Sutra se u Beogradu treba održati ovogodišnja Parada ponosa. Nakon što je prošle godine Gay šetnja bila zabranjena zbog velikog rizika, kako stvari stoje, ovaće biti održana.
Kako se taj dan približavao, sve češće smo mogli i kod nas u BiH čuti poznate rasprave, da li Parada treba da se održi ili je treba zabraniti. Kod građana, se se čuli već poznati „argumenti“ kao što su: Neka rade kod kuće šta hoće, zašto moraju na ulicama zastavama da mašu? Ni ja ne paridiram sa svojom ženom.Pederi su bolesni, treba da se liječe. Ne dao Bog da moje dijete bude peder, odmah bi ga se odrekao.Sve njih treba hodži, odnosno popu, i tako dalje...
Na Balkanu se mišljenja sporo mijenjaju, tako da zadnjih nekoliko godina faktički slušamo istu priču. Tu je također i teorija da to sve financira Zapad kako bi unio nemir u naše idilične gradove i nametnuo zapadnjačke vrijednosti. I ko god podržava pedere je strani plaćenik, i naravno i on je sam pederčina.
Šta je zapravo cilj gay parade? Koliko je meni poznato, organizacija šetnje je svojevrsni protest i borba za njihova prava. Pederi i lezbejke dakle ne mašu zastavama kako bi svima pokazali da su gay, nego tako ukazuju na njihov položaj u društvu. U poređenju sa nama „strejterima“, oni nemaju ista prava.
Ne samo da nemaju pravo na brak, nego postoji velika šansa da će na ulici biti napadnuti ako se drže za ruke,što meni i mojoj supruzi niko ne može osporiti. Dakle kada kažemo, neka to rade kod kuće, onda bi to značilo da ni mi ne bi smjeli da grlimo svoje supruge na ulici. Također jedna osoba danas na Balkanu može lahko da izgubi posao ukoliko se sazna da je gay. Dovoljno je da za šefa imate konzervativnog Balkanca i eto otkaza na poslu. Dok se danas u Njemačkoj raspravlja treba li gay parovima dozvoliti da usvoje dijete, kod nas im nisu riješena ni osnovna prava. Dakle, kada kažemo da su pederi bolesni, znači li to da oni mogu uzeti doživotno bolovanje na poslu? Jer upravo to su učinili skandinavski gay aktivisti prije dvadeset godina kada su se u svojim državama borili za ravnopravnost. Došli su na posao, i rekli da se osjećaju malo gay.
Također kada kažemo da je neko izopačen i bolestan, da li to znači da je on greškom došao na ovaj svijet, i ako smo vjernici, da li to znači da je Bog stvarajući tu osobu učinio grešku?
Dalje, ako je neko spreman odreći se svog „bolesnog“ gay djeteta, da li to znači da bi se istog odrekao kada bi imalo rak ili leukemiju? Jer to bi po njihovoj logici bio ispravan korak. Ako pitate mene, oca dvoje djece, ja ću svoje cure voljeti šta god one bile. Da li straight, gay, pa čak i ako ne budu voljeli tatinu muziku, jer ona su moja djeca.
Otišao bi korak dalje, ako jedna od njih zaista bude gay, biću ponosan, jer će baš kao babo, dovoditi zgodne djevoke kući. Također, kada tvrdimo da su lezbejke i pederi bolesni zato što vole isti spol moramo znati da u prirodi postoji na desetine vrsta životinja, pa i biljki koje su gay. Kao naprimjer galebovi, pingvini, delfini, Bonobo majmuni, albatrosi i ovnovi. Još jedan kvazi argument je, da ih je društvo, odnosno zapad nekim „metodama“ ubijedio da postanu pederi. Kao oni su u jednom trenutku odlučili da postanu gay.
Pa iskreno, ja se ne sjećam trenutka kada sam odlučio da budem strejt, takav sam od rođenja, tako da su i oni vjerovatno od rođena gay, samo zbog straha to kriju i u određenom trenutku života odluče to da sapošte porodici i društvu. Bog nas je stvorio različite,tako na svijetu imate bijelce, crnce, azijate, visoke, niske, debele, mršave, straight i gay ljude. Reći da je jedna vrsta nas izopačena i bolesna je homofobija i čista mržnja.
Za kraj se iskreno nadam da će Parada ponosa proći bez nasilja i da svi možemo biti tolerantni prema svim manjinama u našem društvu. Ljudska prava nisu švedski stol pa da možemo uzeti ono što se nama dopada. Ako tražimo prava za povratnike, ratne veterane, radnike, raseljene osobe, žene i Rome onda ta prava moraju biti zagarantovana svima.
