Čovjek koji živi pod vodom

Svoju prvu noć pod vodom Barkerpajl je proveo prije 10 godina, ali je se sjeća kao da je bilo juče. Zaronio je znajući da danima neće vidjeti sunce i, posmatrajući njegov zalazak, otplivao je do „Akvarijusa“.

- Od svih podvodnih iskustava koja sam imao od tada, ovo je jedno od rijetkih koja neću zaboraviti - kaže danas taj biolog.

Broj ljudi koji su živjeli ispod površine vode je manji od broja ljudi u svemiru, i to s razlogom. Dijeliti život s petoro istraživača u skučenih 37 kvadrata „Akvarijusa“, na 20 metara dubine, sve je samo ne lako.

Jede se u smjenama, uglavnom sendviči sa džemom ili smrznuta hrana, tople vode ima jako malo, tuširanje je kratko, a kupatilo je od glavne prostorije odvojeno samo zavjesom.

Barkerpajl to poredi sa situacijom s kojom su se susretali prvi istraživači u divljini Amazona.

- Ne traje tako dugo, i nije toliko daleko, ali svakako umije da bude teško - kaže on.

Uobičajeno trajanje misije je 10, a najduže 30 dana. Ne izranja se, ali se često prave izleti u okolni svet, u ronilačkim odijelima i s bocama s kiseonikom.

- Nakon nekoliko dana, odijelo počinje da vas iritira na zglobovima, koža vam se ojede na grudima i leđima, a poslije osam, devet dana postaje istanjena i vlažna tako da lako možete da se posiječete. I stalno vam je hladno. Naše tijelo zaista nije stvoreno za takve uslove. Poslije 10 dana vam je svega dosta, i spremni ste za povratak - tvrdi on, iako bi, kaže, poziv za 30-dnevnu misiju ojberučke prihvatio jer se takva prilika ne odbija.
Ideja o životu pod vodom često se iznosi kao jedna od mogućnosti za budućnost čovječanstva, u slučaju globalne katastrofe ili u cilju izbjegavanja prenaseljenosti.

Sve češće čujemo o luksuznim hotelima koji se grade pod vodom na Maldivima, u Dubaiju, Singapuru ili Norveškoj, ali koliko god nam oni djelovali bajkovito i primamljivo, za čovjekov život pod talasima i dalje nema dobrih uslova.