I vječiti entuzijasti odustaju, dižu ruku od ove države, sistema, institucija, vrijednosti. Svako ko nije dio sistema, okrutne mašine za pravljenje novca, ima nekoliko načina da preživi u Bosni. Prvo, morate znati da u surovom kapitalizmu preživljavaju samo najsposobniji, i „guzonjini sinovi“. Ključna riječ je prilagođavanje. Moraš napustiti svoje ideje, postati savršen prototip prosječnog stanovnika 21. vijeka. Ako nisi glup onda se moraš praviti da jesi, jer što manje znaš podobniji si da služiš sistemu. Okružen šupljim pričama i površnim razmišljanjem moraš se smješkati u društvu bitnih ljudi , podržavati njihove ideje, diviti im se i kao idolima poklanjati. (Otkud znaš kad će ti trebati u životu, kažu kod nas). Svaka započeta priča sa pijunima sistema, i onim koji se tome uče, ne smije da se izdigne iznad nivoa prosječnosti i svakodnevnih prilika. Svako poznavanje situacije u svijetu, međunarodnih odnosa i političkih prilika u zemlji može te samo unazaditi na tvom putu ka uspjehu. Pa šta ako imaš završen državni fakultet, nije u redu da se hvališ time, opet ne izlaziš iz prosjeka jer je na snazi masovna produkcija intelektualaca, koji naravno neće raditi svoj posao, već će nakon nekoliko godina bezuspješnog traganja postati ljige i shvatiti da samo oni bliski sistemu dobro žive u ovoj zemlji.
Drugo,poželjno je da slobodno vrijeme provodiš na internetu, da koristiš mobilni telefon, tablet, laptop. Uvijek moraš biti dostupan u virtuelnom svijetu. Internet i globalizacija posredno su doveli do hiperprodukcije informacija a čovjek je postao rob u digitalnom svijetu. Zagljupljuju mu mozak i serviraju gotove informacije, tako da on ne mora razmišljati svojom glavom uopšte, to će ove pametne spravice. Zapljusnuo nas je veliki talas gluposti, što je posljedica toga da danas svako ima pravo da iznese svoje mišljenje o svemu, svako se smatra kompetentnim i bori se za dio svoje slave, živi za svoj lajk, kopira druge, gubi sebe i stapa se u masu, a neorganizovanom masom je najlakše upravljati.
Prelazak iz socijalizma u kapitalizam surovo nas je ošamario. Nametnute su darvinovske ideje u društvu sa razvijenim socijalnim vrijednostima. Oni koji se nisu na vrijeme prilagodili još uvijek plaćaju danak tome.
Izgleda da ovom sistemu nema prave revolucionarne opozicije. Kako se danas podići iznad besmisla, ostati svoj, razmišljati svojom glavom, razvijati sopstvene ideje i za to biti nagrađen od ovog društva?
Džoni Štulić je odlično razumio sve bolesti našeg društva i opjevao ih u svojim pjesmama. Kurvini sinovi, kao što ih Džoni naziva i dalje se cinično osmjehuju sa plakata i prijete da neće sići sa svojih pozicija, ali ne dajte sebe, svoje ideje, ideale, pišite, borite se. I borba protiv vjetrenjača je možda neuspješna ali je ipak borba. Mogu nas povinovati da igramo po njihovim pravilima ali ne mogu nam oteti duh pobune, duh vjerovanja u sopstvena razmišljanja neuništavana ciljevima globalizacije. Ne trebaju nama stranke, udruženja i organizacije da dođemo do svojih ciljeva. Mi samo želimo da nas pustite da mislimo svojom glavom. Možda je RIZIK odudarati, ne htjeti, ne smiješiti se gumenim glavama, ali ako je RIZIK sve sto imamo, neka ga, bar ostaje nešto naše, da prkosi ovim ljudima bez ideje.
Iscrpljujuća borba sa sobom, sa svijetom, borba protiv onih koji ne vjeruju u savršenstvo jednostavnih stvari, koji ne vjeruju Šobiću da je ljepše misliti na vinograd nego željeti dostići moć, tu surovu kategoriju koja određuje odnose u državi, u društvu, u porodici. Borba protiv onih čiji je cilj porasti u očima drugih tako što ćeš biti sekretarica u velikoj zgradi Skupštine, slušati bat svojih potpetica i misliti da je najveći problem izabrati suknju dovoljne dužine za rad u državnim institucijama. Oni koji se bore, odustaju polako. Godine prolaze, duh pobune nestaje, prestaju da mu vjeruju poljuljani egzistencijalnim potrebama. Pristaju na kompromis sa ovim svijetom i lutkama bez ideje. Novac je uvijek bio moćan afrodizijak.
Sve je u prirodi kružni proces. Ljudi su marionete drušvenih promjena koje se nezaustavljivo dešavaju i masovne kulture koja nameće popularne trendove, zahtijeva od ljudi da se stope. Poželjno bi bilo oblačiti se u skladu sa trendovima, ništa što bi te u društvu odvajalo od prosječnog modernog čovjeka i pokazalo da misliš drugačiji nego što se od tebe očekuje. Na cijeni je prosječna ispeglana plavuša sa savršeno usklađenim bojama i kombinacijama koja će svakodnevno proći dnevnu dozu krugova glavnom ulicom. Za sav taj manipulacija imidž pred drugima potreban joj je novac, a kako ga dobiti nego saradnjom sa „kurvinim sinovima“. Iako se ne sjeća da je možda bila srećnija dok je u plavim starkama i raščupane kose govorila da ne treba izgledati lijepo da bi se osjećala srećno. Ljepota je u nama, ali malo sutra.
