Ništa ne umije sam da uradi i praktično je malo dijete u tijelu odraslog muškarca. Martin, međutim, pjeva praktično savršeno, zna ogroman broj pjesama, ne zbunjuje se čak ni pred velikom publikom i u stanju je da slušaoce dovede do suza.
- Zbog ovog jaza između njegove bespomoćnosti i njegovog talenta on je jedan u milion, ali za nas je uvijek bio takav. Muzka je njegov život i ona mu je pružila život - kaže Martinov otac Džon (64), penzionisani zidar.
Finu je dijagnoza autizma postavljena u trećoj godini, a njegov izuzetan talenat za pjevanje otkriven je kada je 14. godini prešao u novu školu za djecu sa specijalnim potrebama. Da bi neku pjesmu sasvršeno otpjevao, potrebno mu je da je prethodno pet-šest puta čuje, a zbog velike ljubavi prema pjevanju počeo je čak i da čita knjige o muzici, mada pre toga u školi nikada nije umio da čita.
Za koncert se priprema tako što mu majka ispiše i pročita nazive pjesama koje će pjevati, a da koncert počinje obavještavaju ga kratko vrijeme pre izlaska pred publiku, jer je u suprotnom sklon da se uznemiri.
Zbog ovog svog izuzetnog talenta, Martin spada u grupu autističnih savanata - ljudi koji su većini životnih domena hendikepirani, ili čak potpuno bespomoćni, ali zato u nekoj određenoj, često veoma uskoj specijalnosti, pokazuju natprosječne, pa čak i genijalne sposobnosti.
