Opšte je poznato to da zasićene masti nisu zdrave i da uzrokuju čitav niz zdravstvenih problema, ponajviše one sa srcem i krvnim pritiskom. Već 50 godina ljudi vjeruju u to, ali u posljednje vrijeme pojavljuju se informacije koje ovo vjerovanje itekako dovode u pitanje. Da li su zasićene masti zaista toliko štetne i treba li ih izbjegavati u širokom luku?
Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja, dala je istraživačka novinarka Nina Teičolz u svojoj knjizi “The Big Fat Surprise: Why Butter, Meat, and Cheese Belong in a Healthy Diet”. Njenu knjigu mnogi smatraju hrabrom jer danas i nije baš pametno govoriti protiv raširenog vjerovanja o štetnosti zasićenih masti. To je vjerovatno i razlog zašto mnogi ne žele da govore ništa o tome, a o čemu piše i sama Nina Teičolz.
Kako navodi, mnogi su stručnjaci razmišljali o tome da 'raskrinkaju' ovo verovanje, ali su na kraju odustali jer si nisu htjeli da narušavaju ugled i jer bi to bilo profesionalno samoubistvo. Ipak, jedan se stručnjak odlučio na taj korak nakon što je godinama razmišljao o njemu. Riječ je o poznatom nutricionisti Rolandu M. Krausu.
On je analizirao brojna istraživanja i dobijene rezultate koje je potom upoređivao sa naučnom literaturom. Rezultat njegovog rada objavljen je 2010, a u svom izvještaju tvrdi da nema dokaza da zasićene masti izazivaju bolesti srca.
Nekoliko mjeseci kasnije to je utvrdila i grupa naučnika s Kembridža i Harvarda.
Milioni dolara potrošeni su za istraživanja, ali konkretnih dokaza - nema
Priča o štetnosti zasićenih masti započela je još u 50-im godinama prošlog vijeka. Započeo ju je Ansel Kiz, patolog sa Univerziteta Minesota. Budući da je u to vreme počeo da se povećava broj umrlih zbog srčanih bolesti, bilo je potrebno naći razlog za to i objasniti ga javnosti. Kiz je za sve optužio zasićene masti iako, kako piše Teičoloz, za to nije imao dobre dokaze niti je sproveo ozbiljna istraživanja.
Međutim, ovaj agresivan i vrlo uvjerljiv ljekar uspio je da ubijedi mase kojima je trebalo objašnjenje da su upravo zasićene masti glavni krivac za sve. I tako su se njegove preporuke našle u zdravstvenom vodiču Američkog udruženja za srce 1961. Od tada se priča samo širila i zadržala se sve do današnjih dana.
Ovo rašireno vjerovanje čudi i britanske stručnjake. Ugledni britanski kardiolog Majkl Oliver već neko vrijeme ukazuje na manjkavosti Kizove teze.
“Uzmimo za primjer Masai ratnike. Oni jedu isključivo meso, mlijeko i krv, ne jedu povrće, a ipak nisu gojazni, nemaju problema sa holesterolom i imaju zdrava srca, čak i u starijoj dobi”, ističe Oliver u jednom od svojih članaka.
Masai ratnici nisu jedini primjer koji dovodi u pitanje vjerovanje o zasićenim mastima i sve više naučnika poslednjih godina počinje da preispituje Kizove teze.
“Pola vijeka pratili smo Kizove savjete. Milioni dolara potrošeni su za dokazivanje njegovih teza, ali uprkos tome one nisu valjano potvrđene. I uprkos vjerovanju o štetnosti masti, i danas imamo stotine hiljada gojaznih ljudi, probleme s dijabetesom i srčane bolesti. Očigledno je da njegova teza ne drži vodu i zato je hitno potrebno ispitati alternativne ideje o zasićenim mastima”, naglašava Teičolz u svojoj knjizi.
Foto: Image courtesy of KEKO64 at FreeDigitalPhotos.net
