Ovdje govorimo o zvuku koji dopire iz Dablina a jasno ga čuje osoba u Bostonu. Putujući brzinom zvuka ( 1.233 kilometara na sat), buci je potrebno oko 4 sata da pokrije tu razdaljinu. Ovo je najudaljeniji zvuk koji je bio čut u poznatoj istoriji. 

Međutim, šta je moglo da stvori ovaj zvuk koji je obišao cijelu Zemlju? Vulkan na Krakatoi je upravo eruptirao takvom silinom, da je rascijepao ostrvo, emitujući stub dima koji se dizao 30 kilometara u atmosferu, sudeći po geologu koji je prisustvovao ovom događaju. 

Eksplozija je stvorila i smrtonosan cunami sa talasima koji su bili visoki preko 30 metara. Holanđani, kolonijalni vladari Indonezije u to vrijeme, procijenili su da je život izgubilo 36.417 osoba, dok druge procjene idu čak i do cifre od 120.000 osoba. 

Kapetan britanskog broda „Norham Castle“, koji se nalazio 65 kilometara od Krakatoe u trenutku eksplozije zabilejžio je sljedeće: „Eksplozije su toliko nasilne da su bubne opne polovine mojih ljudi uništene. Moje posljednje misli su sa mojom ženom. Ubijeđen sam da je stigao Sudnji dan“. 

Generalno gledajući, ovaj zvuk nije bio rezultat kraja svijeta već fluktuacija u vazdušnom pritisku. Barometar koji je bio dio Batavia gasovoda (udaljen 160 kilometara od Krakatoe) zabilježio je 172 decibela zvučnog pritiska – u pitanju je nezamisliva buka. 

Kako bi stavili stvari u kontekst, ukoliko koristite pneumatsku bušilicu, vi ste izloženi pritisku od oko 100 decibela. Ljudski prag tolerancije staje na 130 decibela, a ukoliko ste toliki maler da stojite pored avionskog motora, osjetićete pritisak zvuka od 150 decibela. Povjećanje od 10 decibela ljudi doživljavaju kao duplo glasnije. 

Eksplozija na Krakatoi stvorila je buku od 172 decibela na udaljenosti od 180 kilometara. 

Ovo je zapanjujuće glasno, toliko zapanjujuće da je jako blizu granice pod kojom podrazumijevamo „zvuk“. 

Sve u svemu, talasi eksplzije obišli su Zemlju tri do četiri puta u svakom smjeru, a plimske stanice čak u Engleskoj i Indiji zabilježile su porast u okeanskim talasima zajedno sa vazdušnim pulsom, efektom koji do tada nikada nije bio viđen. 

U pitanju je bio zvuk koji više nismo mogli da čujemo, ali koji je nastavio da se kreće oko svijeta. Ljudi su ovaj fenomen prozvali „veliki vazdušni talas“. 

Nedavno smo imali priliku da vidimo vulkansku erupciju koju je snimio par na odmoru u Novoj Gvineji i koji nam daje uvid u talas pritiska koji može da stvori vulkan.