Godine su prošle tako brzo da imam osjećaj kao da sam jednog dana slikala svog sina na završnoj priredbi u vrtiću, a već sljedećeg dana je išao u četvrti razredu. A onda, dok si rekao keks, bio je u srednjoj školi.
Igranje kod drugara zamijenili su izlascima na sushi, u kino ili u šetnju po gradu sa prijateljima. Sami. Bez pratnje odraslih.
Umjesto da ćaskam sa roditeljima njegovih prijatelja uz kafu za kuhinjskim stolom, sada im samo mahnemo iz auta.
Vremena se mijenjaju.
Kad god neko od rodbine ili prijatelja upita za Toma i iznenadi se da je on sada tinejdžer, uvijek se nekako povede razgovor o drogi i alkoholu. Pitaju me npr. kako ću postupiti kada dođe kući pijan prvi put? Ili šta ću uraditi ako otkrijem da uzima drogu?
Ova pitanja me uvijek pomalo začude, jer je njihova pretpostavka da će Tom probati ove stvari. Zapravo, uobičajen odgovor koji dobijem od većine svojih prijatelja i porodice je - naravno da hoće.
Da budem iskrena, ovaj način razmišljanja me jako iritira. I da sam ja danas dijete, bila bih stvarno zbunjena.
Tom još od predškolskog uzrasta uči u školi da su droga i alkohol opasan izbor. Čitao je knjige i gledao filmove o tome kako alkohol može uticati na vaše prosuđivanje i navesti vas da se upustite u druga rizična ponašanja, kao što je seks bez zaštite ili vožnja pod uticajem alkohola.
U osmom razredu, njegov nastavnik zdravstvenog odgoja zadao je cijelom odjeljenju da pišu pisma adresirana na njih same u kojima daju obećanje da neće pušiti, piti, niti imati seks bez zaštite u srednjoj školi.
Pa, ipak, toliko roditelja uzima kao gotovu stvar da će se njihova djeca upustiti u neku vrstu rizičnog ponašanja.
Optužuju me da živim pod staklenim zvonom ako mislim drugačije. “Djeca će uvijek biti djeca”, neki kažu. Drugi dodaju, "na kraju krajeva, i mi smo to radili."
Zaista? Jesu li to kriteriji na kojima ćemo zasnivati svoje roditeljstvo?
Shvatam. Moj sin raste i moraće sam donositi odluke za sebe.
Želim da raširi svoja krila i otkrije ko je on sam. I iako neki ljudi smatraju da živim u ružičastom svijetu, znam da će on praviti greške na svom putu.
Ali želim da zna šta ja mislim o upuštanju u ponašanje koje je u najboljem slučaju rizično, a u najgorem nezakonito ili opasno po život.
Ne želim da moj sin ikada kaže da nisam bila dovoljno jasna po pitanju toga kako se ja osjećam – pa to iznosim ovdje, da svi čuju.
Dragi Tome,
Starosna dob u kojoj je zakonom dozvoljeno piti u ovoj zemlji je 21 godina. Molim te znaj da tata i ja nikada nećemo dozvoliti da piješ alkohol u našoj kući i u našem prisustvu dok ne budeš imao toliko godina. Takođe imaj na umu da se nikada nije ništa dobro desilo kada je grupa tinejdžera pila. To je recept za razne vrste nesreća.
Ako odlučiš da piješ, nećeš prekršiti samo pravila naše kuće, već ćeš prekršiti i zakon.
Ako te zaustave dok voziš pod uticajem alkohola, ili ako na žurku na kojoj si pio dođe policija, možda ćeš se naći u situaciji u kojoj te mi nećemo moći zaštititi.
Uvijek pozovi mene ili tatu. Uvijek. Bez obzira šta si uradio.
Nikada nemoj nakon jedne loše odluke donijeti još goru zato što se plašiš da ćeš nas razočarati ili naljutiti.
Hoćemo li mi biti sretni? Naravno da nećemo. Ali radije bismo tebe i bilo koga od tvojih prijatelja koji žele da idu stobom odveli bezbjedno kući, nego da dobijemo poziv u kojem nam kažu da ti NIKADA nećeš doći kući.
Želim da ti bude jasno da to što te volimo i što ćemo uvijek biti uz tebe ne znači da ćemo stajati po strani dok ti radiš stvari za koje znaš da nisu dobre za tebe.
Ima onih koji će ti reći da su tvoji roditelji nerazumni i potpuno nerealni. Neki će ti možda reći da si ti tinejdžer i da je obred inicijacije da se napiješ. Možda će te uveseljavati pričama o vlastitim greškama u mladosti.
Slušaj vlastito srce i vjeruj svom instinktu: Takođe znaj da nema ništa kul u tome da se probudiš u vlastitoj povraćki ili da u tvom policijskom dosjeu stoji „vožnja u pijanom stanju” prije nego što si napunio 18.
Tvoj otac i ja smo toliko ponosni na to u kakvog čovjeka izrastaš. Toliko te volimo da nam nije važno da li ti nas mrziš. To je naš poklon tebi – mi smo tvoji roditelji, ne tvoji prijatelji.
Uvijek,
Mama
