Fudbalskim jezikom govoreći (mada je i on sofisticiraniji od viđene retoričke vratolomije), Dodik je imao prednost domaćeg terena. I do sada se moglo reći da je RTRS njegov stadion, ali poslije sinoćne emisije, komotno u gornjem desnom uglu ekrana može čučati SNSD, umjesto RTRS-a.
Tako, recimo, što zahvaljujući Dodikovoj navici da vodi beskrajne monologe, što neskrivenom protekcijom suflera (voditelja) Gvozden Šarac, koji niti jednog trenutka nije dovodio u pitanje svoju pristrasnost, Milorad je bio u verbalnoj ofanzivi odokativno sat vremena, od ukupnih 80 minuta. I to je bilo prilično očekivano. Očekivano je bilo i histerično keženje, mlataranje rukama i insistiranje na tezi da je baš on - Milorad jednako SNSD, jednako spas Republike Srpske.
Istini za volju, Mladen Bosić se gotovo cijelu emisiju nije budio iz svog političkog autizma, za koji sada i vrapci na grani znaju. Mrzilo ga je, ili je tako izgledao, da replicira Dodiku na bilo koju od njegovih uvreda. A, nije da ih nije bilo. Predsjednik RS-a je Bosiću više puta rekao da je „lažov“, „mekan čovjek“, da je u koaliciji sa izdajnicima... Sve u svemu, do sada bezbroj puta viđena predstava, u kojoj voditelj, tu i tamo, moderira ili pokušava moderaciju Dodikovih monologa, dok oponent (Bosić u ovom slučaju) sve vrijeme statira u kukuruzima.
Ovo početno masakriranje bilo je mučaljivo i preko svake mjere dosadno gledati. Od bitnijih napomena treba istaći da je studio ukrašavao još jedan novinar, koji je, iz pomodarstva koje se uselilo na male ekrane, trebao biti valjda kovoditelj, šta li?! Tek, od svega viđenog, ikebana-novinar je stigao pitati hoće li biti kakvih poteškoća kada se Bošnjacima bude kontrolisalo mjesto prebivališta?!
Uuuu, on se budi...
A, onda, ničim izazvan i na čuđenje sveopšteg puka - onoga koji je slao SMS poruke po partijskoj dužnosti SNSD-a, kao i SDS-ovih fanova, Mladen Bosić se probudio.
Izgleda da mu je neko rekao da u nedostatku govorničkog talenta, harizme i televizičnosti, treba koristiti taktiku – iznenadi i zbuni neprijatelja. Mladen je tako opalio kontru pitanjem koji je zbunio i Dodika i voditelja. Prvo je nemušto prebirao po nekakvim papirima, da bi onda, onako usput, upitao predsjednika da li je istina da mu je ruski biznismen Oleg Burkalov nudio kilogram zlata???
A, ruski biznismen i kilogram zlata u jednoj rečenici presjekli bi svakoga, pa tako i samouvjerenog Dodika i katatoničnog voditelja. U ovoj opštoj zbunjozi, najsmješniji je bio narečeni Šarac, koji se naizgled pribrao, ali tek toliko da kaže Bosiću kako teba da se drži teme?! Šta god tema bila u ovom haosu.
Dodik je došao sebi i instinktivno uzvratio salvom pogrda, uvreda iz njegovog standardnog repertoara. Ali, Predsjednik RS-a, u sadejstvu sa voditeljem, prosto nije našao načina da odgovori na nenadano pitanje o oligarhovom zlatu, niti da promijeni temu. Na kraju je prvi čovjek SNSD-a rekao kako ne krije da poznaje gospodina Burkalova. O zlatu ni riječi. Emisija je privedena kraju očekivanom neartikulisanom svađom, prijetnjama kako će biti podignute raznorazne tužbe i nemuštim pokušajima voditeljevim da nešto kaže. Dakle, osim „zlatarevog zlata“, potpuno očekivan šou.
Ja star, a ti nejak
Ovom narodnom sentencom najbolje bi se mogao opisati sinoćni duel. Nakon „Indirektnog“ svenarodnog veselja u režiji RTRS-a, i definitivno je jasno da imamo dva posve različita, a tako slična oponenta, koji će se u oktobru boriti za tron Republike Srpske.
Sa jedne strane je to osioni i bahati Milorad Dodik, koji osim svoje dobrano izlizane harizme ne može ponuditi ništa. Ljudi oko njega su se enormno obogatili i postali autonomaši - velmože koji bildaju svoje feude, koji svaki za sebe zahtijeva dalji priliv novca, i kojima, sad je to jasno, Dodik više ne može udovoljavati. A te velmože imaju čudnu, i po Milorada pogubnu naviku da svaku neisplaćenu, a očekivanu tranšu zasluga za lojalnost kažnjavaju prelaskom u opozicioni tabor, noseći sa sobom kako male prljave stranačke tajne, tako i glasačke resurse.
Sa druge strane stoji pominjani Mladen Bosić, koji je osvjedočeni antiheroj. On zaista nema bilo kakvih kapaciteta da se suprotstavi Dodiku, osim činjenica, koje će njegov tim više ili manje uspješno otkriti u narednom periodu, a tiču se kriminala u vlasti. Pa i kad dobije određene podatke, ostaje da se vidi kako će ih Bosić i stranačko mu društvo prezentovati. Jer dosadašnji PR SDS-a bio je ravan ubitačnosti napadača „Borca“. Dakle, nije ga bilo.
Tako će Dodik bazirati (i bazira) svoju predizbornu kampanju na obećanjima za nezaposleni blejački narod i ucjenama od kojih zavise radna mjesta administraciji. Jedni će, dakle, glasati za Milu iz očaja, a drugi iz straha. I ne treba smetnuti sa uma da je to, procentualno, čitava armija ljudi. A, upravo ih je Dodik svojim političkim inženjeringom napravio očajnim plašljivcima i beskičmenjacima.
Sa druge strane, kako sada stvari stoje, listiće će Bosiću dati najodanija stranačka baza, par koalicionih partnera, ogorčeni i razočarani privrednici i politički preletači, ali najviše od svega, Bosić bi mogao profitirati na glasovima ljudi koji biraju “protiv Dodika“ i kojima je, zaista, dosta njegove decenijske vlasti.
Ono što je sinoćna emisija pokazala jeste da se Dodik i Bosić neće uskoro zajedno viđati, barem ne na TV ekranima. Miloradu ne treba takva vrsta autogola kakvu je sam sebi dao pustivši da Bosić pomene Ruse i zlato, Bosiću pak ne treba još jedno valjanje po blatu koje mu Dodik svaki put priredi, a kolegijumu RTRS-ovih urednika ne treba još jedno postrojavanje od strane Milinih pulena, koji u prelaznoj fazi uređuju informativu ove medijske kuće.
Sada je, čini se, najbitnije svima što prije zaboraviti na nesrećnu emisiju, povući se u svoje tabore, polizati rane i krenuti sa istim, a starim pričama.
Strukturalni dijalog? Mjesto prebivališta? Ratni zločini? Denacifikacija? Ekonomska situacija?...
Zar ste stvarno mislili da će neko o tome pričati? Pa, izborna je godina, zaboga! E, tu su Mile i Mladen isti.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
