<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Svetlana Cenić : A sada paničite!

<p>Građani ne treba da brinu, sve je bajkovito, pa onda nema mesta panici, sve je pod kontrolom, da bi te izjave odmah zamenile one: Situacija je objektivna, svi treba da budu solidarni sa vladom zbog novonastalih teškoća i da daju svoj doprinos u prevazilaženju istih.</p>

08. august 2011, 12:00



Politika, svih vrsta – od spoljne do ekonomske,  u ovoj državi me podseća na scenu iz sjajnog filma Mel Brooksa „History of the world“, deo rimske istorije koji ide otprilike ovako: „Don't panic, don't panic! There they are! Now panic!“ ( Ne paničite, ne paničite! A evo ih, sad paničite! )

Prvo, građani ne treba da brinu, sve je bajkovito, pa onda nema mesta panici, sve je pod kontrolom, da bi te izjave odmah zamenile one: „Situacija je objektivna, svi treba da budu solidarni sa vladom zbog novonastalih teškoća i da daju svoj doprinos u prevazilaženju istih.“  Zaista me fascinira ova komedija zabune sa borcima. Usvaja se budžet, u njemu nema stavke za odlikovane borce, nema ni boračkog dodatka. Onda se na sednici NSRS, na kojoj se usvaja budžet, od penzionera uzme i da borcima. Predstavnici Boračke ćute, penzioneri takođe. Prvo se pitam kako borci dozvoljavaju da se uzme od sirotinje da bi se dalo sirotinji. Onda borci traže svoje, iako znaju kako se usvajao budžet, pa ih Predsednik RS onako hladno otpili da neće dobiti ništa ako se budu bunili. Krupne reči padnu. Opet se potegne za escrow računom, rezervom i isplate se naknade za odlikovane, iako u budžetu te stavke nema. Don't panic! Na sastanku sa borcima dođe Predsednik, izvini se borcima i doda: "Nisam spreman da se izvinim špekulantima koji koriste prava, a da to ne zaslužuju", svi se izljube i predsednik Boračke zajedno sa Predsednikom RS otputuje za Beograd. Sam Predsednik Republike Srpske nije bio borac, pa verujem da zna o čemu govori kad pominje „špekulatne koji koriste prava“. Uglavnom, mediji su krivci, prvo što su vadili njegove reči iz konteksta kad je zapretio, a onda: „Tako ćemo nastaviti da radimo inicirani onim što smo vidjeli u federalnim medijima, koji su bez prestanka pokušali da problematizuju stvar i da pošalju jednu sasvim drugu poruku.“ Jer, kako reče, „opredjeljenje BORS za slobodu naroda i stvaranje RS motivisano patriotizmom i odnosom prema naciji, što treba da se poštuje, te da se sigurno može potvrditi jedinstvo na bazičnim pitanjima, a to je RS zauvijek, a BiH dok mora.“

Now panic! Jer,  u državnim organima rade članovi i onih partija koje se zdušno bore protiv BiH, pa je, opet podsećam, bivši poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH zaposlio tokom mandata 10 članova uže rodbine. Do čega bismo tek došli da napravimo jednu ozbiljnu inventuru rodbine i prijatelja po institucijama  glede, unatoč i u svezi sa vladajućom partijom?! Ako će BiH samo dok mora, od čega li će oni živeti kad istekne to „dok mora“? Ili, ako je već „dok mora“, da ne primaju platu da bi podrivali te omražene institucije?

Uzgred, borački dodatak je ranije bio na poslodavcima. Dakle, postojao, ali se borci bunili da neće svaki poslodavac da isplati. Now panic! Sad je na budžetu, ali vidimo kako i sa tim isplatama ide.

Pa, dalje na spoljnu politiku. Saopštenje iz kabineta srpskog člana Predsedništva BiH prilikom posete turskog ambasadora (Nezavisne novine, 30.01.2011.) bilo je: „Turska delegacija nije poštovala obilježja RS i instituciju Predsjedništva BiH, i to je glavni razlog za otkazivanje sastanka Ahmeta Davutoglua, ministra spoljnih poslova Turske, s Nebojšom Radmanovićem, predsjedavajućim Predsjedništva BiH, rekao je u nedjelju Danilo Petrović, Radmanovićev savjetnik za spoljnu politiku.“ Now panic! Danas, 09.02.2011. Dnevni avaz objavljuje intervju sa g.dinom Radmanovićem i kaže se: „Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, smatra da nije pogriješio što se prije desetak dana zbog 'nediplomatskog kašnjenja' odbio sastati u Banjoj Luci sa šefom turske diplomatije Ahmetom Davutoluom (Davotoglu).“  Dakle, nije zastava, već nediplomatsko kašnjenje. Uzgred, svi smo se pitali odakle zastava kad je ambasador i uslikan pored iste tokom sastanka sa Predsednikom RS.  I ne samo to. Mediji su krivi opet: „Hoćete da kažete da ste štitili instituciju Predsjedništva BiH? - Nesporno. Članovi Predsjedništva su kolektivni šef države i nas trojica pokušavamo se ponašati kao i svi drugi u svijetu. Mislim da medijska priča poslije toga ne doprinosi ni smirivanju stanja ni odnosima u budućnosti, i to treba prestati. Niko u EU i regiji ne zanemaruje Tursku kao veliku državu, sa značajnim uticajem ovdje i mogućnostima ulaganja u BiH.“  Mogućnost ulaganja u BiH? Now panic! Turska je 17. ekonomija po snazi u svetu, a osma kada je poljoprivreda u pitanju. Nisu se žalili na globalnu krizu, ono što su naši kreatori ekonomske politike, takoreći kreativci, negirali da postoji, a onda im postala krivac (čitaj: oslonac) za sve. Naprotiv, Turska beleži rast, rast i rast, para imaju, ulagali bi i Srbija ih, recimo, dočekuje širom otvorenih ruku, pa čak moguće da će kupiti JAT, a i oko Telekoma se vrzmaju. Ali! Desetog septembra mediji sa skupa održanog u Banjaluci na temu neoosmanizma prenose:

„- Očigledno je da Turska podržava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera SBiH Harisa Silajdžića, što potvrđuje i činjenica da su se premijer Turske Redžep Tajip Erdogan i turski predsjednik Abdulah Gul prilikom boravka u BiH faktički sastali samo sa njim i ni sa kim drugim - istakao je Dodik. Naveo je da Turska nastoji da na neki način 'pobošnjači BiH i da im je na tom putu Republika Srpska veliki problem. - Uspješna neoosmanistička politika u suštini je i dalje pragmatična politika i ide za tim da koristi ciljeve Zapada koji ovdje, navodno, želi da vidi funkcionalnu BiH, što turska spoljna politika vješto koristi, nastojeći da Srpsku održi na negativnom kursu prema svim drugim vrijednostima - rekao je Dodik.“

Pa, opet ali! Prema informacija sa Wikileaksa, a preneo i Guardian: „Podsekretar u ministarstvu vanjskih poslova Turske istakao kako su uspjeli uvjeriti Harisa Silajdžića da 'prekine govoriti o srpskom genocidu (...) On je istakao da je zbližavanje između BiH i Srbije neposredni diplomatski cilj Turske za regiju. U tom cilju, rekao je Sinirlioglu, uspjeli smo uvjeriti Harisa Silajdžića, koji je bio u Ankari dan prije, da 'prekine govoriti o srpskom genocidu'. Sjedinjene Države i Turska su se 'složili da se ne slažu' o Akcijskom planu za članstvo BiH (MAP) u NATO-savezu. S druge strane, SAD su iskazale poštovanje prema turskom sudjelovanju na Balkanu.“


Tako u skakanju od Don't panic odmah na Now panic, dođemo i do pšenice. Skuplje brašno, skuplji hleb, a predsednik Udruženja mlinara RS, Zoran Kos je 28. januara izjavio da pšenica koju nabavljamo iz Mađarske prelazi već cenu od 320 evra po toni i zbog ovog poskupljenja cena brašna je dostigla svoj maksimum  te dodao da bi tona pšenice u Mađarskoj mogla da dostigne cenu od 350 evra po toni. Now panic! Jer, ne tako davno u emisiji Amplituda na ATV, sadašnji premijer RS, a tada ministar finansija izjavio je da ne vidi zašto bi Vlada RS kupovala pšenicu od domaćih poljoprivrednika kad je pšenica u Mađarskoj jeftinija i bolja.

U međuvremenu su poljoprivrednicima uvalili ono đubre od đubra, ostali dužni za podsticaje, desile se poplave čije posledice poljoprivrednici sami saniraju. U Federaciji ministar Desnica Radivojević kaže (02.02.2011): “U Federalnim rezervama ima oko 20.000 tona pšenice i to, zajedno sa pšenicom koju imaju kantoni, može biti dovoljno za dva mjeseca. Za dva mjeseca je žetva i cijene će pasti. Hrvatska i Srbija imaju velike zalihe koje moraju ponuditi". Don't panic. Žetva je aprilu, nisam znala. Now panic! Vest od 06.02, dakle samo četiri dana kasnije (Nezavisne novine) kaže: „Sead Đipa, predsjednik Udruženja pekarskih obrtnika u FBiH, ističe da ga ne čudi što u tržnim centrima nema brašna jer kriza sa pšenicom prijeti da kulminira. (...) On tvrdi da je u Srbiji i Hrvatskoj već uvedena stroga zabrana izvoza pšenice, te da će se to uskoro desiti i u Mađarskoj, koja je do sada najviše izvozila ovu žitaricu. (...) Đipa za aktuelne probleme optužuje nadležne u Direkciji za robne rezerve FBiH. Tvrdi da rezerve od 18.000 tona pšenice koliko ima u Direkciji nisu dovoljne da se spasi pekarska proizvodnja.“
Između ostalog, ispade da su samo za četiri dana rezerve smanjene sa 20.000 tona na 18.000 tona, da ipak neće Hrvatska i Srbija nuditi te svoje velike zalihe na tržište, a sve mi se čini da aprilu ne može biti žetva. Tokom 2010. godine u Tursku je  izvezeno više od 43.000 tona pšenice. Turcima valja, nama ne.

I tako iz dana u dan, iz sata u sat – Don't panic ili Now panic, pitanje je sad. Ili paničio, ne paničio isto ti se piše - loše!

Kad sam već počela sa Mel Brooksom i omiljenim filmom, da i završim jednim insertom: