<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ostavi mobilni i razgovaraj sa strancem

Slušalice u ušima, pogled uperen u daljinu ili fiksiran za ekran mobilnog telefona, prsti zauzeti tipkanjem – uobičajena je slika iz javnog prevoza ili sa ulica velikih svjetskih gradova.

01. august 2014, 12:00

Ni London se, naravno, po tome ne razlikuje od drugih. Ali se razlikuje po tome što je grupa entuzijasta odlučila da podstakne mlađe stanovnike britanske prijestonice da počnu da razgovaraju jedni sa drugima – u metrou, autobusu, redu za kafu, na klupama u parku...


Da bi promijenili predstavu o Londonu kao o jednom od mjesta u kojem su ljudi najotuđeniji i najusamljeniji, i da bi ih podstakli na razgovor, dijelili su bedževe sa porukom „Pričaj sa mnom, ja ću pričati sa tobom.” 

„Razgovaranje sa nepoznatima je društveni tabu, nešto čega se izuzetno bojimo. Možete li da zamislite koliko bi grad bio drugačiji kada bi ljudi bili otvoreniji pred drugima i bez predrasuda da neznanci nešto žele od njih”, izjavio je za AP jedan od koordinatora projekta. 


Kampanja je inspirisana istraživanjem Univerziteta „Šefild” koje je pokazalo da se trećina stanovnika Londona osjeća usamljeno i isključeno iz društva, što utiče na njihovo fizičko i emotivno stanje. 

Iako je i gradonačelnik Boris Džonson podržao ovu ideju, ona nije bez kritika. Pojedina mišljenja ukazuju na to da bi nošenje bedža moglo da izazove neželjenu pažnju ili čak da izazove nasilje. 

Majka jedne dvadesetogodišnjakinje kaže da se ne bi osjećala prijatno ako bi njena ćerka nosila bedž sa ovom porukom, jer bi to dalo povoda i potencijalno opasnim osobama da pričaju sa njom: „Mlada ženska osoba i inače često privlači neželjenu pažnju.” 

Jedan od pokretača kampanje navodi da uz bedževe ide i savjet onima koji ga nose da odustanu od svake konverzacije u kojoj se ne osjećaju prijatno. 

„Jedini problem koji smo do sada imali jeste što ljudi nisu mogli da se zaustave kad jednom počnu da pričaju”, dodao je on. 

Oni kojima se jezik vezao od treme, mogu da probiju led započinjući razgovor na jednu od tema ispisanih na karticama koje dobijaju uz bedževe, kao na primjer „Šta odlikuje stanovnike Londona?” ili „Treba li da osjećaš grižu savjesti kada trošiš dosta novca na sebe?” 

Do sada je podijeljeno 3.500 bedževa, što je sasvim skroman početak za grad od više od osam miliona ljudi. Pokretači kampanje očekuju, ipak, da će ona imati šire razmjere, ne samo u Londonu, već i u drugim gradovima iz kojih su ih kontaktirali – Parizu, Berlinu, Seulu i nekim američkim gradovima, u kojima žele da započnu slične projekte.

Iskustva Londonaca

Dženina priča: „Čitala sam knjigu na hebrejskom u metrou. Žena koja je sjedjela pored djelovala je zainteresovano za to što čitam. Prvo sam spustila pogled kad sam vidjela da me gleda, ali sam onda izvadila slušalice iz ušiju i pogledala u nju. 

Pitala me je za knjigu, ćaskale smo o sličnostima hebrejskog i španskog i na kraju sam joj dala vizitkartu da bi mogla da me pita za savjet o korišćenju ’Tvitera’. I dalje smo u kontaktu.” 

Bilova priča: „Pričao sam sa vodoinstalaterom porijeklom iz Gane. Rekao mi je kako da nađem vodoinstalatera od povjerenja, ako mi zatreba. Poredili smo vrijeme u Gani i u Engleskoj, razgovarali o njegova dva razvoda. Čak sam i rutu promijenio da bih duže pričao sa njim. Sada želim da idem u Ganu i znam mnogo više o vodovodnim instalacijama.” 

Izvor: Politika.rs