<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

TAJNA IZGUBLJENOG SVIJETA: Ovde ljudi žive 120 godina i uopšte ne stare!

Dugi niz godina je vladalo uvjerenje da svoju dugovječnost i vitalnost duguju genima, međutim, najnovija istraživanja su pokazala da faktori iz okoline igraju znatno veću ulogu od onih naslijeđenih, a jedna od najznačajnijih karakteristika za zdrav život je neprestani osmjeh

17. septembar 2014, 12:00

Stanovnici doline Hunza koja se nalazi u Aziji, sve više privlače pažnju naučnika i istraživača jer prema navodima oni žive i do 120 godina, a da skoro i ne stare. Međutim, iako mnogi tvrde da je u pitanju mit, veliki broj istraživača se zaputilo u ovu dolinu kako bi se i sami uvjerili da je ovo stanovništvo veoma zdravo.

Prije nego što su se pripojili Pakistanu 1947. godine, ovaj narod je živio u sklopu male autonomne himalajske kraljevine pod britanskom zastavom. Danas se nalazi na sjeveru Pakistana na granici sa Kinom, okružena s jedne strane planinskim masivom Hindukuš, a s druge Karakorumom. Ima oko 87.000 stanovnika čija je većina muslimanske vjeroispovesti.

Dugi niz godina je vladalo uvjerenje da svoju dugovječnost i vitalnost duguju genima, međutim, najnovija istraživanja su pokazala da faktori iz okoline igraju znatno veću ulogu od onih naslijeđenih.

Naučnici su posebno istakli da su ishrana koja se temelji na namirnicama biljnog porekla, jednostavan način života i povećana fizička aktivnost glavni faktori koji utiču na njihovu dugovečnost. Iako se čini jednostavnim, u savremenom svijetu i načinu života ovi faktori često izostaju.

Poznati američki kardiolozi Pol Vajt i Edvard Tomi, posjetilik su dolinu Hunza 1964. godine i svoja istraživanja su objavili u časopisu Amerikan Hart Žurnalist, a njihov članak je bio naslovljen sa “A brief survey of the heart of aged Hunzas” u kom su iznijeli rezultate ispitivanja koje su proveli na 25 ljudi starosti od 92 do 110 godina.

Istaživanje je pokazalo da su svi ispitanici zdravi, da imaju normalan krvni pritisak, visinu holesterola i pravilan rad srca. Oni su zabilježili i to da narod doline Hunza ima vrlo jednostavan režim ishrane koji se temelji na voću, orašastim plodovima, mahunarkama i žitaricama. Takođe, imaju samo dva obroka dnevno, doručak i ručak, a večeru često izostavljaju.

Dakle, njih dvojica su potvrdili činjenice da stanovnici ove doline ne oboljevaju od raka, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, a još jedna interesantna činjenica vezana za ovaj narod je ta da oni ne pate od preranog starenja.

Kada je ishrana u pitanju, najviše jedu proso, ječam, pšenicu, heljdu i voće, dok povrće termički obrađuju. Ne koriste šećer, veoma rijetko konzumiraju mlijeko i jaja, a iako nisu vegeterijanci, konzumiranje namirnica životinjskog porijekla je veoma ograničena, jedu je isključivo za praznike i to pretežno piletinu.

Uz ovakvu ishranu, presudan značaj je i u fizičkoj aktivnosti. Zbog karakterističnog geografskog područja na kom se nalaze, primorani su da svakodnevno pješače i po 20 kilometara dnevno, a navikli su i na teške poljoprivredne poslove.

Naravno, ni oni nisu pošteđeni od svih bolesti. Najčešće obolijevaju od bakterija ili virusa, poput malarije ili dizenterije, ali i pored toga, stanovnici doline Hunza važe za najzdravije na svijetu.

Međutim, sada se postavlja pitanje koliko će dugo opstati jer je zabilježena povećana potrošnja konzervisane hrane i proizvoda od bijelog šećera.

Na kraju, još jedan veoma bitan faktor koji su naučnici otkrili da je ključan za dugovječan život stanovnika doline Hunza je smijeh.