Svako ko je bar jednom u životu imao migrenu tvrdi da nema gore
glavobolje. Pulsirajući bol, obično samo na jednoj strani glave, sa
mučninom i povraćanjem zna da potraje i 72 sata. Podaci pokazuju da od
migrena pati čak do 20 odsto populacije - samo u Evropi 65 miliona ljudi
bar jednom godišnje mora da liječi nesnosnu migrenoznu glavobolju.
Nauka još nije načisto ni šta je uzrok ovim glavoboljama, niti šta sve
mogu da budu okidači. Ozbiljne migrene, naročito ako su učestale, ne
samo da utiču na pacijente, već i na njihov porodični, seksualni i
poslovni život. Istraživanja pokazuju da pacijenti sa migrenama, osim
što trpe jake bolove, prilikom napada postaju nervozni, lako “pobjesne”
na članove porodice, a kasnije ih grize savjest zbog takvog ponašanja
prema bližnjima.
Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija
migrenu proglasila jednom od najviše onesposobljavajućih hroničnih
bolesti, koja dovodi do gubitka kontrole svakodnevnog života i negativno
utiče na lični, socijalni i profesionalni život pacijenta.
Okidača za migrenu ima mnogo, i razlikuju se od osobe do osobe. Kod
većine su to glad, izmjena režima sna, nedovoljno sna, nedostatak
magnezijuma, određena hrana ali i hormonski status. Ali, mehanizme koji
dovode do migrene, kao i tačne uzroke, naučnici nisu još u potpunosti
razotkrili. To je razlog promjenljivog uspjeha u liječenju migrene - uprkos
moćnim lijekovima koji mogu da suzbiju bol. Oni su efikasni samo ako se
daju na vrijeme, na samom početku napada. Naučnici do sada nisu našli
načine da utiču na učestalost migrenoznih napada, koja kod nekih ljudi
može da bude tako velika, da su dobar dio mjeseca onesposobljeni za
svakodnevni život.
|
Najnovija istraživanja su potvrdila da kod osoba sa migrenom, kako
onih koji imaju takozvanu auru, tako i onih koji je nemaju, skeniranja
pokazuju promjenu u strukturi mozga.
Posljednja istraživanja su
uključila analizu 19 studija o migrenama. Sve su koristile neke od
dijagnostičkih metoda snimanja, i sve su potvrdile da ljudi sa migrenama
u većem procentu imaju uočene promjene na mozgu, od onih koji nemaju ove
bolne glavobolje.
Ali, naučnici, poput Alona Mogilnera,
neurohirurga iz Njujorka pitaju se da li abnormalnosti uočene na
magnetnoj rezonanci glave znače da pacijenti imaju migrene zbog promjena
na mozgu, ili promjene na mozgu nastaju zbog ovih glavobolja? Većina
ljekara zastupa stav da pacijenti ne treba da se brinu oko ovih promena, i
da ovo otkriće ima veći značaj za rad na novim lijekovima protiv migrene,
nego za tok bolesti.
Nedavno je Američka agencija za hranu i lijekove odobrila eksperimentalni lijek, koji bi mogao da pomogne u prevenciji migrena, naročito kod osoba koje imaju bar nekoliko migrenoznih napada mjesečno. Dva lijeka, od kojih se jedan daje intravenozno, a drugi injekcijom, dio su novog pristupa prevenciji migrena.
U pitanju su monoklonalna antitela, koja ciljaju mali
protein kalcitonin peptid (CGRP) povezan sa genima. Istraživanja su
pokazala da je ovaj protein okidač za migrenu.
Rezultati studije pokazali su da su pacijenti imali za 66 odsto manje napada migrene pet do osam nedelja posle samo jedne doze leka čije je ime za sada ALD403. U drugom ispitivanju, pacijenti koji su primili injekciju, prijavili su slično poboljšanje tri meseca posle dvonedeljnog tretmana lekom. Ali, ovi rezultati, objavljeni na godišnjem sastanku Američke akademije za neurologiju, preliminarni su. Kako sami priznaju, ljekari su još pod velikim stresom dok pokušavaju da daju odgovore na mnoga postavljena pitanja.
