Na to ukazuje i sama reč, jer dolazi od latinskog manus, što označava
šaku, odnosno onaj deo ruke koji služi za rad. Kako je rad ona aktivnost
koja je definisana kao kretanje prema nekom cilju, šta je cilj osobe
koja manipuliše?
Manipulisanje je kada neko predstavlja kao da
radi jedno, a u stvari radi nešto drugo. U tom slučaju ta osoba ima dva
cilja. Prvi cilj je onaj koji osoba drugima predstavlja kao svoju
nameru, a drugi je onaj pravi cilj koji skriva od drugih. Suština
manipulacije je u tome da osoba što bolje zamaskira svoj pravi cilj
lažnim predstavljanjem, jer to čini da uspeh njene manipulacije bude
izvesniji.
U neposrednoj komunikaciji sa osobom koja
manipuliše, ona nam nudi masku, lažnu predstavu. To znači da ona tada
mora da glumi i da laže. Što je bolja u tome, manja je verovatnoća da će
drugi da posumnjaju u njene namere. Najbolje glume oni čija se gluma ne
primećuje.
Nekada možemo da se zapitamo da li osoba koja
manipuliše, to radi nesvesno. Naravno da slične postupke neko može da
vrši iz nekog motiva kojeg nije svestan, ali manipulacija je uvek
postupak koji osoba vrši svesno i namerno. Kako osoba koja manipuliše
zna da nikako ne možemo da dokažemo njenu nameru, osim da nam je prizna,
kada je sučimo sa tom mogućnošću, uobičajeno je da negira da
manipuliše.
Zašto ljudi manipulišu? Zašto jednostavno otvoreno
ne zamole ili zahtevaju da dobiju ono što žele? Zato što ne veruju da bi
drugi pristali da im to daju. Oni vide manipulaciju kao jedini ili
najbolji način da dođu do svog cilja. Iz tog razloga ljudi neće prestati
da se pretvaraju, da lažu i manipulišu. Ako to neće da se promeni, tada
svako treba da prihvati da živi u svetu u kojem će mnogi ljudi,
uključujući i one bliske, povremeno hteti da manipulišu. I zato je važno
razviti odbranu od manipulacija.
Osećanje sumnje je ono koje
nas čuva od toga da budemo žrtve manipulacije. Nije dobro uvek sumnjati,
jer tako postajemo paranoidni. Ono što pokreće sumnju jeste doživljaj
da se nešto ne uklapa. To može da bude magloviti osećaj da nešto nije u
redu u načinu na koji drugi priča ili se ponaša. Osećanje sumnje je
unutrašnji signal koji nam „poručuje” da stvari možda nisu takve kakvim
ih drugi predstavljaju. Sumnja nam nalaže da napravimo distancu prema
drugome, da proverimo njegovu priču, da se zaštitimo.
Bez
obzira na to koliko se trudimo da ne postanemo žrtva nečije
manipulacije, život je takav da to nužno povremeno mora da nam se
dogodi. Problem nastaje ako nam se to suviše često događa.
Izvor: Politika