Katastrofalne posljedice klimatskih promjena već smo imali priliku iskusiti u ovogodišnjim poplavama, a meteorolozi upozoravaju da se slično nevrijeme može očekivati i u narednom periodu. Dugoročne prognoze najavljuju dalji porast srednje temperature i sve češću pojavu ekstremnih vremenskih prilika, čiji intenzitet će biti sve jači. Može se očekivati i sve veći uticaj ovih promjena na poljoprivredu, vodoprivredu, građevinarstvo, kao i na zdravlje ljudi. Stručnjaci iz ovih oblasti apeluju da je potrebno mijenjati uobičajene prakse i prilagođavati ih novonastalim vremenskim prilikama, kako bismo izbjegli, ili barem ublažili, njihov negativan uticaj.
“Klima se definitivno menja, kako globalna tako i kod nas, i potrebna je adaptacija na nove uslove”, upozorava Milica Đorđević, meteorologinja iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS.
Đorđevićeva navodi podatke koji pokazuju da srednja globalna temperatura Zemlje raste iz godine u godinu: 2013. godina bila je 4. najtoplija godina od 1880. god., a 9 od 10 najtoplijih godina je u 21. vijeku, samo se 1998. nalazi u prvih 10 iz 20. vijeka. Godina 2013. bila je 37. uzastopna godina koja je toplija od prosjeka.
Slično se pokazalo i na primjeru Banjaluke: Srednja godišnja temperatura u periodu 1961-1990. god iznosila je 10,6 stepeni, a od 2000. god. do danas 12,1 stepeni. Do 1990. god. nijedna godina nije bila toplija od 12 stepeni, a od 2000. god. do 2013. god. čak 9 godina je imalo srednju temperaturu iznad 12 stepeni.
Raste i broj godina sa veoma toplim danima. U posljednjih par godina, navodi Đorđevićeva, na velikom broju stanica zabilježene su nove apsolutne maksimalne temperature (Banjaluka 41,6 prošle godine).
Što se tiče padavina, Đorđevićeva objašnjava da se količina padavina na godišnjem nivou ne mijenja značajno, ali da se mijenja njihov raspored.
“Što se tiče količine padavina na godišnjem nivou, ponegde je došlo do blagog porasta, ali ono što je značajno istaći jeste da se menja raspored količine padavina. Raste broj dana sa velikom količinom padavina, kao i broj dana bez kiše uopšte. To dovodi do sve češće pojave jakih suša, a zatim jakih i obilnih padavina (kao 2010 i 2014.god).”
Ona navodi primjere ekstremnih vremenskih prilika koje su se desile u poslednjih nekoliko godina, a koje su znatno uticale na život sveukupno:
• 2010. god. bila je najkišovitija godina do sada - jake poplave u Hercegovini, Semberiji, Posavini...
• Već sljedeća 2011. god. bila je najsušnija godina.
• U februaru 2012. god. zabilježene su rekordno niske temperature u trajanju od 17 dana, a u pojednim mjestima zabilježene su apsolutno minimalne temperature, kao i najviša količina snega. Veliki snijeg je padao i na jugu.
• Ljeto 2012. god. bilo je najtoplije ljeto od kad se vrše mjerenja, a u pojedinim dijelovima RS (Semberija) i najsušnije. Ovo je uzrokovalo veliku štetu za poljoprivredu. U pojedinim mjestima zabilježeni su novi apsolutni maksimumi temperature.
• Zima 2013-2014. god. bila je najtoplija zima od kad se vrše mjerenja.
• Maj 2014. god. je najkišovitiji maj, a serija padavina od 3 dana (14-17. maj) ocjenjuje se kao "hiljadugodišnje kiše".
Đorđevićeva napominje da dugoročne prognoze, za narednih 30 do 70 godina, potvrđuju trend porasta temperature, mijenjanje "rasporeda" padavina, kao i sve češću pojavu ekstrema, naročito sve češću pojavu suše i perioda sa vrlo obilnim padavinama. “Ne postoji nijedan deo života koji neće biti na neki način, manje ili više, pod uticajem ovih promena. Bitna je opšta svest da se menja klima, a zatim i odgovarajuća adaptacija”, upozorava Đorđevićeva.
Stručnjaci iz oblasti arhitekture i građevinarstva takođe smatraju da je vrijeme za uspostavljanje novog koncepta prilagođavanja života na rijeci i uz rijeku, koji bi uzimao u obzir riječne fluktuacije i mogućnost novih plavljenja.
„Novonastale vremenske prilike definitivno problematizuju ustaljene navike stanovništva, po pitanju filozofije stanovanja. U protekloj poplavi, svi modeli stanovanja stavljeni su na test, problematizujući kako način stanovanja tako i vrstu gradnje“, kaže Diana Stupar, arhitektica sa Arhitektonsko-građevinskog fakulteta u Banjaluci.
Na primjeru Banjalučke regije, Stupareva ističe da su najlošije prošle barake, jer su sav kontaminirani sadržaj upile u svoje gradivne slojeve. Jedina mogućnost za njihovu rekonstrukciju jeste kompletno odstranjivanje svih slojeva do drvene podkonstrukcije, te sanacija iste. To znači bacanje 90 procenata postojećeg materijala.
Što se tiče kuća „čvrste“ gradnje, koje su izgrađene od opekarskih blokova i betona, Stupareva kaže da situacija nije toliko kritična, jer je zidove moguće osušiti i dekontaminirati, ali napominje da se svi „slojeviti“ poplavljeni dijelovi (plivajući podovi, fasada, obloge...) moraju demontirati.
Iako je sada već jasno da dosadašnje prakse u gradnji i stanovanju nisu u skladu sa novim vremenskim prilikama, ljudi, čini se, teško mijenjaju svoje navike.
„Ljudi koji žive uz rijeku često ne mogu da prihvate mogućnost ponovnog plavljenja, pa tako nakon svake poplave, ponovo saniraju svoja prizemlja, oblažući podove u nove parkete, zidove u nove lamperije i opremajući sve novim kaučevima i ormarima od iverice“, objašnjava Stupareva.
Ona smatra da je ključno da ugroženo stanovništvo pokuša da prihvati drugačije navike u stanovanju. Neke od preporuka su da dnevna soba ne bude spratu, a da se u prizemlju opremi priručna kuhinja, ili staklena bašta ili neki drugi prostor koji je svojom namjenom i obradom prilagođen životu uz vodu. Takođe, Stupareva preporučuje da se odustane od lamperije, hrastovog parketa i draperija, jer takve obrade nisu odgovarajuće u zoni plavljenja.
“Stanovništvo mora da privati mogućnost ponovnog plavljenja i da u odnosu na to gradi svoje navike i prostore”, poručuje Diana Stupar sa Arhitektonsko-građevinskog fakulteta u Banjaluci.
Na arhitektonskoj tribini koja je održana tokom juna u Domu omladine u Banjaluci, pod nazivom „Arhitektura može pomoći“, raspravljalo se o praktičnim koracima arhitekata da doprinesu stanovanju u skladu sa poplavama.
S tim u vezi, na tribini je pokrenuta inicijativa da se formiraju studentske brigade koje bi na terenu vršile edukaciju i ukazivale na konkretne probleme u funkcionisanju i građenju. Također je zaključeno da je neophodno da se studenti arhitekture rade na novim modelima stanovanja u skladu sa poplavama. S tim ciljem, tokom mjeseca jula, na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Banja Luci održana je radionica pod nazivom „Responsive house“. U četvorodnevnoj radionici je učestvovalo četrdesetak banjalučkih i beogradskih studenata. U okviru radionice dobijeno je šest oglednih modela kuća koje bi bile dobar primjer stanovanja u skladu sa prirodom. Rješenja su morala da ispoštuju „odgovorne“ parametre korištenja domaće industrije, formirajući primjenjivo, funkcionalno i fleksibilno rješenje, koje može da obezbijedi identitet lokalnom stanovništvu. U toku je finalizacija rezultata, a javna prezentacija rješenja očekuje se tokom septembra. Sa Arhitektonsko-građevinskog fakulteta se nadaju da će pronaći partnere za realizaciju ovih projekata.
Kada je u pitanju poljoprivreda, ustaljene prakse u ovoj oblasti dijelom su i doprinijele klimatskim promjenama. Zauzvrat, neuobičajene i ekstremne vremenske prilike nanose ogromne štete poljoprivrednoj proizvodnji.
“Poljoprivreda, posebno konvencionalna, znatno je uticala na pojavu klimatskih promjena, emisijom gasova u atmosferu koji izazivaju efekat staklene bašte, uz onečišćenje podzemnih voda i tla. Međutim, upravo je poljoprivredna proizvodnja u isto vrijeme i među najosjetljivijima na klimatske promjene, obzirom da zavisi od vremenskih prilika”, kaže Marina Antić sa Instituta za genetičke resurse, Univerziteta u Banjaluci.
Posljednje poplave u BiH i regiji potpuno su devastirale stočnu i ratarsku proizvodnju, a vremenske prognoze za naredni period ne ostavljaju prostora za optimizam.
Antićeva kaže da su negativne posljedice klimatskih promjena na poljoprivredu svakim danom sve izraženije, te da se u bliskoj budućnosti očekuju sve veće štete zbog promjena u količini i raspodjeli padavina, porasta temperatura i učestale pojave ekstremnih meteoroloških prilika.
„Bez politike dodatnog smanjenja emisija, procjenjuje se da bi prosječna svjetska temperatura tokom ovoga vijeka mogla porasti između 1,1°C i 6,4°C. Sa porastom temperature, u nekim područjima će doći i do povećanja padavina i pojava oluja, čime će porasti opasnosti od poplava u područjima uz rijeke. Negativni učinci uključuju povećani rizik od bujica, češće poplave i povećanu eroziju na nagnutim obrađenim terenima, upozorava Antićeva.
Dodaje da povećanje temperatura, uz istovremeno smanjene količine padavina, u nekim predjelima uzrokuju suše, čime se povećava evapotranspiracija (gubitak vode isparavanjem) i opasnost od požara. Ekstremne količine padavina, bilo da je u pitanju manjak ili nedostatak vlage u zemljištu, predstavljaju veliki problem za poljoprivredu.
„Ekstremno suvo zemljište, poplavljena i zemljišta uništena erozijom zbog poplavnih voda nanijet će veliku štetu poljoprivrednim površinama“, kaže Antićeva.
Klimatske promjene odraziće se na sve što karakteriše naše podneblje i naš način života. Promjenom vremenskih prilika tipičnih za određeno godišnje doba, nužno će se mijenjati i poljoprivredne kulture i sezone. Zapravo, stručnjaci već sada primjećuju određene promjene kada su u pitanju biljne vrste.
„Na područjima gdje su izražene promjene temperature, biljke već pokazuju i reakciju u vidu migracija prema sjevernim krajevima. Mnoge evropske biljne vrste mogle bi biti ugrožene klimatskim promjenama, uz pretpostavku da ne migriraju. U najgorem scenariju, 22% vrsta biljaka bi moglo biti ugroženo, dok bi njih 2% moglo izumrijeti do 2080. godine usljed klimatskih promjena“, objašnjava Marina Antić.
Dodaje da se predviđa da će buduće promjene klime negativno uticati na gotovo sve evropske regije i predstavljati izazov većini ekonomskih sektora. S tim u vezi, očekuje se i povećanje regionalnih razlika u evropskim prirodnim resursima i imovini.
Kako bi se prilagodili novonastalim okolnostima kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja, stručnjaci iz ove oblasti kao prioritet ističu razvoj i unapređenje sistema navodnjavanja, promjene u izboru sorti i hibrida, selekciju sorti otpornih na sušu, promjene u načinu obrade zemljišta u cilju zaštite od erozije, te unaprijeđenje proizvodnje u zaštićenim prostorima.
Takođe, mjere koje je potrebno poduzeti kako bi se smanjio negativan uticaj klimatskih promjena prije svega uključuju vraćanje starim načinima proizvodnje i traženje povoljnijih i manje štetnih alternativa, uz smanjenje stakleničkih gasova, kako u poljoprivredi, tako i u industriji i domaćinstvima.
„Potrebno je uložiti sredstva u istraživanja i razvoj novih strategija proizvodnje uz sve veće okretanje ekološkoj poljoprivredi. Neophodno je povećanje društvene svijesti o efektima klimatskih promjena na poljoprivredu i edukacija poljoprivrednih proizvođača“, zaključuje Marina Antić sa Instituta za genetičke resurse, Univerziteta u Banjaluci.
Klimatske promjene, dakle, nije više dovoljno konstatovati. Da bi se izbjegla opasnost od dramatičnih poplava kakve su proteklih mjeseci pogodile našu regiju, potrebno je živjeti u skladu sa izmijenjenim vremenskim prilikama. Potrebno je mijenjati ustaljene prakse i pronaći alternativne metode u oblasti gradnje i stanovanja, poljoprivredne proizvodnje i drugih oblasti, na čemu stručnjaci uveliko rade. Nama savjetuju da što prije prihvatimo surove činjenice i prilagodimo se životu sa poplavama.
