Tokom većeg dijela godine ovo stablo izgleda sasvim uobičajeno, ali u proljeće se pojavljuje cvijeće u čitavom nizu ljubičastih, tamnocrvenih i bijelih tonova. Zatim, od jula do oktobra rađa 40 različitih vrsta koštunjavog voća, i to badema, kajsija, trešanja, nektarina, šljiva i breskvi, prenosi portal IFLscience. Do ovog dostignuća Van Aken dospio je zajedničkim uzgajanjem i ukrštanjem nekoliko različitih vrsta voća, uključujući ono osnovno, ali i izvedeno i antikno voće - neki primjerci stariji su od 100 godina, rekao je Aken za "Epicurious".
Njegov glavni izvor bio je voćnjak na Državnoj poljoprivrednoj eksperimentalnoj stanici Njujork koji je iznajmio kada je čuo da će biti porušen. Kada je poslije određenog vremena počelo da cvjeta 250 različitih, međusobno povezanih vrsta, on bi svaku nakalemio na korjensku strukturu jednog stabla. Kada bi njegovo “radno stablo” dostiglo starost od oko 2 godine, on bi na stablo unio još varijeteta u obliku odvojenih grana, tehnikom koja se zove ““chip grafting”. Grančica koja na sebi nosi pupoljak umetne se u rez na “radnom stablu” i učvrsti se. Nakon što preko zime rez zacjeli, grana postaje tek jedna normalna, obična grana na stablu koja se podrezuje kao što je uobičajeno.
Do sada je posađeno 16 “stabala sa 40 vrsta plodova” i svako je staro oko 5 godina. Izabrao je koštunjavo voće jer je ono razvilo mnoštvo varijeteta koji su međusobno kompatibilni.
“Ubacivanjem različitih varijeteta određenim vremenskim redosljedom, mogu doslovno oblikovati način na koji će da cvjeta određeno stablo. Ljudi koji imaju ovakva stabla, rekli su mi da im ono daje savršenu količinu i raznolik izbor voća”, rekao je Aken.
