<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zašto se ne smije kritikovati Izrael

Osim što ima podršku SAD, ova zemlja i na najmanji pomen ratnih zločina u Gazi odgovara optužbama za antisemitizam

30. juli 2014, 12:00

I pored nezvaničnog prekida vatre, Hamas je juče ispalio jednuraketu na Izrael, dok je izraelska vojska u dva odvojena napadapogodila dvoje palestinskih civila, uključujući četvorogodišnjedete. Time je broj poginulih Palestinaca posle 22 dana ratanarastao na 1.037, što osim humanitarnih organizacija i medijaretko ko ističe jer Izrael i dalje uspešno odbija većinu kritikana svoj račun odbacujući ih kao izlive antisemitizma.

Vlada Benjamina Netanijahua poručuje da će odgovoriti na svakiudar militantne palestinske organizacije, mada je oružje delimično utihnulo da bi se obeležio početak Bajrama. Prema poslednjim informacija koje šalju izveštači svetskih medija, većina nastradalih u maloj enklavi jesu civili, među njima oko 226dece.

Podaci UN pokazuju da je 6.200 ljudi ranjeno, od čega 2.000 dece, dok je domove napustilo 215.000 Palestinaca. U Izraelu su poginula tri civila, a u borbama sa Hamasom život je izgubilo 45 vojnika. Zbog dramatične razlike u bilansu i gađanja civila i civilnih objekata, Hjuman rajts voč tvrdi da je tamo posredi preterana upotreba sile pa čak i ratni zločin. Međutim, gotovo da nema stranog državnika ili zapadne vlade koji su kazali da se u Gazi dešava nešto vredno osude. Netanijahuu se veruje na reč kada kaže da su meta invazije samo hamasovci i tuneli koje su iskopali da odatle napadaju izraelske vojnike.

Izrael je dosad veoma uspešno odbijao kritike na račun pogibije nenaoružanih Palestinaca ili ubijanja civila tokom rata sa Libanom 2006. Nije bilo po njega nepovoljnih rezolucija SB UN, predupređena je svaka misao da bi se pred nekim međunarodnom tribunalu moglo suditi njegovim trupama, a izostale su čak i malo oštrije reči na račun nesrazmerno velikog stradanja stanovnika Gaze. To se postiže time što uglavnom svaka vlada ove zemlje igra na kartu antisemitizma. Ako se neko usudi da skrene pažnju na žestoko bombardovanje Gaze, pa i njenih škola, bolnica i džamija, on se odmah proglasi za nekog ko samo mrzi Jevreje.

Planetarna javnost i svetske vlade veoma su osetljive na ovakve optužbe zbog još živog sećanja na holokaust. Jevreji su bili žrtva najgoreg zločina u istoriji čovečanstva, i to uvek treba istaći, ali svako ko pomene da im to ne daje za pravo da sada i sami vrše zločine odmah se proglašava simpatizerom nacista.

Genocid nad Jevrejima urezan je u svest nekoliko generacija, toliko da je i najdalja povezanost nekog ratnog zločina sa stradanjima tokom Drugog svetskog rata dovoljna da se strana osumnjičena za novi holokaust odmah satanizuje. Setimo se kako je slika mršavog Fikreta Alića iz bosanskog rata obišla svet kao dokaz srpskih zverstava koji u logorima, nalik na one Hitlerove, izgladnjuju i na drugi način zlostavljaju bošnjačke zatvorenike.

Jevrejska država danas smatra da joj holokaust daje moralno pravo da se brani onako kako ona nalazi za shodno. Iako grupe za zaštitu ljudskih prava upozoravaju na humanitarnu katastofu u palestinskoj enklavi, ima naznaka da bi nasilje tek moglo da eskalira. Izrael je izgubio 45 vojnika i verovatno će morati da svojoj javnosti dokaže da ovo nisu bile uzaludne žrtve. Šok je prevladao u Jerusalimu i Tel Avivu kada je zemlja već na početku rata gotovo odjednom izgubila 12 vojnika, dok je za vreme prethodnog rata sa Hamasom, tokom 2008. i 2009, poginulo ukupno 13 Izraelaca (i 1.400 Palestinaca).

Ipak, ova država ne mora da se plaši da će o njenim zločinima suditi neki sud u inostranstvu jer je, za razliku od Srbije, nju teško ucenjivati jer za sponzora i zaštitnika ima najjaču svetsku silu – SAD. Šef Bele kuće Barak Obama je kao i većina političara i zvaničnika u SAD povodom najnovijeg sukoba kazao da podržava „pravo Izraela da se brani” i da osuđuje napada Hamasa.

Istina, predsednik je dodao da je zabrinut zbog broja poginulih civila, ali nije kazao da osuđuje akcije Izraela. Dok bi se drugoj zemlji zbog takvih akcija odavno uvele sankcije, u slučaju Izraela se o tome i ne pomišlja, mada Amerika ovde i ne bi morala da Izraelcima uvede sankcije već samo da im oduzme jednu od tri milijarde dolara pomoći koje im šalje svake godine.

Ali, to se ne dešava i zbog uticajnog izraelskog lobija u SAD čiji su kritičari maltene izjednačavani sa nacistima. Priznati stručnjaci za međunarodne odnose Džon Miršajmer sa Univerziteta u Čikagu i Stiven Volt sa Harvarda pre nekoliko godina objavili su esej o prevelikoj moći izraelskog lobija u SAD i šteti koju taj uticaj nanosi američkim spoljnim interesima. Zbog toga što su tvrdili da Vašington podriva sopstveni interes pomažući Izraelu, profesori nisu mogli da pronađu nijedan časopis u SAD koji bi im štampao rad, pa se on konačno pojavio u jednom londonskom izdanju. Harvardski profesor prava Alan Deršovic optužio je dvojicu stručnjaka da su naučne dokaze pronalazili na „neonacističkim sajtovima”. Ništa bolje nije prošao ni bivši predsednik Džimi Karter zbog svoje knjige „Palestina, mir a ne aparthejd”, u kojoj je tvrdio da se etiketa antisemite prilepljuje svakome ko kritikuje Izrael. Članovi izraelskog lobija ocenili su da je on lažov i licemer. Istoričarka Debora Lipstad izrekla je tada rečenicu koja još jednom pokazuje na čemu se temelji odbrana Izraela – kazala je tada da Karter „prenebregava činjenicu da je nad Jevrejima izvršen holokaust”.

Netanijahu, kao i premijeri pre njega, optužuje strane medije za pristrasnost, iako je ta pristrasnost neretko na strani njegovog naroda. Međutim, zločini se pogoršavaju, pa se u zapadnim medijima pojačava kritika na račun Izraela. Čini se da je svaki kabinet bio najkivniji na Bi-Bi-Si zbog navodnih pokušaja ove televizije da „deligitimizuje Izrael”.

Tamošnje vlade su na izvestan način u pravu. Ovo jeste jedna vrsta deligitimizacije, samo što se Izraelu ne oduzima pravo da postoji, već da nekažnjeno vrši ratne zločine.


Politika.rs