<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Svetlana Cenić : Naši Dani

<p>Kombinacija rovovske i gerilske borbe se nastavlja. S jedne strane oni okupljeni oko RTRS-a (SNSD-a i njihovih satelita), s druge oko FTV-a (SDP sa satelitima), pa udri sve što ti dođe pod ruku. Pardon, na jezik i pljuvačku.</p>

25. januar 2011, 12:00

Žrtve nisu bitne. Ako konačno SNSD i SDP postignu  neki dogovor o državnoj vlasti, biće ono Mir, mir,  mir, niko nije kriv, žrtve će se u tišini sahraniti, a borci s obe strane će nas ubeđivati da je to, u stvari, bilo za naše dobro, jer su oni stavljajući se na branik žrtvovali za sveopšte dobro.

Tužno je što obe stranke u nazivu imaju ono socijaldemokratsko. Šteta za ideju, šteta za pokret, šteta za ideologiju kad je ovako blamiraju.  Logično je očekivati da stranke sa istim ideološkim (bar deklarativno) opredeljenjem najbrže postignu dogovor. Umesto toga, složiše se desni i levi, potpisaše  neke sporazume i platforme, a levi i levi  pucaju iz svih oruđa i oružja jedni na druge.  O dvostrukim standardima da ne govorimo! Treba li na čelu Saveta ministara biti Hrvat? Bespotrebno pitanje, bar ja mislim. Jer, ne može se jednom pozivati na džentlmenske dogovore, po kojima se na čelu rotiraju predstavnici konstitutivnih naroda,  a onda kad meni odgovora, onda kažem da to nigde u Ustavu ne piše da mora. Zašto, onda, pričamo da jednom  kada u Sarajevu, recimo, Srbin bude gradonačelnik, a u Banjaluci Bošnjak ili Hrvat, znaćemo da zaista imamo demokratiju,  da se birao čovek, a ne predstavnik nacije ili nacionalne partije? Ovako, obe socijaldemokratske stranke pokazuju koliko nisu dorasle socijaldemokratiji ako jedni govore o autentičnim predstavnicima ili, još gore, falš Hrvatima, a drugi se setili da džentlmenski dogovor otpada, jer ga nema u Ustavu. Ona socijaldemokratija, koja sebi daje za pravo da propisuje nacionalnu autentičnost, treba u nazivu da doda ono naci, odnosno da bude nacional-socijaldemokratska stranka,  da ne kažem i onaj još ekstremniji oblik, pa da bar budu iskreniji i jasniji u isticanju profila političkog rada.

Na drugoj strani, hadezeovi opet mudro redaju igrače. Bošnjaci i Srbi ratuju oko Hrvata, s tim da je sada na sceni opet savez hrvatskih nacionalističkih stranaka sa srpskim. Ne tako davno, bio je sa bošnjačkim.  Ponovo je glupost na sceni da se trči po Zagrebu i Beogradu i traži pamet, pa kad odgovara, onda Milanovića direktno uključe u program FTV-a pred izbore, Tadić i Vuk dotrče na skupove SNSD-a, dok hadezeovi na smenu malo skoknu do Kosorke da popiju kafu. Doduše, nešto mi se čini da HDZ-1990 nije baš tako rado i odmah sebe gurao u koaliranje sa HDZ-om Dragana Čovića, već su bile neke drugačije sile, ali o tome će možda nekad Božo Ljubić reći  neku reč, iako se odrekao Krešića i isporučio ga HSP BiH.  Valjda  ćemo o tome saznati nešto kad sve prođe i to bude bitno samo istoričarima i analitičarima. Ne sporeći legalitet poteza da SDP predloži „svog“ Hrvata za predsedavajućeg, ipak ne mogu da se otrgenem poređenju sa reakcijama kada je odjeknulo da je Lejla Rešić, novinar RTRS-a, postala ministar u Vladi RS-a. Jedni su reagovali zbog činjenice da nema iskustva i da se to desilo bukvalno u 24 sata, ali bilo je mnogo njih koji su se bunili kako to nju da zapadne, a  ne nekog od glavnih urednika i njenih šefova, odnosno provejavalo je ono: „Pa, mogao(la) sam i ja da budem Bošnjak(inja)!“ Elem, da su pitali, lako bi se to rešilo – očas se izjasniš drugačije i eto te na poziciji u entitetu gde su muke tantalove nahvatati hrvatske i bošnjačke kadrove jednako kao u Federaciji srpske. Sve za poziciju,  poziciju ni za šta! Uzgred, suvišno je ponavljati ono pitanje da li su Nada Tešanović, Anton Kasipović, Emil Vlajki  autentični Hrvati ili su, ne daj Bože, falš Hrvati, kako se o nekim drugim izjasnio skoro pred tv-kamerama poslanik SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH. Onda, možemo i autentičnosti Bošnjaka u Vladi RS, jer je Džerarda Selmana prvo predložio SDS, pa je onda  bio PDP, a sada je SNSD, dok je Lejlu Rešić predložio srpski DNS, Goranu Zlatković takođe srpski SPRS, a Srebrnka Golić je dokazani kadar SNSD-a, pa  nema veze ni kako se izjašnjava.  (Ima onaj stari vic koji se prilagođava u zavisnosti ko je svevladajući: Konkurišu Srbin, Bošnjak i Hrvat za direktora. Koga će primiti? Člana SNSD-a!) Odgovor možda leži i u brojnim  izjavama vladara cele RS da su svi Bošnjaci isti, bez obzira u kojoj su stranci: SDP, SDA, SBiH, itd. Svi samo čeznu da ukinu srpski rod i njihovu Republiku. Osim, valjda, njegovih Bošnjaka, pa su tako neki bošnjački kadrovi, koje je u njegovu prethodnu Vladu predložila SBiH (u jeku najžešće razmene optužbi i paljbe iz teškog naoružanja između SNSD-a i SBiH),  kasnije redom  prepoznavali pravu partiju i listom prešli u SNSD. 

O autentičnosti u Federaciji može se na istim principima diskutovati, a najčešće pominjani primer je Desnica Radivojević, Srbin iz SDA.

A, opet, ko to kome može i ima pravo da propisuje gde će, s kim će i kako će, pa još da po tome ocenjuje nacionalnu autentičnost?! Naravno da ni u jednoj povelji i konvenciji o ljudskim pravima, a koje je BiH  sve redom potpisala i u Ustav ugradila, toga nema. Vraćamo se opet na ono da treba poštovati volju birača i volju većine, samo se ta volja drugačije interpretira kada je Hrvat Komšić u pitanju (koji je ubedljivo najviše glasova u BiH osvojio) i kada je u pitanju predsedavajući Saveta ministara, gde je neki red, pa zvao se on i džentlmenski, da dođe Hrvat, ali nije red da se sad zaobilazi volja naroda kada je u pitanju broj onih koji su podržali te autentične Hrvate, kako ih sada zovu i kako se sami predstavljuju.

U svim tima autentičnim talasima budalaština koje  nas zapljuskuju sa svih strana, dešavaju se talasi poskupljenja, talas zahlađenja, talas novih zaduženja, talas nezadovoljstva (od boraca, pa  nadalje), talas  nezaposlenih na birou, talas nelikvidnosti, talas stečaja,  a u medijima, posebno državnim i onim svrstanim  oko njih, ustalasalo se tako da će podosta njih biti podavljeno u tom vrtlogu. Naravno, priča se malo prebaci na to kako državne institucije gutaju pare, kako ih ima previše, kako samo primaju nove ljude i traže još.  Slažem se da ima agencija i institucija kojima niko ne vidi aktivnosti,  osim u aktivnom trošenju, ali ko to zapošljava tamo svoju rodbinu i prijatelje?! Isti oni koji vladaju i u entetima. Isti oni koji se tako zdušno bore protiv njih i blokiraju njihov rad, pa smo tako skoro čitali o bivšem poslaniku SNSD-a koji je zaposlio ravno 10 članova svoje porodice, uključujući svoju suprugu, zeta, sina, itd. Malo jeste bilo komenatra da je i to radio diskriminatorski, jer nikoga sa ženine strane nije zaposlio. Valjda će to ona sada kada je on bivši poslanik, a ona i dalje zaposlena.

Ali, o kakvom džetlmenskom ponašanju, kakvim zakonima i Ustavima mi uopšte govorimo u državi u kojoj se jo nije ispoštovala odluka Suda za ljudska prava; državi u čijem je Ustavu, pored svih ugrađenih konvencija o ljudskim pravima, diskriminacija ugrađena, uzidana i betonirana; u državi gde većina zakona nisu ni usklađeni sa Ustavom, gde dojučerašnji krvni neprijatelji sa dva  politička pola postaju saveznici, ne osvrćući se pri tome na žrtve iz njihovog sukoba; u državi u kojoj ti vladajuće partije propisuju nacionalni identitet, a najveći lopovi i nacionalni trovači ne izlaze iz crkava i džamija i na Boga/Allaha se pozivaju? O kakvom nezavisnom novinarstvu i medijima uslužbi unapređenja demokratije govorimo u državi gde delovi Javnog servisa vode međusobni rat svrstani oko  dve socijaldemokratske stranke, pa ako se nisi izjasnio za neku od strana, odmah si ili sumnjiv ili te vide kao neprijatelja i jedni i drugi. Koja demokratija, koja vladavina prava ako jednim potpisom Dragan Čavić nije više senator, pa mu je tako samozvani srpski gospodar vratio onaj potpis na davanje mandata za premijera? Čavić je svojim potpisom predao Dodiku sredstva i ljudstvo, a nije bilo malo ni para na računima, ni nekretnina za prodaju (uključujući Telekom RS), a ni ljudstva koje je redom  nakon toga odstreljeno. Čavić se pojavljivao na svim prijemima, svim proslavama, od otvaranja Kompleksa do krse slave Republike Srpske ove godine, davao korektne izjave, ali su mu se očito brojale samo kritike. Ništa me ne čudi, naravno,  samo se nadam  da će Dragan Čavić biti konačno onaj i onakav  opozicionar kojeg pamtim iz 1998-2000, te da će konačno shvatiti da nije njegova časna izjava o Srebrenici bila ta zbog koje je dobio manje glasova nego nekad, već činjenica da za njega teško da će glasati oni koji se ne slažu sa Dodikovom politikom, jer mu je upravo on dao priliku i mandat da nas satire kako stigne.

(One koji će se na ovom mestu upustiti u krajnje neprimerenu i nekulturnu pljuvačinu na temu Srebrenice, upućujem na izjavu Milorada Dodika iz 2007. na Investicionoj konferenciji na Jahorini: „«U Srebrenici se desio genocid. Mi podržavamo, naravno, rad pravosudnih institucija da svakog onog ko je učestvovao u tom genocidu procesuira i da bude kažnjen. I to treba da ostavimo sferi pravosuđa.» )

Više od poteza svevladajućeg da izbaci Čavića iz Senata,  gadljivi su mi postali ostali senatori koji nisu smeli da šušnu na ovu temu, da se oglase i osude takav akt  samovolje. Toliko o intelektualnosti senatora i razloga zašto su u Senatu. Taj strah za malo „ja“ i malu poziciju, to podaništvo onih koji bi svojom mudrošču, iskustvom i znanjem trebalo da pomognu uspostavljanju nekog boljeg društva, slika je i prilika onoga što zovu Lepša&Bolja ili Trajnom kategorijom. Kome je to totalitarizam doneo Lepše&Bolje ili Trajno?! Evo najsvežijih primera iz Tunisa, Alžira, Albanije, Jemena... Pa, i oni nazovi veliki Srbi ili Hrvati koji na ovom forumu pokušavaju da vređaju Bošnjake tako što ih zovu Arapima, zapravo im komplimentiraju – Arapi očito znaju da se pobune i traže  svoja prava. Da ne govorim o tome koliko i kakvo neznanje iskazuju time što su im sve ili Turci ili Arapi, a o islamu, kao i o svojoj veri pravoslavlju ili katoličanstvu, znaju koliko i o nanotehnologijama ili svemiru. I obratno - kad sa bošnjačke strane stigne ono Vlah, a da veze nemaju šta to znači. Te i takve upućujem da pročitaju, ako im  to nije nezamislivo teška radnja tekst Dietrich Bonhoeffera „O gluposti“.

http://www.6yka.com/o-gluposti

Na kraju, za naslov ovog teksta uzela sam naslov pesme Vladislava Petkovića Disa, neke da podsetim, a nekima da je „otkrijem“. Sa onima koji su izabrali ograničenost, programiranost i glupost kao način funkcionisanja, niti vredi raspravljati, niti im vredi pažnje posvećivati. Treba ostaviti njih sa njima da prirodna selekcija učini svoje.

NAŠI DANI


Razvilo se crno vreme opadanja,
Nabujao šljam i razvrat i poroci,
Podig'o se truli zadah propadanja,
Umrli su svi heroji i proroci.
Razvilo se crno vreme opadanja.
Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.
Progledale sve jazbine i kanali.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
Ismejane sve vrline i poštenje,
Poniženi svi grobovi i životi,
Uprljano i opelo i krštenje.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti.
Zakovana petvekovna zvona bune,
Pobegao duh jedinstva i bog rata;
Obesismo sve praznike i tribune,
Gojimo se od grehova i od blata.
Zakovana petvekovna zvona bune.
Od pandura stvorili smo velikaše,
Dostojanstva podeliše idioti,
Lopovi nam izrađuju bogataše,
Mračne duše nazvaše se patrioti.
Od pandura stvorili smo velikaše.
Svoju mudrost rastočismo na izbore,
Svoju hrabrost na podvale i obede,
Budućnosti zatrovasmo sve izvore,
A poraze proglasismo za pobede.
Svoju mudrost rastočismo na izbore.
Mesto svetle istorije i grobova,
Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
Od nesrećne braće naše, od robova,
Zatvorismo svoje oči i džepove.
Mesto svetle istorije i grobova
Ostala nam još prašina na hartiji,
K'o jedina uspomena na džinove;
Sad svu slavu pronađosmo u partiji,
Pir poruge dohvatio sve sinove.
Ostala nam još prašina na hartiji.
Pod sramotom živi naše pokolenje,
Ne čuju se ni protesti ni jauci;
Pod sramotom živi naše javno mnenje,
Naraštaji, koji sišu k'o pauci.
Pod sramotom živi naše pokolenje.
Pomrčina pritisnula naše dane,
Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
Al' kad požar poduhvati na sve strane,
Kuda ćemo od svetlosti i od suda!
Pomrčina pritisnula naše dane.

Vladislav Petković Dis (1910)