<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Prokoško jezero, planinski biser u raljama primitivizma (FOTO)

Jedno je Prokoško jezero. Prekrasno, ledeno i stoljećima prkosno. Gorsko oko, glacijalnog, ledničkog porijekla, smješteno je u njedrima planine Vranice, negdje na 1.600 metara iznad mora.

28. august 2014, 12:00

Okruženo vrhovima, nerijetko i dvijehiljademetarskim, s ljudima se bori decenijama, ali pobjeđuje. Oni koji su tu svake godine kažu da je nivo vode u jezeru najveći u proteklih mnogo godina. Otkako je općina Fojnica ''zadužila jezero'', pomaci su vidljivi na svakom koraku. Ljepotan ponovo liči na sebe.

Zavođenje nekakvog reda donijelo je novac potreban za uređivanje prostora oko jezera, redovan odvoz smeća i mnogo, mnogo bolju putnu komunikaciju s centrom matične općine.

Ulaz se naplaćuje, ako turistički želite dan provesti u blizini ovog prekrasnog Spomenika prirode, morat ćete izdvojiti dvije marke. Ukoliko ćete do samog jezera doći s autom, platit ćete deset maraka dnevno, osim ako niste vlasnik jednog od mnogobrojnih raštrkanih katuna.

Reporter portala Radiosarajevo.ba vikend je proveo u jednom takvom katunu. Ustvari, to više i nisu katuni, nerijetko ''se razvijaju'' u prave izbetonirane kuće. Lokalno stanovništvo naziva ih kolibama.



Red se vidi, kako rekosmo, put je odličan. Stigosmo za nešto manje od sat vremena vožnje. Uobičajeno raspremanje, pa šetnja. Subotnje jutro, nema mnogo ljudi. Mještani su od zore na nogama, pripremaju se za radni dan. Nenaviknuti na tišinu, sretni smo i iznenađeni. Ushićenje nije dugo trajalo...

Dobar je put, ljudi se u kolonama počinju redati oko jezera, autobusi pristižu, odnekud se čuje harmonika, prvo jedna, poslije pet-šest. Zavodeći red, čuvari prirode su na nekoliko mjesta uz obalu obilježili mjesta za loženje vatre. Pravila su tu da ih se krši. Upozoravaju ih, kažu da nije dozvoljeno, da nije lijepo i da se pomjere deset metara dalje. Odbijaju.

Već na rubu incidenta, pametniji popuštaju. Spuštenih glava, odlaze čuvari prirode da čuvaju ostatak jezera, ovu su bitku izgubili. Razvikani dedica s janjetom nabodenim na drvo, isprsio se i pjeva pjesmu pobjednika. Njegov je dernek potrajao do ponoći. Sreća pa se natuštilo i počelo padati sa svih strana, zapuhalo je najgroznije, pokidalo mu suncobrane, razvalilo improvizirani ražanj. Pravda je ipak zadovoljena.



Desetominutna oluja poremetila je teferdžije, razbježali su se, smeće na sve strane, zvuk harmonike pomalja se iz jedne od koliba. Izgubili su, ali vraćaju se. Ostatke razvaljene aparature kupe, ali smeće zaboravljaju. Kupe ga i odnose čuvari prirode, obala je uskoro ponovo lijepa i čista. Noć prekrasna, hladna, pale se vatre u katunima.

Novo jutro za pisanje pjesama, šetnju prekidaju tri autobusa prepuna turista. Sirijci i Libijci, smješteni u fojničkoj banji, dolaze tu svakog vikenda. Ima ih barem dvije stotine, neki su se dovezli unajmljenim automobilima, taksijima... Nekulturni su, galame i trude se da na sve moguće načine privuku pažnju. Uspjeli su!

Trude se i da što više smeća ostave gdje god stignu, a krajem dana ponovo sve isto. Mladići u odorama s logom općine na grudima, u vrećama odnose otpatke. Sve je opet lijepo i čisto, do sljedećeg dolaska raspjevanog dedice s mrtvom životinjom u rukama.



Odlazimo, umorniji nego što smo došli. Nenaspavani i ljuti. Jesmo se nagledali ljepote jer jezero ne treba gledati na slikama, treba ga doživjeti. Ali, definitivno izvan sezone koja će, srećom, uskoro završiti.



Izvor: Radiosarajevo.ba