Kandidovan sam za dužnost predsjednika Republike Srpske. Smatram da svako ko je kandidovan za ovu najvišu dužnost ima obavezu da kaže kakvo je njegovo imovinsko stanje i kakvo je porijeklo njegove imovine. Istinski sam zastupnik politike poštenja, što sam nebrojeno puta do sada pokazao.
Uostalom, kao jedan o tvoraca Zakona o ispitivanju porijekla imovine koji je predložila Srpska demokratska stranka, a blokirao Savez nezavinsih socijaldemokrata, imam posebnu obavezu da izvan granica utvrđenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine saopštim javnosti sve detalje vezane za moju imovinu i imovinu najbložih srodnika po bilo kojoj liniji. Očekujem da isto učine i svi ostali kandidati na ovim izborima.
Od nepokretne imovine imam poljoprivredno imanje i jednu šumsku parcelu, a što je nasljedstvo koje sam dobio nakon smrti mog djeda. Te nekretnine se nalaze na Jahorini i djed ih je stekao kupovinom prije Drugog svjetskog rata. Uredno sam i unaprijed za više godina platio porez na ove nepokretnosti. Od važnije pokretne imovine imam automobil marke Škoda tip Superb, kupljen 2012. g. Prethodno je moja porodica imala automobil marke Škoda tip Oktavija koji je dala prodavcu na ime dijela cijene i doplatila u deset rata razliku u cijeni. Krajem 2013. g. nabavili smo automobil marke Škoda tip Fabija proziveden 2008. g. koji otplaćujemo u četrnaest rata. I taj automobil se vodi na moje ime, iako se takođe radi o porodičnom automobilu.
Moja supruga nije vlasnik nepokretne imovine, niti pokretne imovine veće vrijednosti.
Moja djeca su maloljetna, imaju deset i četiri godine, i nisu vlasnici nepokretne imovine, niti posjeduju pokretnu imovinu veće vrijednosti.
Moja majka je vlasnik jednosobnog stana koji se nalazi u Banjoj Luci, ul. Jovana Jančića br. 13. Stan ima 36 m2. Kupljen je 2005. g., nakon što smo prodali dvoiposoban stan od 64 m2 u Sarajevu, vraćen i otkupljen na osnovu stanarskog prava. Majka je nasljednica poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u Bileći, tačnije u selu Mirilovići. Praktično se radi o zamlji stečenoj tokom agrarnih reformi učinjenih poslije Prvog svjetskog rata, a na kome njena porodica Kapor živi od XIV vijeka, od kada sežu prvi podaci o njihovom prisustvu na tom prostoru. Majka je od 2008. g. vlasnik i jednog poslovnog prostora površine 54 m2, koji se nalazi u Banjoj Luci u Aleji Svetog Save 7 a. To je poslovni prostor koji je kupljen tako što smo ostatak novca dobijenog prodajom stana u Sarajevu udružili sa novcem dobijenim prodajom jednog manjeg stana koji smo do tada imali, a čemu smo dodali i štednju iz tekućih prihoda vezanih za rad moje advokatske kancelarije. Na sve ove kupoprodaje uredno je plaćen porez i izmirene su sve druge obaveze koje su postojale prema Republici Srpskoj.
Moj brat je suvlasnik kuće koja se nalazi na Sokocu, koju je napravio nakon rata i u kojoj živi.
Otac moje supruge je vlasnik kuće u Laktašima čiju je izgradnju počeo prije, a završio poslije rata. Napravljena je na nepokretnostima koje je on dobio od svojih roditelja. Nepokretnosti su u vlasništvu njegovih predaka bile duže od stotinu godina. Od pokretnih stvari on posjeduje automobil marke Opel tip Kadet.
Majka moje supruge je suvlasnik nepokretnosti koje se nalaze u Laktašima, tačnije selu Kadinjani. Radi se o poljoprivrednom zemljištu nasljeđenom od roditelja koje su oni stekli kao sopstveno nasljedstvo prije Drugog svjetskog rata, odnosno dio toga kupili nakon tog rata. Već nekoliko godina isplaćuje kupoprodajnu cijenu za stan površine 39 m2 koji se nalazi u Istočoj Ilidži, ul. Vojvode Radomira Putnika br. 49 b. Po isplati cijene postaće vlasnik tog jednosobnog stana.
Sestra moje supruge nije vlasnik nepokretne imovine, niti pokretne imovine veće vrijednosti.
U kupovini poslovnog prostora u Banjoj Luci, završetku porodične kuće u Laktašima i kupovini stana i Istočnoj Ilidži finansijski smo doprinosili moja supruga i ja iz svojih redovnih prihoda i iz jednog kredita koji je moja supruga dobila bez ikakvih povlastica 2003. g. i koji smo otplatili do 2013. g.
Supruga i ja nemamo niti jedan neizmiren porez, niti se protiv nas ikada vodio postupak zbog izbjegavanja plaćanja zakonom utvrđenih obaveza.
Ja sam počeo da radim kao novinar 1990. g. Kao novinar sam radio do 1998. g., a potom kao šef kabineta i savjetnik predsjednika Republike Srpske. Istovremeno sam obavljao i staž advokatskog pripravnika. U septembru 2001. g. otvorio sam svoju advokatsku kancelariju koju sam zatvorio nakon deset godina rada, u septembru 2011. g., a zbog odlaska na dužnost predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenarne skupštine Bosne i Hercegovine. Od tada pa do danas sam u radnom odnosu u Domu naroda. Ranije, od 2005. pa do 2010. g. ostvarivao sam pravo na tzv. funkcionalni dodatak kao savjetnik predsjednika Republike Srpske i kasnije kao narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Supruga od 1999. g. pa do danas radi kao ljekar. Svi naši prihodi su porijeklom iz ovih izvora. Na sve prihode su plaćeni porezi i doprinosi.
Kao državljanin Republike Srpske ostvario sam pravo na 20 vaučera koje sam uložio u Ekonomski institut u Banjoj Luci. Nakon što je preduzeće „Integral“ iz Laktaša preuzelo taj institut, isplatili su male akcionare u postupku obaveznog preuzimanja. Sem ovih akcija nikada nisam imao akcije ili drugi oblik suvlkasničkog dijela u bilo kom preduzeću. Nisam kupovao u privatizaciji ili stečajnom postupku. Nisam bio član upravnih ili drugih organa bilo kog preduzeća ili drugog oblika pravnog lica koje se bavi nekom poslovnom djelatnošću. Nikada nisam posjedovao bilo kakva otvorena ili prikrivena prava u nekom preduzeću. Isti je slučaj i sa ostalim članovima porodice.
Tokom čitavog dosadašnjeg života nisam izvršio bilo koje krivično djelo, niti je protiv mene vođen bilo kakav krivični postupak, izuzev u toku zarobljeništva u Hrvatskoj gdje sam pred Vojsnim sudom u Splitu osuđen na šest godina zatvora, a što je ukinuto poslijeratnom opštom amnestijom na svim ratnim stranama.
