Već treću godinu zaredom iznos minimalca nije promijenjen i važiće, kako je Vlada nedavno odlučila, sigurno do kraja godine.
Garantovani iznos je na dnu evropske ljestvice i sa cifrom od 115 dinara po času radnik će, sa prosječnih 176 radnih sati mjesečno, zaraditi tek oko 20.000 dinara.
Višemjesečna natezanja sindikata i poslodavaca nisu urodila plodom, a na kraju je država presjekla i produžila rok već važećem minimalcu. Predstavnici radničkih udruženja tražili su 130 dinara po satu, ali ovaj zahtjev nije prihvaćen.
"Ne ostaje nam ništa drugo nego da socijalno djelujemo, a odluka Vlade je očekivana s obzirom na opredjeljenje da mora da se štedi", kaže Nebojša Atanacković, predsjednik Unije poslodavaca Srbije.
"Najniža plata mora da se ograniči zakonom, jer se u budžetskim firmama i mnogim javnim preduzećima ona množi sa određenim koeficijentom, pa će, ukoliko se poveća minimalac za pet odsto, izdvajanje iz budžeta biti veće za isti taj postotak. Ne postoji novac koji nastaje tek tako, već je za to potrebna veća proizvodnja ili zajmovi. Nivo plata i društvenog standarda koji smo imali do sada proizlazio je samo iz velikog minusa u budžetu".
On objašnjava da je naš bruto društveni proizvod (BDP) po "glavi“ stanovnika, odnosno prihod koji svako od nas pojedinačno stvori, niži nego u Rumuniji i Bugarskoj. Minimalci su nam, međutim, gotovo isti i u ovom trenutku nije sramota porediti se sa njima.
"Naš BDP je, nažalost, na evropskom dnu, tačnije na nivou od prije dvije i po decenije", kaže Atanacković. - Moramo da shvatimo da su nam navike evropske, a privreda afrička. Mnoge evropske države, poput Češke, Slovačke su pre 20 godina bile ispod nas, mi smo ostali tu gdje smo, a oni su na stotine koraka ispred nas. Za poređenje je dovoljan podatak da je 1990. godine u Beogradu bilo 242.000 industrijskih radnika, a danas ih je svega 12.500, što znači, da industriju praktično i nemamo.
Za Ivicu Cvetanovića iz Konfederacije slobodnih sindikata Srbije najvažnije je da poslodavci poštuju zakon i da se minimalac isplaćuje samo za najjednostavniji rad.
"Praksa u Srbiji je, nažalost, drugačija", kaže sagovornik Novosti.
"Poslodavce niko ne kontroliše i oni svaki rad plaćaju kao najprostiji. Trebalo bi pojačati inspekcijski nadzor i uvesti red u ovoj oblasti. Tako bi znali koji rad se koliko plaća. Poenta je da minimalac bude samo izuzetak, a ne pravilo".
Ukoliko vrijednost minimalca padne ispod 70 odsto od minimalne potrošačke korpe, srpski sindikati predlažu da se automatski koriguje taj iznos odlukom Vlade. Oni smatraju i da za tekuću godinu on ne može biti niža od minimalne cijene rada za prethodnu.
Bar 35.000 dinara
Ivica Cvetanović iz Konfederacije slobodnih sindikata objašnjava da bi najniži garantovani iznos trebalo da bude 70 odsto od prosječne zarade, što je u ovom trenutku oko 35.000 dinara, ali je svestan da država to ne bi mogla da podnese.
