiegelu, prisjećajući se kako mu je jednom prilikom poljoprivrednik za kredit od 65.000 eura kao osiguranje ponudio stari poljoprivredni stroj. - Šef mi je rekao: ‘Daj mu novac, a ako traži dvaput više, daj mu i to’ - kaže Valli, koji se vratio ribarstvu, a izlet u bankarstvo smatra pogreškom motiviranom lažnim obećanjem bonusa. Skúli Mogensen, jedan od najbogatijih Islanđana, otkriva kako se na Island odlučio vratiti upravo u listopadu 2008., nakon što je tadašnji premijer Geir Haarde javno zazvao pomoć Svevišnjeg. - Znao sam da moram kući. Island treba mene i moj novac, pomislio sam - otkriva Morgensen. Prodao je svoju kanadsku softversku tvrtku OZ Communications Nokiji i vratio se na Island spreman pokrenuti novi biznis. - Bio sam svjestan da su tri glavna rastuća sektora u Islandu. Prvo, ribarstvo. No, to je tržište jako regulirano. Drugo, turizam. Sektor raste 20 posto godišnje. Totalna ludnica. Zato sam osnovao zrakoplovnu kompaniju Wow. Treće, alternativni izvori energije. Island je prava ekozemlja. To je razlog zbog kojeg sam pokrenuo ovu stvar bio-etanolom - otkriva.
Naime, pokraj Reykjavika nalazi se geotermalna elektrana, čiji su nusproizvod zapanjujuće plave vode koje se koriste za toplice “Plava laguna”, jednu od najvećih islandskih atrakcija. Drugi nusproizvod je ugljični dioksid, koji tvrtka Carbon Recycling International, u 25-postotnom vlasništvu Morgensena, prerađuje u metanol. Trenutačno Island koristi 25 posto svoje georermalne i hidro-energije, a državna energetska tvrtka Landsvirkjun planira podvodnim kabelom do 2020. u Britaniju početi izvoziti električnu energiju iz obnovljivih izvora. Do tada, svi automobili na Islandu bit će pogonjeni bio-metanolom, smatra Morgenson. On, inače, nema tipično islandsko ime, koje se sastoji od osobnog imena i patronima kojeg čini ime oca i nastavak -son ili -dottir. Pravilan način obraćanja Islanđaninu bez prezimena je njegovim osobnim imenom, ne patronimom.
Ludi za pletenjem
Kriza je donijela i neke manje očite promjene u društvu. Od 2008. svi su postali ludi za pletenjem, otkriva Ragnheidur Eiríksdóttir, koja mladima drži tečajeve pletenja. Ova moda lako je vidljiva na ulici, gdje su ručno pleteni džemperi s tradicionalnim motivima neusporedivo češći od robe iz tekstilnih lanaca. Ragnheidur je i stručnjakinja za seksualne odnose, koja vodi TV show i piše knjige o toj temi. Što će drugo Islanđani raditi kad zimi noć traje cijeli dan, primjećuje.
Na Islandu svaka žena rodi u prosjeku 2,2 djece, što je najviše u Europi, a struktura populacije je drugačija od one u ostatku zapadnog svijeta - pola od 320.000 stanovnika mlađe je od 35 godina. Čak 90 posto djece ide u vrtić, a 78 posto žena između 15 i 65 godina je zaposleno, što je najveći udjel na svijetu. Ukupna zaposlenost je 80 posto, u usporedbi sa jedva 50 posto u Hrvatskoj. Činjenica da u ovolikoj mjeri iskorištavaju ljudske resurse još je jedan od razloga zbog čega je upitno bi li islandski potezi uspjeli negdje drugdje.
Što se dogodilo?
U listopadu 2008. islandski financijski sustav je praktički prestao postojati nakon kolapsa prezaduženih banaka Kaupthing, Glitnir i Landsbanki (ova posljednja bila je povezana s Actavisom koji je svojedobno htio preuzeti Plivu), koje činile oko 90 posto bankarskog sustava. Islandski bankarski i financijski sustav prebrzo je rastao zahvaljujući stalnom dotoku stranog kapitala gladnog prilika za ulaganja. Islandski vanjski dug prije krize dosegao je oko 50 milijardi eura, gotovo šest puta više od BDP-a, od čega se 80 posto odnosilo na obveze banaka, koje nisu preživjele zatvaranje pipe koje je uzrokovala međunarodna financijska kriza. Na mjesec dana su potpuno zamrznute sve devizne transakcije.
Kako su se spasili?
Islanđani su u dva referenduma odlučili da ne žele spašavati banke (dakle, nepromišljena ulaganja stranih investitora, ali i štediša) javnim novcem i odbili su kredite Velike Britanije i Nizozemske za pokrivanje obveza Landsbanka u toj zemlji. Vlada steže remen, a rashodi za socijalu u proračunu nisu se povećavali s pretkriznih 42 posto.
Dopustili su nastavak devalvacije krune (tečaj prema euru se udvostručio!) iako je to podiglo inflaciju do 19 posto i dugove kućanstava kojima su stambeni krediti vezani uz inflaciju ili strane valute. Strogo kontroliraju dotok kapitala. Prihvaćaju 5,1 milijardu dolara kredita MMF-a i skandinavskih zemalja za financiranje proračuna i osnivanje domaćih banaka.
Kako im je danas?
Nakon što je nezaposlenost dosegla vrhunac od 9,3 posto u veljači 2010., krajem prošle godine spustila se na oko četiri posto. Godine 2011. je nakon dvije godine pada (-6,6 posto u 2009. i -4,1 posto u 2010.), islandsko gospodarstvo poraslo solidnih 2,7 posto, a trend sa sličnim stopama rasta se nastavlja.
Inflacija se spustila na 4,2 posto u prosincu. U studenom je vlada donijela odluku da će Islanđanima sa stambenim kreditima dati iznos u visini sedam posto BDP-a, što će, među ostalim, financirati porezima na banke. Zaustavljen je rast javnog duga, koji se kao udio BDP-a polako smanjuje nakon skoka sa 43,7 posto BDP-a 2007., na 89,3 posto 2008. i maksimalnih 117,9 posto 2011. godine.
Izvor : Jutarnji list
