<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Otrov pčela, zmija i škorpija krije lijek protiv raka

Evo kako drevni "lijek" može da postane moderni adut u borbi protiv raka, uz malo naučno-fantastike. Dipanjan Pan, naučnik Univerziteta u Ilinoisu, sa svojim timom došao je do otkrića koje bi moglo da zaustavi umnožavanje ćelija raka, sudeći prema studiji prezentovanoj ove nedjelje na konferenciji Američkog društva hemičara.

20. august 2014, 12:00

Istraživanje je još uvijek u ranoj fazi ali je, u okviru laboratorijskih ispitivanja, zabilježen veliki uspjeh u zaustavljanju umnožavanja ćelija raka dojke i melanoma. Panova tehnika uključuje i upotrebu nanotehnologija da bi se dobio sintetisani element sličan otrovu koji proizvode pčele, zmije i škorpije,piše CNN.


Vijekovima se u tekstovima opisivalo na koje načine su ljekari koristili otrove da bi liječili bolesti. Starogrčki pisac Plinije Stariji opisao je korišćenje pčelinjeg otrova kao lijeka za ćelavost. U 8. vijeku, ljekari su koristili žaoke pčela da bi izleijčili giht Karla Velikog. U tradicionalnoj kineskoj medicini otrov žaba korišćen je kao lijek protiv raka pankreasa, pluća, jetre i debelog crijeva. Ljudi koji se bave praktikovanjem alternativne medicine na Kubi koristili su otrov škorpije u borbi protiv moždanog tumora. 

Najveći problem koji se javlja prilikom liječenja otrovom su propratni neželjeni efekti. Kod uboda pčela, na primjer, koža postaje bolna i otečena jer melitin, glavni toksin pčelinjeg otrova, uništava ćelijske membrane, a može doći i do zgrušavanja krvi i oštećenja srčanog mišića i nervnih ćelija. Svojstva otrova zaslužna za ubijanje ćelija raka uništavaju i zdrave ćelije, otprilike isto kao što hemoterapja uništavajući ćelije raka izaziva i oštećenje zdravih ćelija i bolne propratne efekte. 

Ali Panova laboratorija razvila je tehniku koja omogućava izdvajanje određenih proteina i peptida u otrovu, tako da otrov može da spriječi razmnožavanje ćelija raka bez štetnih propratnih posljedica. Njegova laboratorija otkrila je i kako da sintetiše ove korisne ćelije. 

Sintetički materijal se prenosi do ćelija raka upotrebom nanotehnologije. “Zahvaljujući tome što je cio toksin kamufliran kao dio nanočestice, moguće je zaobići zdrave ćelije jer ga privlače samo ćelije raka”, izjavio je Pan. Drugim riječima, pošto je tako tijesno upakovan u nanočesticu, nemoguće je da procuri i izazove druge probleme.




Prilepljene za ćelije raka, ove nanočestice sa sintetisanim otrovom mogu ili da uspore, ili zaustave njihovo umnožavanje i na taj način spriječe širenje raka. Čini se da čestice u pčelinjem otrovu zaustavljaju naročito matične ćelije raka (CSCs). 

“To je ono što nas interesuje – te ćelije uzrokuju metastazu i vraćanje raka”, izjavio je Pan. “Ako možemo temeljnije da uklonimo rak koristeći ovu tehniku, imamo potencijalno bolji tretman za liječenje raka." 

Za razliku od hemoterapije, ova tehnika bi, u teoriji, trebalo da utiče samo na ćelije raka. Ako se ispostavi da je efikasna, prirodne komponente koje ulaze u sastav otrova mogle bi da postanu osnova za čitavo obilje lijekova namenjenih liječenju raka. 

Panovo istraživanje temelji se na velikom broju naučnih otkrića koja su pokazala da toksini iz otrova mogu da unište ćelije raka bez razaranja zdravih ćelija. Na primjer, doktor Semjuel Viklajn sa Univerziteta Vašington u Sent Luisu pomogao je u razvoju “nanopčela” koje su testirane da bi se ustanovilo da li mogu da isporuče sintetisanu verziju toksina koji se može naći u pčelinjem otrovu do ćelija raka prostate. 

Panova laboratorija planira dalje da istraži dejstvo sintetisanog otrova u kombinaciji sa nanotehnologijom na ćelije raka kod pacova i svinja. Ukoliko se pokaže da je metod liječenja efikasan, biće isproban i na ljudima. Pan predviđa da bi taj korak mogao da se dogodi za tri do pet godina.