<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Istok Pavlović: Selfi i digitalna renesansa narcizma

U ovoj novoj medijskoj paradigmi, svaki posmatrač zvezde istovremeno je i potencijalna nova zvezda

16. august 2014, 12:00

 Trenutno najpopularnija forma fotografije je takozvani selfi – slika na kojoj osoba slika samu sebe u nekom ambijentu u kojem se nalazi. Širom sveta ljudi fotografišu selfije i postavljaju na internet, a brendovi organizuju nagradne igre u kojima će selfi s najviše „lajkova” dobiti neke poklone.

Ova pojava samo je deo manifestacije jednog mnogo šireg fenomena – opsesivne samopromocije i konstantne potrage za validacijom sopstvene vrednosti, sve to uz pomoć platforme koja je sve to omogućila – interneta i društvenih mreža.

Pre pojave društvenih mreža, narcisoidni poremećaj ličnosti bio je dijagnoza kod jedan odsto populacije. Danas, ta cifra je višestruko uvećana, i dramatično raste iz godine u godinu. Ovo je posebno izraženo kod mlađeg dela populacije, kažu psiholozi.

Paralelno s porastom narcizma, analitičari beleže smanjenje empatije i altruizma. Drugi ljudi nas interesuju samo kada želimo da saznamo šta misle o nama – da li su nam „lajkovali” sliku ili ostavili neki komentar.

Ovaj fenomen, kada prevelika povezanost i bliskost izaziva u ljudima antisocijalno ponašanje, opisao je još Frojd. On je to nazvao „ježeva dilema”. Prema njemu, ljudi su kao ježevi tokom zime – moraju da se zbiju jedni uz druge da bi se zgrejali, ali ne smeju da se približe previše, jer će početi jedni druge da probadaju bodljama.

Društvene mreže za narcizam su isto što i brza hrana za gojaznost. One su katalizator koji u nama razvija osobine koje su u nama oduvek postojale, ali nismo imali način da ih ispoljimo i pretvorimo u svakodnevicu.

Sama reč „selfie”, na engleskom jeziku zvuči slično kao „selfish” – sebičan. Zaista, živimo u kolektivnom odobravanju opšte sebičnosti, koja deluje kao lavinski efekat. Umesto da se samoopsednutost osuđuje, preuzimamo modele ponašanja od drugih ljudi, po principu „svi prave selfije, pa zašto ne bih i ja”.

Kako je razvoj tehnologije medija uticao da se desi ovaj globalni porast narcizma? Jednostavno – u vreme kad je postojala samo televizija, ljudi su mogli jedino da budu nemi posmatrači narcisa na televiziji – pevačica, primadona, zvezda. Nije postojao lak način da i oni pokušaju to isto – da bi se dospelo na TV ekran, potrebno je mnogo truda.

Zatim se pojavio internet kao potpuno druga vrsta medija – tu svako ima svoju šansu da postane zvezda, a mnogi su i uspeli. Džastin Biber je postao najpoznatija zvezda na svetu tako što je počeo da snima sebe na „Jutjubu”. On, zajedno sa ostalim sličnim primerima, pruža nadu ljudima širom sveta. Nadu da će nešto da se desi ako svakog dana besomučno postavljamo selfije i brojimo koliko nas je ljudi zavolelo.

U ovoj novoj medijskoj paradigmi, svaki posmatrač zvezde istovremeno je i potencijalna nova zvezda. Ovo se sada proteže i na lokalne zajednice i mikronivoe. Postoje lokalne zvezde, postoji devojka s najviše lajkova u Velikoj Plani i dečko s najviše lajkova u Bačkoj Palanci. Svako je sada vlasnik svoje male medijske kuće, svog profila na društvenim mrežama, i dobija šansu da promoviše sebe putem tog medija.

Psihologija kaže da je umereno traženje validacije od strane okoline zapravo normalno ponašanje zdrave ličnosti. Problem nastaje onda kada to postaje opsesija, kad tokom celog dana proveravamo koliko smo „lajkova” skupili.

Zavisnost od interneta, o kojoj se toliko priča u poslednje vreme, zapravo je zavisnost od validacije. Svaki put kad nam neko ostavi komentar ili „lajk” na sliku, mozak luči malu količinu dopamina, koji deluje kao droga. Ovo je razlog što ljudi često proveravaju društvene mreže na telefonu, čak i kad sede u nekom društvu. Jer žele novu dozu dopamina, koji će se izlučiti usled sreće što neko misli na nas.

Najveći problem nastaje jer sve ovo ljudima daje lažni osećaj samopouzdanja. Rađaju se prevelika očekivanja, koja najčešće ne budu ispunjena. Na kraju, nastaje ogromna depresija do koje dolazi onda kad pojedinac shvati da se njegov život nije promenio bez obzira na veliki broj sakupljenih „lajkova”.

Voleo bih da mogu da zaključim ovaj tekst nekim rešenjem, nekim nagoveštajem da postoji način da se ovo promeni. Nažalost, trenutno stanje je takvo da ovaj trend narcizma samo raste i ne vidim kako će se to promeniti. Jer svaka nova tehnologija pruža još više mogućnosti za samopromociju. Ostaje samo da vidimo kako će se promeniti svet i društveni odnosi u ovom novom okruženju.

Fakultet za medije i komunikacije

Politika.rs