Kako se žene odnose prema ženama političarkama? Glasaju li žene za žene, postoji li u tom pogledu „ženska solidarnost”, pa na kraju krajeva u čemu to političarke mogu biti bolji političari od muškaraca.
O ovom ali i o položaju žena u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini razgovarali smo sa Dijanom Tepšić, portparolkom portparolkom Gender centra - Centra za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske, koja je magistrirala na postdiplomskim Gender/Rodnim studijama Univerziteta u Sarajevu.
Kada je riječ o pravima žena da li je naše društvo još uvijek u tradicionalnim obrascima?
Iako je u prethodnom periodu ostvaren napredak u pogleda zakona i praksi koje doprinose unapređenju položaja žena i rodne ravnopravnosti, žene u Republici Srpskoj su još uvijek u mnogim oblastima u nepovoljnom položaju. Iako im je u zakonima garantovana jednakost, žene u Republici Srpskoj nemaju jednaka prava i mogućnosti de facto. Još uvijek vladaju patrijarhalni obrasci ponašanja u društvu što dovodi do nedovoljne prohodnosti obrazovanih žena ka mjestima odlučivanja.
U prilog tome govore i zvanični podaci posljednjeg istraživanja stavova javnosti o rodnoj ravnopravnosti Gender centra Vlade Republike Srpske iz 2012. godine, koje je pokazalo da je u Republici Srpskoj i dalje jak patrijarhalni sindrom:
• 74,4% građana/građanki Republike Srpske smatra da ako je u braku samo jedan supružnik zaposlen, „prirodnije“ je da to bude muškarac;
• 76,7% ispitanika/ispitanica smatra da je „prirodno“ da poslove u domaćinstvu obavlja žena;
• 48,4% ispitanika/ispitanica smatra da muškarac u braku ima posljednju riječ;
• 42,8% ispitanika/ ispitanica smatra da su muškarci treba da se bave javnim poslovima, a ne žene;
• 62,3% ispitanika/ ispitanica je potvrdilo da je Republika Srpska patrijarhalno društvo.
Međutim, bitno je naglasiti da se ovi obrasci i stavovi postepeno mijenjaju i to će na kraju dovesti do kvalitativnih promjena u pogledu većeg učešća i zastupljenosti žena u javnom i političkom životu.
Kako promijeniti mišljenje da je politika isključivo posao za muškarce?
To je dugotrajan proces podizanja svijesti o rodnoj ravnopravnosti i prevazilaženju štetnih predrasuda i stereotipima o rodnim ulogama muškaraca i žena u društvu. Brojne su prepreke koje otežavaju ženama ulazak u sferu politike i javnog odlučivanja - modeli i vrijednosti rodne podjele uloga u društvu nisu naklonjeni učešću žena, a ni struktura društvenog života nije dovoljno osjetljiva na mogućnost većeg učešća žena. Prvi korak učinjen je uvođenjem privremenih posebnih mjera za manje zastupljen pol, odnosno obaveznih kvota za žene na izbornim listama. U proteklim godinama mnogo se radilo na kampanjama za podizanje svijesti stručne i šire javnosti o rodnoj ravnopravnosti, različitim edukativnim programima namijenjenim ženama koje su uključene u političke stranke, kao i različitim aktivnostima na uvođenju i unapređenju rodne ravnopravnosti. Sve te aktivnosti rezultirale su porastom učešća žena u pojedinim segmentima javnog i političkog života, uzevši u obzir razdoblje od prvih poslijeratnih izbora 1996. godine do danas. Takođe, primjetan je pozitivniji stav prema ženama u ovoj sferi društva i povećanje svijesti o potrebi njihovog aktivnijeg učešća u cilju poboljšanja standarda cjelokupnog stanovništva, ali i o tome da je aktivno učešće žena preduslov potpunog ostvarivanja ljudskih prava i sloboda. Posebno je vidljiv napredak u učešću u republičkim organima vlasti, kao i odnosu u tim organima prema izabranim i imenovanim ženama na javne funkcije. Međutim, kad se govori o međunarodnim odnosima i diplomatiji, zaključuje se da su u ovom segmentu žene zaista podzastupljene ili veoma malo zastupljene, te je potrebno i dalje raditi na postizanju ravnopravnosti.
Gotovo pa sva istraživanja koja se radi u BiH naglašavaju kako postoji mala zastupljenost žena u političkom i javnom životu naše zemlje? Zašto je to tako?
Pored ustavom i zakonima garantovane ravnopravnosti, za žene i dalje postoje društvene prepreke u vidu tradicionalnih rodnih predrasuda i stavova da ženama nije mjesto u javnoj, već u privatnoj sferi. Stanje de facto je pod velikim uticajem tih predrasuda i otežava ravnopravno učešće žena u javnom i političkom životu. Društvena i rodna podjela rada su takve da stvaraju veliku opterećenost žena poslovima iz domena ekonomije brige (kućni poslovi, briga o drugima, o djeci, starima, bolesnima i odraslim članovima porodice, itd), a ta velika opterećenost u privatnoj sferi veoma utiče na njihove mogućnosti i postignuća u javnoj sferi. Razlozi za nedovoljno učešće žena u političkom i javnom životu nalaze se i u samoj organizaciji rada i odnosa političkih partija prema pitanju rodne ravnopravnosti, a prije svega u nedovoljnoj podršci i vidljivosti žena u političkim partijama, naročito u predizbornim kampanjama, kao i u izbornom procesu.
UČEŠĆE ŽENA U POLITIČKOM I JAVNOM ODLUČIVANJU U REPUBLICI SRPSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
ZAKONODAVNA VLAST
Narodna skupština Republike Srpske:
Predsjednik: 1 muškarac
Od tri potpredsjednika: 1 žena (33%)
Poslanici: 19 žena i 64 muškarca (23% žena).
VIJEĆE NARODA REPUBLIKE SRPSKE:
Rukovodeći položaji: nema žena
Delegati: 14% žena
PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE:
Rukovodeći položaji: nema žena
Predstavnički dom: 33 muškarca i 9 žena (21,4%)
Dom naroda: 13 muškaraca i 2 žene (13,3%)
IZVRŠNA VLAST
Vlada Republike Srpske:
Predsjednica Vlade - žena
Od dva potpredsjednika Vlade - 1 žena (50%)
Od 16 ministarskih pozicija - 5 žena (31%)
Ukupno učešće žena u Vladi Republike Srpske: 37,5%
SAVJET MINISTARA BIH:
9 muškaraca - 0 žena
Kada je u pitanju glasanje na izborima, procentualno gledano žene ne glasaju za žene? Zbog čega mislite da je to tako i kako to promijeniti?
Upravo zbog tradicionalnog okruženja i tradicionalnih i patrijarhalnih odnosa unutar porodice, pogotovo u ruralnim područjima, žene često odlučuju za muške kandidate na kandidatskim listama koje preferiraju nosioci domaćinstava - muškarci (muževi, očevi, sinovi). Takođe postoji stereotipna slika u našem društvu oda samo muškarac može biti lider i političar, iz čega se može vidjeti da su odnosi unutar porodice preslikani I na javni I politički život. Žene pritisnute stereotipima i predrasudama takođe često upadaju u zamku da politika nije za žene i zbog toga često biraju muške kandidate. Međutim, slika rodnih uloga u društvu se polako mijenja, i na tome se konstantno radi i vidljivi su pomaci. Bitno je istaknuti da naše društvo ima veliki broj obrazovanih, istaknutih i uspješnih žena koje treba podržati i što više medijski promovisati kako bi njihove pozicije i postignut uspjeh bio što vidljiviji, te kako bi mlade žene u njima vidjele dobar primjer koji mogu slijediti. Mnoge žene svakodnevno svojim postignućima ostvaruju velike rezultate i doprinose na polju svih oblasti života i rada. Ženski doprinos veoma je važan za naše društvo, ekonomiju, kulturu i umjetnost.
Kod nas se politika posmatra kao da je rezervisana za muškarce, a žene su uključene u politiku samo da bi popunile zakonski minimum. Je li to tako?Jesu li žene "samo procenat"?
Žene nisu samo procenat. Postavljanje kvota u političkom i javnom životu je pitanje oko kojeg je podijeljena šira javnost, odnosno kritike ovakvih vrsta privremenih posebnih mjera često su zasnovane na nedovoljnom poznavanju principa rodne ravnopravnosti i afirmativnih akcija i smatraju se obrnuto diskriminatornim, što zapravo nije slučaj. Prema važećim obavezujućim standardima, države imaju obavezu propisati i primjenjivati privremene posebne mjere pozitivne akcije kao intervencije koje će osigurati učešće žena na istoj osnovi kao i učešće muškaraca kad god kulturne vrijednosti ili norme ograničavaju učešće žena u društvu. Ove mjere imaju za cilj da eliminišu diskriminaciju u određenim oblastima u kojima se zapaža veoma malo (ili gotovo nepostojeće) učešće žena. Države to čine kako bi ubrzale uključivanje žena u donošenje odluka i društvene procese. Uravnoteženo učešće žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju definisano je u Preporuci Savjeta Evrope (2003)3 kao minimum od 40% zastupljenosti predstavnika svakog pola u bilo kojim tijelima odlučivanja u političkom i javnom životu. Minimum od 40% je u skladu s rezolucijom Evropskog parlamenta od 18. januara 2001. godine o uravnoteženom učešću žena i muškaraca u procesu odlučivanja. Ovaj standard od najmanje 40% manje zastupljenog pola u svim tijelima i organima koji učestvuju u upravljanju, predstavljanju i odlučivanju propisan je i članom 20. Zakona o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 32/10 - prečišćeni tekst). Učešće koje je na nivou grupe manje od 40% stvara situaciju u kojoj ta manjina nema mogućnost izražavanja i zastupanja interesa žena, koji su sastavni dio političkog odlučivanja, jer se donose odluke koje se tiču života pojedinaca i grupa u društvu. Priroda tih odluka ima direktne i dugotrajne posljedice za društvene zajednice, grupe i pojedince. Pored propisanog minimalnog standarda od 40%, potrebno je stvoriti i političku volju, kulturno i društveno okruženje i uslove da se on može adekvatno ispuniti.
Pa ipak, postoje žene na ključnim pozicijama, imamo premijerku RS, na ministarskim pozicijama, direktorice u državnim i republičkim institucijama. Da li se to osjeti na političkoj i društvenoj sceni?
Osjeti se znatno drugačiji i detaljniji pristup rješavanju problema, a pogotovo problema koji se tiču žena, kao i drugih marginalizovanih grupa u društvu. U prilog tome govore različite strategije i programi koji su doneseni i koje se provode, a koji direktno utiču na poboljšanje položaja žena u Republici Srpskoj (Strategija za borbu protiv nasilja u Reblici Srpskoj, Akcioni plan za unapređenje položaja žena na selu u Republici Srpskoj, Akcioni plan za rodnu ravnopravnost u uslovima katarstrofa u Republici Srpskoj, FIGAP - Finansijski instrument za implementaciju Gender akcionog plana u Bosni i Hercegovini).
Uopšteno govoreći, kada je u pitanju politika, u čemu to žene mogu biti bolje od muškaraca?
Pitanje zapravo nije ko je bolji, već na koji način politika može doprinijeti kvalitetu života za sve, a s obzirom na notornu činjenicu da su žene i muškarci dvije polovine stanovništva, neupitno je da o svim društvenim pitanjima treba zajedno da odlučuju.
POVEĆANO UČEŠĆE ŽENA U POLITIČKOM I JAVNOM ŽIVOTU DOPRINOSI:
• rješavanju potreba i prioriteta žena i porodica u cjelini, što doprinosi boljem kvalitetu života i žena, muškaraca i djece;
• efikasnijem i transparentnijem upravljanju i trošenju javnih sredstava usmjerenom na povećanje životnog standarda, pravedniju raspodjelu resursa i smanjenje korupcije;
• vidljivosti doprinosa žena i njihovog rada u porodici i društvu kao važnog resursa za društveni i humani razvoj;
• smanjenju nasilja i svih drugih patoloških pojava u društvu;
• kvalitetnijem zastupanju interesa svih građana i građanki, te efikasnijem, funkcionalnijem i pravednijem društvenom poretku.
Kako biste Vi ocijenili položaj žena kod nas?
De jure, žene i muškarci su uglavnom u ravnopravnom položaju. De facto, žene su generalno u lošijem položaju: više su opterećene neplaćenim radom i većina su među nezaposlenima, a manje ih je na tržištu rada i među zaposlenima; mnogo češće su žrtve nasilja u porodici i ubistava u porodici; mnogo manje ih ima vlasništvo nad imovinom, a više ih je siromašnih; manje su plaćene i u većem riziku od otkaza na poslu zbog materinstva. Ovo su samo neki pokazatelji koje pokazuju zvanične statistike u Republici Srpskoj.
Prema analizama i stanju koje Gender centar Vlade RS prati u okviru svog mandata razlog za nepoštovanje standarda i principa za ravnpravnost polova leži u nepoznavanju i nedovoljnoj svijesti o ovim pravima, ali i o tradicionalnim i patrijarhalnim obrascima koji su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske ravnopravnosti. S tim u vezi treba posebno napomenuti da su ženska ljudska prava nešto što pripada svakoj osobi ženskog pola po samom rođenju kao i sva druga ljudska prava, ali se ona najčešće kao takva dovode u pitanje, odnosno stalno se postavlja pitanje i debatira zašto se potencira zaštita tih prava. Stoga je potrebno pored daljeg jačanja zakonskog i institucionalnog okvira u ovoj oblasti stalno raditi na podizanju svijesti, obrazovanju o ovim pravima i njihovom značaju, a u cilju iskorijenjivanja štetnih predrasuda i stereotipa koji vode diskriminaciji i nasilju. Republika Srpska je postigla konkretne rezultate u smislu primjene principa ravnopravnosti polova, a napredak i najznačajniji rezultati postignuti u sljedećim oblastima: Rad i zapošljavanje, nasilje u porodici i žene na selu. Iako je napredak vidljiv u mnogim oblastima, ipak je ostalo još mnogo posla da se uradi. Svi treba da se kritički osvrnemo na ostvarena dostignuća, kako bismo mogli graditi i unapređivati ono što smo uradili i popraviti ono što nismo. Da bi se postigla ravnopravnost polova, neophodno je poboljšanje položaja žena u mnogim oblastima, kao što su javni život i odlučivanje, rad, zapošljavanje i pristup resursima, socijalna i zdravstvena zaštita, obrazovanje i posebno zaštita od nasilja.
Sa kojim problemima se žena u našem društvu najčešće susreće?
U Republici Srpskoj najčešći oblici diskriminacije žena je nasilje u porodici i kršenje prava žena u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa resursima i učešća u javnom i političkom odlučivanju. Posebno treba napomenuti da postoje velike razlike između položaja žena u gradskim i seoskim sredinama, kao i višestruka marginalizacija žena po različitim osnovama (žene sa invaliditetom, samohrane majke, romkinje, izbjeglice).
Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja kršenje, narušavanje i onemogućavanje njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i fizičkog, psihičkog i seksualnog integriteta. Ono je svakodnevna i globalna pojava, koja pogađa žene i djevojčice širom planete, u svim državama i kulturama, bez obzira na društveno uređenje, religiju, vrijednosti i stavove. Nasilje nad ženama podrazumijeva svaki čin rodno zasnovanog nasilja koje za ishod ima fizičku, seksualnu, psihološku povredu žena, uključujući i prijetnje takvim radnjama, prisilu ili lišavanje slobode, u javnosti ili u privatnom životu. Oblici rodno zasnovanog nasilja uključuju nasilje u porodici, seksualno zlostavljanje, silovanje, seksualno uznemiravanje, trgovinu ženama i djevojčicama, prisilnu prostituciju i tradicionalne prakse koje nanose štetu ženama.
Kada žene koje su preživjele nasilje u porodici žele da izađu iz kruga nasilja.
Žene teško uspijevaju da zaštite sebe i svoju djecu u brakorazvodnim parnicama i teško ostavruju pravo na osnovne egzistencijalne uslove (imovina, alimentacija za djecu) ali i uređenje porodičnih odnosa nakon razvoda braka. Tako se nasilje često nastavlja i nakon razvoda braka.
U oblasti rada i zapošljavanja i pristupa resursima de fakto žene rade više a imaju manje. U nepovoljnijem su položaju na tržištu radne snage, teže ostvaruju radna prava kada je u pitanju matersisntvo, često su prve na udaru otkaza u slučaju ekonomske krize. Žene takođe nisu u ravnopracvnom položaju prilikom traženja zaposlenja zbog svog bračnog odnosno porodičnog statusa, što često predsatvlja razlog da su prinuđene da rade u takozvanoj sivoj ekonomiji na lošije plaćenim radnim mjestima i da prihvataju poslove pod lošijim uslovima. Ovo potvrđuju i zvanični podaci resornog ministrastva koji ukazuju na činjenicu da su žene manjina među zaposlenima i u aktivnoj radnoj snazi. To ne znači da one manje rade, naprotiv, svakodnecvni poslovi žena opterećujući, neplaćeni i društveni nepriznati. Prema podacima GCRS-a samo 1/3 od ukupnog broja penzionera su žene koje ostvaruju pravo na penziju. Privredne grane u kojima su većina žene su najmanje plaćene i najmanje vrednovane, čak i kada su zaposlene u tim grana, rukovodeći kadar je većinom muški. U Republici Srpskoj žene su u veoma malom broju vlasnice imovine pa im je iz tih razloga otežan pristup kreditima, finasnijskim podsticajima. Veliki broj seoskih žena rade kao neplaćeni pomažući članovi niti imaju mogućnost ostvarivanja penzijskog i zdravstenog osiguranja. Ovakav položaj žena na tržištu rada dalje utiče na njihove jednake šanse za bavljenje političkim životom na mjestima odlučivanja. Veoma mali broj žena ima uopšte mogućnost da ovo stanje promijeni jer ih još uvijek veoma malo na mjestima političkog i javnog odlučivanja. Brojna istraživanja i pokazatelji ukazuju na postojanje diskriminacije i neravnopravnosti po osnovu pola, uključujući i uznemiravanje, seksualno uznemiravanje, mobing, kršenje prava trudnica prekidima radnih odnosa. Ove oblike diskriminacije i neravnopravnosti pretežno trpe žene.
Žene na selu su velika grupa stanovništva u Republici Srpskoj, čije potrebe i problemi su gotovo „nevidljivi“. Žene su vitalni faktor od kojih najviše zavisi oživljavanje sela i ruralni razvoj u cjelini, a i dalje su u nepovoljnom položaju i suočavaju se sa brojnim problemima, od osnovnih životnih potreba, pa do dugoročnih interesa u okviru održivog razvoja. One su ključni faktor za oživljavanje sela. Razvoj sela neće biti uspješan bez razumijevanja, vrednovanja i afirmacije žena na selu. One nisu dovoljno uključene u nacionalne i lokalne programe ruralnog razvoja. Ženski rad se često neograničeno iskorištava, a nepravedna podjela tržišta rada na tom području postaje još oštrija. Mnogo žena na selu nije evidentirano na tržištu rada, ne vode se kao nezaposlene, te nisu uključene u statističke podatke o nezaposlenosti, niti obuhvaćene programima zapošljavanja. Žene na selu mnogo rade i obavljaju poslove koji nisu priznatii plaćeni, iako su mjerljivi. One najčešće rade na imanjima svojih očeva, braće i muževa koji su isključivo vlasnici imanja. Često se odriču nasljedstva u korist muških srodnika, a vrlo rijetko su vlasnice imovine stečene u braku, time su žene na selu višestruko osiromašene u odnosu na muškarce. Svakodnevni doprinos žena u lokalnom razvoju zajednice premalo se cijeni i one nemaju dovoljno prostora i mogućnosti za učešće u odlučivanju.
Koliko smo daleko ili blizu od rodne ravnopravnosti, kako u politici, tako i u ostalim segmentima društva?
Ovaj proces uglavnom ide naprijed, mada je zapaženo da ga svaka kriza može vratiti nekoliko koraka unazad i ugroziti već stečena i ostvarena prava. Kada je u pitanju politika, za veće i efektivnije političko djelovanje žena bitna su tri uslova:
1. ravnopravna podjela rada;
2. jednake šanse za napredovanje u karijeri;
3. ravnopravna raspodjela porodičnih odgovornosti.
Planovi i programi mjera za ravnopravno učešće žena i muškaraca u političkim strankama, u skladu sa Zakonom o ravnoppravnosti polova u Bosni i Hercegovini, promocija rodne ravnopravnosti u tijelima stranke, te na izbornim listama i u kampanjama, podrška ženama kandidatkinjama u izbornom procesu i druge mjere, kao praksa na duži rok, takođe bi doprinijeli unapređenju rodne ravnopravnosti u političkom i javnom predstavljanju i odlučivanju.
Koliko su žene kod nas upoznate sa svojim pravima i koliko su spremne da se bore za ta prava?
Proces podizanja svijesti i žena i muškaraca u smislu ostvarivanja ravnopravnosti polova je dugotrajan i složen. Istraživanje stavova javnosti o rodnoj ravnopravnosti u Republici Srpskoj pokazalo je da je znanje o rodnoj ravnopravnosti i pravima veoma oskudno i fragmentarno, a to utiče i na samo ostvarivanje prava u stvarnosti. Da bi se to promijenilo, ono što mi činimo na tom planu je sprovođenje edukativnih aktivnosti i promotivnih kampanja za podizanje svijesti u gradskim i seoskim zajednicama i usmjerene su upravo na upoznavanje sa pravima i osvješćivanjem žena i muškaraca, djevojčica i dječaka o ravnopravnsoti polova kao vrijednosti za sve. Uporedo s ovim jačaju se kapaciteti svih institucija u Republici Srpskoj na primjeni Zakona o ravnopravnosti polova i drugih obavezujućih domaćih i međunarodnih standarda.
Vezan tekst
Buka intervju: Politika kreira nepovoljan ambijent za dalje napredovanje žena
