<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Siromašni rjeđe plaču

Zašto neki ljudi plaču dok gledaju romantične filmove, dok drugi ostaju kao stijene čak i kada se suočavaju sa smrtnom presudom?

23. juli 2014, 12:00

Psiholozi nemaju tako jasan odgovor, jer na našu sposobnost da plačemo utiču brojni faktori, od pola, preko nacionalnosti, do individualnih karakteristika.

Studija koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Pitsburgu potvrdila je ono što svi znamo - da žene plaču više od muškaraca. Pripadnice nježnijeg pola zaplaču u prosjeku pet puta mjesečno, dok muškarci puste suzu samo jednom u 30 dana. Razlog, ipak, ne leži samo u vaspitanju po kom pravi muškarci ne plaču, već i u biologiji: testosteron sprječava plakanje, dok ga ženski hormon prolaktin podstiče.

Laki na suzama su i stanovnici bogatijih država, poput Švedske i SAD. S druge strane, žitelji Gane, Nepala i drugih siromašnijih zemalja u kojima je razloga za tugu objektivno više, rjeđe plaču jer društvo ne gleda blagonaklono na emotivne izlive. Osim pola i nacionalnosti, na suze utiče i sklop ličnosti. Ljudi koji izbjegavaju bliže odnose sa drugima, rjeđe plaču. Isto važi i za samostalne osobe koje prolivaju znatno manje suza od zavisnih ličnosti.

Istraživači su pod znak pitanja doveli i uvriježeno vjerovanje da suze donose olakšanje. Ovo je tačno, ali samo u slučaju kad osoba plače sama ili u društvu bliskog prijatelja. S druge strane, ako joj suze poteku pred većim brojem ljudi, osjećaće se još lošije.