Iako nam se evropska budućnost Bosne i Hercegovine sada čini još daljom, poplave nisu zaustavile proces evrointegracija u BiH, naprotiv. Iz Direkcije za evropske integracije BiH kažu da su kontakti sa predstavnicima Evropske unije u BiH sada još intenzivniji. Međutim, naši društveni prioriteti, kao i prioriteti Evropske unije u odnosu prema BiH, bitno su se promijenili. Štete od poplava unazadile su BiH ekonomski, vrativši nas u vrijeme kada smo zavisili od međunarodne humanitarne pomoći, pa su i aktivnosti EU fokusirane na pružanje finansijske pomoći i drugih vidova podrške BIH u saniranju posljedica poplava.
„Kontakti sa Evropskom unijom i njenom Delegacijom u BiH su intenzivirani, prevashodno radi sagledavanja na koje načine EU može pomoći u saniranju šteta nastalih poplavama“, kažu iz Direkcije za evropske integracije.
Takođe, obzirom da se donosioci političkih odluka trenutno bave posljedicama poplava i preduzimanjem potrebnih mjera s tim u vezi, uslovi za podnošenje zahtjeva za članstvo (implementacija presude Sejdić/Finci i uspostava efikasnog mehanizma koordinacije) trenutno nisu prioritet u odnosu Evropske unije prema BiH, kaže za Buku Marina Kavaz-Sirulič, glasnogovornica Direkcije za evropske integracije.
Prije poplava, međutim, javni diskurs o evropskim integracijama nije išao mnogo dalje od ovih uslova „koje postavlja EU, a koje bh. lideri ne uspijevaju ispuniti“. Pa i tada su ti uslovi ostajali nedovoljno jasnih široj javnosti. Činjenica da su se pregovori održavali iza zatvorenih vrata nije pomagala situaciji. Javnosti su ostale nepoznate najveće prepreke koje blokiraju proces.
Goran Žeravčić, direktor konsultantske agencije Cronauer Consulting Group koja pruža podršku procesu proširenja EU, kaže da je pogrešno svu odgovornost za zastoj u približavanju EU pripisati isključivo bh. liderima. Takav pristup, smatra on, sužava pitanje europskih integracija samo na politički aspekt i abolira sve druge društvene subjekte od njihove odgovornosti za proces evropskih integracija.
„Naime, još niko nije postavio pitanje odgovornosti akademske zajednice (intelektualne elite) ili medija što ne postoji adekvatan javni dijalog ili što se razgovori o europskim integracijama vode iza zatvorenih vrata. Europske integracije su proces, a ne stanje i pogrešno bi ga bilo svesti samo na ispunjavanje određenih uvjeta i predpristupne pregovore.“
Žeravčić naglašava da se radi se procesu promjene društvene paradigme, što zahtijeva aktivnu ulogu svih građana ove zemlje.
„Nije dovoljno samo usvojiti određenu regulativu i određene standarde u zaštiti okoliša, dok mi nastavljamo da bacamo smeće i zagađujemo sve oko sebe. Politička elita je samo jedan, možda najznačajniji, ali još uvijek samo jedan kotač u cjelokupnom zamajcu koji se zove europske integracije.“
Proces pristupanja EU jeste tehnički proces, kaže Žeravčić, ali u svojoj suštini proces evropskih integracije je prvenstveno proces prihvatanja temeljnih evropskih vrijednosti i usklađivanja našeg političkog, pravnog, privrednog i društvenog sistema sa tim vrijednostima i standardima.
Ovaj proces nije prestao i poplave nisu direktno uticale na osnovne stubove procesa evropskih integracija, kaže za Buku Andy McGuffie, portparol Delegacije EU i Specijalnog predstavnika EU u BiH.
“Poplave su uključile dodatne stavke u dnevni red i to bi moglo izazvati neka kašnjenja, ali sveukupni proces se nastavlja”, kažu iz Delegacije Evropske unije i napominju da šteta nastala zbog poplava samo dodatno ističe potrebu za dobrim upravljanjem i maksimalnom efikasnošću u Bosni i Hercegovini.
“Čak i više nego ranije, oni koji su na vlasti moraju raditi na stvaranju bolje poslovne klime, provođenje ekonomskih reformi, te borbi protiv korupcije", kaže Andy McGuffie.
Ključno pitanje je, međutim, hoće li teška kriza, u kakvoj se trenutno nalazi BiH, polučiti išta dobro.
Primjeri mnogih evropskih zemalja nakon drugog svjetskog rata, ali i nakon kriza tokom 80-ih i 90-ih godina, dokaz su da je moguće povratiti stabilnost i oporaviti ekonomiju pogođenu teškom krizom. Šta više, u slučaju nordijskih zemalja, stručnjaci kažu da je upravo bila potrebna duboka kriza da bi pokrenuli neophodne reforme, obnovili i modernizovali privredu.
Prije katastrofe koja nas je zadesila, provođenje neophodnih reformi u BiH teklo je sporo i nevoljno.
Kao ključne razloge koji su blokirali napredak BiH u evropskim integracijama, Goran Žeravčić iz agencije Croanuer Consulting Group, između ostalog, navodi i činjenicu da dvije trećine BDP-a Bosne i Hercegovine dolazi od javnih institucija ili javnih poduzeća „koja imaju monopolni povlašteni status i, kao takva, privreda BiH nema potrebe za daljom liberalizacijom i daljim jačanjem konkurencije“.
„Još uvijek nam se, kako bi se zaustavio dalji proces gospodarske liberalizacije i prilagodbe poslovnog ambijenta sa onim kakav postoji u EU, nudi nekakva priča o kvazinacionalnom interesu gdje će neko doći da jeftino pokupuje naša prirodna bogatstva i da nas pretvori u nekakvo dužničko roblje. Dok god političke oligarhije bez bilo kakve stručne ili društvene legitimacije budu u mogućnosti da osim javnim sredstvima direktno putem upravnih odbora upravljaju privrednim tokovima, a time i novčanim tokovima, neće biti potrebe za bilo kakvim strukturalnim promjenama.“
Jedino će se, smatra Žeravčić, mediji i narod i dalje zabavljati oko personalnih rješenja, odnosno da li će novčanim tokovima, kako onim javnim, tako i onim gospodarskim, upravljati „jednako korumpirani i nekompetentni Suljo, Pero ili Marko“.
„Ni sindikati nisu previše zainteresovani za strukturalne promjene jer bi na vidjelo izašla sva naša nestručnost i nerad i vrlo brzo bi se vidjelo koliko mi sami sebe zavaravamo uvjeravajući se da imamo obrazovanu, a jeftinu radnu snagu“, mišljenja je Žeravčić.
Ključni društveni razlozi zastoja u procesu evropskih integracija, kaže Žeravčić, leže u nekoj vrsti pakta između etno-političkih elita i stanovništva nenaviknutog na tržišne uslove života i rada.
„Taj kancerogeni pakt legitimizira korupciju i nekompetetno političko liderstvo, a zauzvrat se čitav javni sektor pretvorio u kvaziprogram socijalnog zbrinjavanja netržišno orijentiranog puka. Pri tome se još ogromna sredstva dijele na ime različitih socijalnih davanja i pomoći, od čega najmanje završi u rukama onih koji su socijalno i ekonomski najugroženiji.“
Svaka strukturalna reforma, kategoričan je Žeravčić, podrazumijeva prekid sa ovim „parazitskim društvenim konceptom, koji se uporno hrani kvazinacionalnim interesima i kvazisocijalnom osjetljivošću i koji očekuje od EU i MMF da ga nastavi financirati.“
Društvenim razlozima za zastoj u evropskim integracijama Žeravčić dodaje i „potpuno nekvalificiranu birokraciji, odsustvo adekvatnog socijalnog kapitala i iole relevantne 'inteligencije'“.
„I ono malo zaista stručnih i neovisnih intelektualaca je potpuno marginalizirano medijskim populizmom i utrkom medijskih kuća da povećaju svoju gledanost i profitabilnost zadovoljavajući najniže strasti svekolikog bh. pučanstva kroz realiti programe i meksičke i turske sapunice. Istovremeno, kod birokratskog aparata u BiH još uvijek dominira socijalistički mentalitet i zastarjelo razumijevanje javne uprave, što se idealno uklapa u cjelovitu sliku. Svaka strukturalna promjena u javnoj upravi bi zahtijevala promjenu barem 50% onih koji danas rade u javnoj upravi, što je sasvim dovoljno da se blokira bilo kakva reforma u tom segmentu.“
Na kraju ostaje da samo EU želi da se BiH transformiše u modernu i naprednu državu, koja bi našla svoje mjesto u zajednici evropskih država, zaključuje Žeravčić.
Da opstrukcija procesu evropskih integracija ne dolazi samo od političara, dokazaće i sljedeći izbori, smatra on.
„Niti će se pojaviti bilo koji kandidat, niti će bilo ko od kandidata tražiti program strukturalnih reformi BiH koje su pitanje svih pitanja europskih integracija u BiH. Jedino što će bilo ko tražiti od kandidata za najznačajnije političke funkcije u ovoj zemlji je da osigura očuvanje postojućeg društvenog pakta, odnosno promjene u personifikaciji privilegiranih struktura unutar postojućeg sustava“, pesimističan je Žeravčić.
Bivši šef osoblja američkog predsjednika, Baraka Obame, Rahm Emanuel, kazao je: „Nikada nemojte dozvoliti da dobra kriza ostane neiskorištena“. Ukoliko bi Bosna i Hercegovina nekim čudom ipak iskoristila ovu tešku krizu za društvene promjene, prvo što bi, u kontekstu evropskih integracija, trebalo mijenjati bio bi upravo javni diskurs o „evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine“.
Kao što je proces evropskih integracija zapeo negdje kod „ispunjavanja uslova koje je postavila Evropska unija“, tako ni javni diskurs nije išao dalje od toga. Posljedica toga bio je nedostatak informisane javne debate sa relevantnim argumentima „za i protiv“, kada je u pitanju pristupanje Evropskoj uniji. Vrlo malo se govorilo o tome koje će zaista biti koristi Bosne i Hercegovine od pristupanja Evropskoj uniji. O tome šta će građani BiH eventualno izgubiti ulaskom BiH u Evropsku uniju, govorilo se samo na nivou mitologije i teorija zavjere.
Korist od ulaska BiH u Evropsku uniju, smatra Žeravčić, imaće svi oni koji imaju određena znanja, vještine ili proizvode koje traži globalno tržište.
„Svi oni koji žele da se izgrađuju, da uče, rade i unapređuju svoja znanja i vještine u jednom uređenom sustavu će dobiti svoju potporu i sa vremenom će također (neko prije, neko kasnije) osjetiti vrlo opipljive benefite od europskih integracija.“
Sa druge strane, međutim, oni koji ne žele da prihvate savremene globalne privredne i društvene trendove i koji ne žele da prihvate da su rezultati jedino mjerilo uspjeha i izvor blagostanja, zasigurno će se suočavati sa teškoćama. Njima proces EU integracija nikada neće biti privlačan, mišljenja je Žeravčić.
Žeravčić napominje da ni u EU nije sve idealno, da i tamo ima siromaštva, diskriminacije i korupcije.
„Zasigurno je da i u EU postoje sve boljke suvremenog društva i da sve zemlje nistu jednako razvijene i utjecajne, kao što ni svi građani EU nemaju isti standard.“
Međutim, pita se Žeravčić, šta je alternativa? „Alternativa je ovo gdje je BiH danas ili, ako se nastavi dalje po postojućem modelu, aternativa je dalja izolacija i još veće siromaštvo i nezadovoljstvo.“
