<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Partije na vlasti u RS za četiri godine mandata ispunile 4% datih obećanja

Tek 4% obećanja datih 2010. godine ispunile su političke partije na vlasti u RS.

16. septembar 2014, 12:00

Ovo su rezultati rada Vlade Republike Srpske na ispunjavanju obećanja koje su dale partije koje su činile koaliciju u mandatu 2010-2014 a koje je objavio Istinomjer iz Sarajeva.

Nakon Opštih izbora u BiH 2010. godine, prvi sastav Vlade RS izabran je u decembru 2012.godine, a potvrđen od strane Ustavnog suda 31.01.2011. godine. U martu 2013. godine, došlo je do rekonstrukcije Vlade RS, pri čemu je smijenjen dotadašnji Premijer RS Aleksandar Džombić i šest ministara/ki, ali sastav Vlade nije promijenjen u odnosu na učešće stranaka, to jest parlamentarnu većinu koja je podržala formiranje novog sastava Vlade RS na čelu sa premijerkom Željkom Cvijanović.

Kako se navodi u istraživanju Istinomjera, progres u ispunjavanju predizbornih obećanja svih partija koje učestvuju u vlasti na nivou Republike Srpske bio je nezadovoljavajući.

Partije koje formiraju vlast na nivou RS ukupno su dale 447 obećanja, od čega je ukupno praćeno 389 obećanja koja se odnose na entitetski nivo vlasti.

Partije koje su bile na vlasti u Republici Srpskoj u mandatu 2010.–2014. ukupno
su ispunile 16 obećanja, ili 4% svih datih obećanja.

Od partija koje su učestvovale u vlasti u Republici Srpskoj, najveći broj ispunjenih obećanja ima Savez nezavisnih socijaldemokrata (14), te je procenat ispunjenosti obećanja ove partije 7%.  Socijalistička partija i DNS imaju po jedno ispunjeno obećanje (1%).

SNSD je lider i po pitanju neispunjenih obećanja, kojih ima 95, što je tačno 50% obećanja koja je ova partija dala. SP RS ima 64 neispunjena obećanja, što je 51% njihovih obećanja. DNS ima 29 neispunjenih obećanja, što je 40% obećanja koja je ova partija dala.

„Što se tiče oblasti u RS-u, najveći procenat ispunjenih obećanja je u Zdravstvu (10%) u kojem su ispunjena 3 obećanja. Spoljna politika ima ispunjenost od 7% (1 ispunjeno obećanje), a oblast Socijalne politike ima 5% ispunjenih obećanja (2 ispunjena obećanja). Oblast ekonomije ima procenat ispunjenosti od 4%, ali i najviše ispunjenih obećanja (7).” navodi se u analizi Istinomjera.

Što se procentualne ispunjenosti obećanja tiče, najlošije rangirana je oblast Pravna država, koja nema niti jedno ispunjeno obećanje.


Oblast ekonomije – najviše obećanja


Ekonomija je oblast u kojoj su partije koje vrše vlast na nivou Republike Srpske dale najviše obećanja (170 obećanja, to jest 43,7% od ukupnog broja praćenih obećanja).

Najveći broj obećanja odnosi se na oblast poljoprivrede (46 od 170), te privlačenja investicija, razvijanja poslovne klime i poboljšanja izvoza u kojoj je dato 44 od 240 obećanja, dok je najmanji broj obećanja dat u oblastima trgovine i privatizacije (po 4 u svakoj oblasti).

„Od 7 ispunjenih obećanja u oblasti ekonomije, preko pola (4) je ispunjenih u podoblasti saobraćaja i infrastrukture, a po jedno ispunjeno obećanje imaju podoblasti turizma, finansijske i fiskalne politike i energetike. Ispunjena obećanja su uglavnom ispunjena sa zakašnjenjem (završetak tunela Čemerno i autoputa Banja Luka–Gradiška) ili se odnose na zadržavanje postojeće situacije (obećanje o zadržavnju niske stope poreza na dobit)” navodi analiza Istinomjer.

Svih 7 ispunjenih obećanja u ekonomiji su obećanja SNSD-a, koji je time ispunio 8% svojih obećanja iz oblasti ekonomije obećanja. Iz ove oblasti SNSD ima 49 neispunjenih obećanja (54%), SP RS 31 (54%), a DNS 14 (61%).

Na drugom mjestu po boju obećanja nalazi se oblast obrazovanja, kulture, sporta, nauke i politika za mlade u Republici Srpskoj Republike Srpske (obuhvata 52 obećanja, to jest 13,37% od ukupnog broja praćenih obećanja).  Samo jedno obećanje iz ove oblasti ocijenjeno je kao ispunjeno. Obećanje je dato od strane SNSD-a, a odnosi se na povećanje broja predškolskih ustanova i obuhvat predškolske djece.

Oblast državnog uređenja je treća po broju praćenih obećanja na nivou RS (42 obećanja, to jest 10,80% od ukupnog broja praćenih obećanja).

U oblasti državnog uređenja ispunjena su tek 2 obećanja, što je 5% od ukupnog broja obećanja datih od strane partija.  Najviše neispunjenih obećanja u ovoj oblasti ima SNSD (14), što je čak 82% od ukupnog broja obećanja koje je SNSD dao iz ove oblasti. SP RS ima 8 (44%), a DNS 2 (29%) neispunjenih obećanja iz oblasti državnog uređenja.

Oblast pravne države je peta po broju praćenih obećanja na nivou RS (40 obećanja, to jest 10,28% od  ukupnog broja praćenih obećanja). Najveći broj obećanja u ovoj oblasti odnosi se na oblast ljudskih  prava (18 od 40 obećanja) i oblast borbe protiv korupcije (8 od 40), dok je najmanji broj obećanja dat u oblasti bezbjednosti (2).

„Niti jedno od datih obećanja nije ocijenjeno kao ispunjeno. Samo jedno obećanje ocijenjeno je kao  ispunjeno većim dijelom. Radi se o obećanju SNSD-a, koje se odnosilo na utvrđivanje međunarodne saradnje u borbi protiv kriminala, gdje je u suštini samo nastavljen rad na učvršćivanju saradnje na međunarodnom nivou u ovoj oblasti” kaže se u spomenutoj analizi.

Oblast socijalne politike je četvrta po broju praćenih obećanja na nivou RS (41 obećanje, to jest 10,54% od ukupnog broja praćenih obećanja) i u toj oblasti su ispunjena tek dva obećanja, a procenat ispunjenih obećanja u ovoj oblasti je 5%.

Oblast zdravstva je je imala najveći procenat ispunjenih obećanja (10%), ali budući da je u ovoj oblasti bilo 30 obećanja, to znači da su ispunjena tek 3 obećanja.

U oblasti spoljne politike dato je najmanje praćenih obećanja na nivou RS i u toj oblasti ispunjeno je samo jedno obećanje i to u podoblasti regionalnih odnosa, konkretno, odnosa Republike Srpske s a Republikom Srbijom, što je još jedno obećanje čiji je uslov ispunjenosti bio zadržavanje prijašnjeg stanja, a ne rad na obećanju.



Tijana Cvjetićanin iz Istinomjera kaže za BUKU kako je nizak nivo ispunjavanja predizbornih obećanja nastavak već postojeće prakse iz prethodnih mandata , jer ni prošli mandat nije imao značajno bolji rezultat, kada je ispunjeno 5%, u odnosu na sadašnjih 3% obećanja na bh nivou što predstavlja beznačajnu razliku.

„Nizak nivo ispunjenosti obećanja rezultat je više faktora – prvo, činjenice da partije daju preambiciozna obećanja, koja odlično izgledaju „na papiru“, ali su vrlo daleko od realnosti. Često se dešava da takva obećanja ponavljaju iz mandata u mandat, a nikada ih ne ispune, ili ih ispune godinama nakon što su ih prvi put obećali. No, glavni razlog što se obećanja ne ispunjavaju je taj što se partije, po dolasku na vlast, uglavnom ne bave onim što je bio fokus njihovih izbornih programa (a to je uglavnom ekonomski oporavak, socijalna reforma, unapređenje obrazovanja, uspostavljanje pravne države i sl.), nego se potpuno posvete stranačkoj politici, bilo da se radi o međusobnim odnosima stranaka na vlasti ili unutarstranačkim kombinacijama” ističe za BUKU Tijana Cvjetićanin

Ona kaže da od onog trenutka kada počne raspoređivanje ministarskih pozicija, funkcija u upravnim odborima i javnim preduzećima, naprosto prestane svako interesovanje vladajućih stranaka za programske ciljeve koje su same partije definisale u svojim izbornim programima.

„Dok sami birači/ce ne počnu da kažnjavaju takvo ponašanje, prvenstveno svojim glasanjem na izborima, teško je očekivati da će se to promeniti” rekla nam  je Tijana Cvjetićanin iz Istinomjera.

Ona dodaje kako je teško govoriti o tome koliki uticaj na birače/ice imaju činjenice o neispunjenim obećanjima.

„Mislim da je ljudima ovde itekako jasno da se obećanja ne ispunjavaju – u krajnjem slučaju, dovoljno to osete svaki dan na svojoj koži – ali faktori poput ovih, nažalost, u mnogo slučajeva odnesu prevagu kada dođe trenutak da odluče kome će dati glas”

Ona napominje kako je njihov rad na „Istinomjeru“ najviše bio motivisan željom da se utiče na promjenu takve situacije i da se i samim građanima/građankama što jasnije ukaže na to kakve su posljedice glasanja za partije koje se prema njima odnose krajnje neodgovorno i bez imalo poštovanja. Ali, krajnja odluka je, naravno, na svakome pojedinačno.