Uskoro će bosanskohercegovački političari napuniti jubilej od pet godina kako je sud u Strassbourgu donio presudu u slučaju Sejdić-Finci. Dakle, punih 5 (pet) godina slušamo na vijestima i čitamo u novinama Sejdić-Finci, Sejdić-Finci. Pet godina! To vam je 60 mjeseci, 260 sedmica ili 1825 dana. Eto, toliko vremena naši političari nisu u stanju da usvoje zakon koji bi se mogao formulisati u dvije prosto proširene rečenice. Ovako kad kažemo pet godina, to i ne zvuči puno, no, evo, nabrojat ću par stvari koje možete završiti za to vrijeme.
Za četiri godine, recimo, završite srednju školu. Za četiri godine završite fakultet ili doktorat. Za četiri godine se preko puta mog stana izgradila stambena zgrada od šest spratova. Za četiri godine će Rusija izgraditi infrastrukturu za sljedeće svjetsko prvenstvo u fudbalu. To podrazumijeva 4-5 novih stadiona, kao i rekonstrukciju starih. Za četiri godine smo gledali dva svjetska i jedno evropsko prvenstvo u fudbalu. Za četiri godine možete savršeno naučiti pričati kineski ili bilo koji drugi strani jezik. Također, možete da naučite svirati instrument po vašem izboru. Za manje od četiri godine, Japan je kompletno renovirao gradove srušene strahovitim zemljotresom u 2011. godini.
Jedan put oko svijeta brodom danas traje 120 dana, što znači da u četiri godine možete obići svijet 15 (slovima: petnaest) puta! Za manje od četiri godine, na Kosovu je izgrađen autoput u dužini od 117 kilometara. I da ne budem potpuni negativac, reći ću da je čak i u BiH izgrađeno desetak kilometara autoputa za četiri godine. Eto, to su neke od stvari koje su mi pale na pamet i koje možete završiti u četiri godine.
Međutim, vjerovati da naši političari nisu sposobni za četiri godine usvojiti jedan zakon bilo bi naivno i politički nezrelo.
To jeste gomila primitivaca, no, toliko glupi nisu. Tu je više riječ o nebrizi, bezobrazluku i, prije svega, politici! Jer usvojiti zakon, koji su ti, by the way, napisali i nacrtali u Briselu, lahko je i traje desetak minuta. No, željeti usvojiti zakon, e, to je već nešto drugo. Svima je jasno da u našem političkom „ljubavnom“ trouglu imamo Dodika i Čovića koji koriste svaku priliku kako bi stajali na kočnicu i blokirali napredak zemlje. Takav stav je velikim dijelom opet proizvod nametljive i bahate politike koja dolazi iz bošnjačkog tabora.
Tako u krug i, hop, proletješe četiri godine. Poznato je da se naši političari najradije bave sami sobom, pa kad treba dogovoriti podjelu plijena, onda se problem rješava brzo, ali kada su u pitanju građani, onda se stvari razvlače u nedogled.
Protekle četiri godine će biti upamćene i po najgoroj Vladi ikad. Mislim da ni u jednom mandatu, otkako BiH postoji kao samostalna država, nije usvojeno manje zakona. I rekao bih da smo posljednje četiri godine proveli duže bez Vlade nego sa njom. Većina bošnjačkog glasačkog tijela godinama je zaokruživala uglavnom iste dvije stranke, a kada su se konačno odlučili za promjenu, izabrali su najgoru vlast ikad.
Mnogi su u Socijaldemokratskoj partiji vidjeli zadnju zdravu alternativu, no, ono što će uslijediti nisu mogli naslutiti ni najgori pesimisti. I to uglavnom zbog njihovog doživotnog predsjednika, slučajnog prolaznika, dr. Zlatka Lagumdžije. Veliki šef je mislio da svako malo može mijenjati saveznike i iz jedne koalicije skakati u drugu. A onih par dana koliko je postojala, Vlada je iskoristila kako bi građane ove države zadužila novim kreditima.
Također smo u posljednje četiri godine shvatili da je Lagmudžijina stranka u rasulu, te da on na sljedećim izborima ne bi pobijedio ni kada bi se kandidovao za predsjednika kućnog savjeta u svojoj zgradi. Štoviše, mislim da bi Bosni i Hercegovini manje naštetile četiri godine vladavine Kim Jonga nego još četiri godine sa Zlatkom Lagumdžijom kao ministrom vanjskih poslova.
Naši političari u protekle četiri godine nisu naučili lekciju od požara koji su nas pogodili u februaru, niti su se opametili od majskih poplava. Na trenutak su se prepali, no kada se situacija smirila, nastavili su po starom kao da se ništa nije desilo. I dalje misle da su nedodirljivi i da im ne može niko ništa.
U oktobru ćemo vidjeti da li su građani BiH naučili lekciju, ili su i njima ove četiri godine prošle uzalud. Poznajući nas, neće se desiti bitnija promjena. Nas nije opametio rat, a kamoli četiri godine sa poplavama i demonstracijama. Ljudi će putovati svijetom, učiti strane kulture i jezike, nove generacije će završiti škole i fakultete, održat će se svjetsko prvenstvo u Rusiji, komšije će sanirati štetu od majskih poplava i graditi nove trase autoputa, a mi ćemo i dalje slušati Sejdić-Finci, Sejdić-Finci...
Naš poznati reper Frenkie ( Adnan Hamidović ) piše za BUKU. U svojoj muzici, on njeguje kritičan stav u kojem ne štedi nikoga. Ukazuje na probleme društva u kojem živimo, a njegove tekstove kritičari porede sa anarho pankom.
Pročitajte njegovu prvu kolumnu:
