Znate onu narodnu - Ne zna jel' poš'o il' je doš'o. E, pa na to podsjeća ponašanje Milorada Dodika u prvoj sedmici zvanične izobrne kampanje. Prvo je glavni Baja na predizbornom skupu u Palama poručio/obećao radnicima RAOP-a da će dobiti odštetu za gubitak posla u polulegalnoj privatizaciji, uz mali uslov - da se NE POJAVE na BN televiziji. Odmah potom, otišao je Predsjednik RS-a u Rusiju. Zašto u Rusiju, pitamo se svi.
Dakle, Predsjednik Republike Srpske je svojom izjavom, kojom je paušalno prijetio nesrećnim radnicima i usput direktno derogirao ustavno-pravni sistem Republike Srpske, na čelu sa kompletnim sudstvom. Sudstvo može biti objektivno koliko god hoće, može biti nezavisno za sve (naše) pare, ali kad Baja lupi šakom o govornicu, on jednom rečenicom unižava sistem.
Strategija slona
Uslovljavanje pojavljivanja radnika na jednoj lokalnoj televiziji i ucjena nije toliko bitna, ali nije da nije. Bitnije u ovom svemu je ništenje institucija Republike Srpske od strane Milorada Dodika. Kažem, odavno je on nadrastao i institucije i entitet, ali se onda licemjerno, punih usta, zaklinje u nekakav ustavno-pravni poredak Republike Srpske i u isto vrijeme urinira po njemu.
Ali Dodikova disperzija lomljavine institucija u staklenoj bašti Republike Srpske se ne zaustavlja na lupanju šakom o sto i prijetnji radnicima i sudstvu. O ne, atakuje Mile i na Vladu, pa i na samu instituciju Predsjednika.
Tako je Dodik sa Premijerkom Željkom Cvijanović otišao da „sklopi vrlo važne poslove sa Ruskom Federacijom“. Jasno je svima da je cilj odlaska pretendenata na mjesto Predsjenika RS-a i srpskog člana Predsjedništva, bilo nafotkavanje sa Putinom u cilju bildanja kompletne predizborne kampanje. Međutim, Putin malen, a zemlja velika. Problemi još veći. Tako je ruski predsjednik otišao na daleki istok svoje Rusije, a Željka i Milorad su, u svojstvu glasnogovornika ruskih naftnih kompanija, potpisivali „izuzetno povoljne ugovore po Republiku Srpsku“. A, te povoljnosti nam kažu sljedeće: Republiku Srpsku, osim aviona, goriva, amortizacije i boravka u miloj nam & dragoj Ruskoj Federaciji, put Dodika i Cvijanovićeve će koštati 76 miliona evra kredita, dakako sa kamatama. Treba napomenuti da će nam ruski gas dolaziti „direktno, bez posredovanja BH Gasa“.
Sad, može se kakva pametna glava zapitati – Kuda, majku mu, osim Zvornika, a bez infrastrukture i BH Gasa da dođe daj ruski gas??? Avionima, teleportacijom, kamionima, u vrećama, balonima... Može se ta glavica zapitati kako to da nam ista ta majčica Rusija preko svojih firmi u domaćoj rafineriji u Brodu duguje preko 500 milona maraka???!!!. Koliko bi samo bilo jeftinije, bliže, produktivnije i normalnije da je Milorad svratio do Broda, pa da priupita za naše pare, namjesto putešestvija po Rusiji. Može i kakva umna glava konstatovati da kredit nije poklon, donacija, humanitarna pomoć, božji dar, nego ekonomski proizvod koji se prodaje, kupuje na tržištu i koji mi svi plaćamo!
No, kako ova priča nema puno veze sa logikom, nego sa poskupim SNSD-ovim PR-ingom nećemo se zadržavati na njoj.
Za selfi više
Ova priča, napominjem, ima veze se derogiranjem Vlade Republike Srpske, koja je očigledno postala obični alat u predizbornoj kampanji SNSD-a i ne radi ništa drugo osim što tihuje i aminuje ovakva apsurdna marketinška putovanja. Ako tu Vladu uopšte iko išta i pita.
Institucija Predsjednika je tek do kraja unižena i obesmišljena. Jer, svaki predsjednik bilo čega bi se poslije obavljenog posla, a ruski kredit je u javnosti Republike Srpske predstavljen kao „dobro obavljen posao“, vratio kući i proslavio sa svojim sunarodnicima ovu „uspješnu priču“.
Međutim, Milorad Dodik, poput kakvog Apple superfana, čeka u Sankt Peterburgu ukazanje Putinovo. Ukotvio se i ne mrda. A sve to za dvije fotke u lošijoj rezoluciji, e da bi zapušio usta opoziciji i izašao pred javnost sa jednim selfijem. Da li to radi predsjednik bilo čega? Naravno da ne, osim ako mu je očajnički potreban zadnji ulog, zadnji čip u igri da ostane na vlasti. Dakle, ovo pranje u mutnoj vodi institucije
Predsjednika Republike Srpske, ovo valjanje po blatu „najsvetije“ entitetske funkcije ima samo jedan i jedini cilj - stvaranje što boljih preduslova za novi mandat.
Očevidno, spreman je Dodik reći - Mrtva je predsjednička uloga, samo ako će od 13. oktobra na još novijoj, boljoj i sa više ovlasti predsjedničkoj funkciji dovršiti svoju izlaznu strategiju, koja nikako ne uključuje sudove, procesuiranja i zatvore.
Ultimativni pragmatizam, na koji ostatak entiteta i države ćuti. Iz neznanja, straha, nekompetencije i nekompeticije, vrag će ih znati. Za to vrijeme, Milorad i Željka pred dverima Zimskog Dvorca kampuju do četvrtka, kada se očekuje Putinovo ukazanje. Poskup je to selfi za ovaj nasrećni narod. Selfi od 76 miliona evra, koliko košta najnoviji kredit. Jadno.
On je ruši, a oni se smiju i gledaju
I, zapravo, na ovom primjeru se vidi koliko se Dodik drži sintagme - Država, to sam ja. Entitet - to je on, bilo bi posve pravilno. Jer u Republici Srpskoj, od djeteta do akademika, od čobančeta do hirurga, zna se ko jedini kosi, a ko sve i kako vodu nosi. I zato je posve očekivano da se niko iz opozicije, niti iz redova kakve misleće „inteligencije“ nije „uhvatio“ za priču o Dodikovom urušavanju Republike Srpske.
Ovo, uz Bajinu aroganciju, govori najviše o opštoj indolentnosti i apatičnosti koja je bensedinirala sve društvene slojeve.
Vidite, Milorad Dodik je zaista kao slon u staklarskoj radnji. On je zbog svoje samoživosti i apsolutne autokratije, koja mu je očigledno pomutila perceptivni sklop, uspio da pomogne opoziciji više od svih Vučićevih brend menadžera zajedno. Umije to Dodik, a i radio je to i prije. Zabijao je političke autogolove. Međutim, niti jedan ga nije koštao izbora, osim jednog, nesrećnog po njega.
Oni dužeg pamćenja, sjetiće se batinaša u hali Borik, koji su pod krinkom zaštite lika i djela Milorada u nas, u martu 2000. god. tukli navijače „Borca“. Tada mu Banjaluka to nije oprostila. Poslije je Milorad Dodik nadrastao Banjaluku, Krajinu, pa je sav gabaritan svojim apetitom prevazišao i Republiku Srpsku.
Kako god, čini se da ovi gafovi neće bitno uticati na izborni rezultat, ali ne mora to baš da znači. Prije svega zato što ujedinjena opozicija NIKADA bliže i vatrenije nije duvala za vrat Dodiku, SNSD-u i koalicionim partnerima.
I opet je na opoziciji da iščitaju i predoče narodu kako i sa koliko novaca Milorad Dodik unižava i institucije i taj isti narod. Hoće li se bar u mjesecu izbora opozicioni lideri sjetiti da znaju letjeti, čuće se. Tek, Dodik je poš'o, al' još nije doš'o.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
