DAN 1 – RAK JOJ JE UKRAO VJENČANJE
Izabela je za prošli Božić dobila vjenčanicu koju je mnogo željela. Rekla mi je da na dan svog vjenčanja želi da nosi baš ovakvu vjenčanicu.
DAN 2 – RAK JE UKRAO NJEGOVU SESTRU
Ovako rak izgleda na kraju. Kosti na njenim leđima bile su uočljive, ali je njen brat nastavio da joj masira leđa i da se ponaša kao da ne vidi ništa. Zaspao je pored nje te večeri. To je njihova posljednja zajednička fotografija.
DAN 3 – RAK JE UKRAO DRUGARICU ZA IGRU
Naša mlađa ćerka je voljela da ulazi u Izabelinu sobu i da se igra sa njenim igračkama. I dalje moramo da slušamo zvonce sa vrata iz njene sobe i zvuk male djevojčice koja se tamo igra. Samo što se sad igra sama.
DAN 4 – RAK JE UKRAO MAJKU OVE MAČKE
Izabela je oduvijek željela mačku. Crtala ju je, šetala, igrala se s njom i uvijek joj se radovala. Sada je vole oni koje je Izabela ostavila iza sebe.
DAN 5 – RAK JE UKRAO MODNOG DIZAJNERA
Svaki dan smo se prepirale oko onoga šta će ona da obuče. Nerviralo me je što ne umije da uklopi stvari. Ali sada shvatam da je to bila jedina stvar koju je ona mislila da može da kontroliše. Voljela bih da sam je pustila da ima više kontrole nad svojim životom.
DAN 6 – RAK JE UKRAO MOJE DUŠEVNO ZDRAVLJE
Dok je Izabela išla na tretmane, ja sam bila kao na iglama i to sam teško skrivala. Sada sam anksiozna i imam tikove. Jedno vrijeme mi je opadala kosa, teško sam spavala i plašim se da se upoznam sa novim ljudima, jer se ojsećam kao tempirana bomba.
DAN 7 – RAK JE UKRAO UMJETNIKA
Ovaj autoportret Izabela je nacrtala i zalijepila na vrata ostave. Nikad ga neću skinuti. Još uvijek u raznim fiokama nalazim njene poruke i crteže. Voljela bih da sam dočekala da vidim njena djela kad odraste.
DAN 8 – RAK JE UKRAO NEVINOST MOG SINA
Kadgod bi Izabela imala neki poseban dan, Grant bi joj donio cvijeće. Na ovoj fotografiji joj je kupio cvijeće pred trku koja je bila važna za nju.
DAN 9 – RAK JE UKRAO NAŠE SNOVE O PLAŽI
Stjuart i ja smo kupili malu kolibu na plaži na Ouku kada sam bila u osmom mjesecu trudnoće sa Izabelom. Sanjali smo da ćemo imati lijepe uspomene s plaže sa našom djecom. Sada nas Sofija stalno podsjeća da neko fali.
DAN 10 – RAK JE UKRAO SRCE OVE ŽENE
Izabela se često ponašala kao odrasla osoba. Zbog toga su je voljele mnogo starije žene. Ali gospođa Krisi je bila njen najbolji prijatelj. Voljejle su da idu zajedno svuda i imale su povezanost kakvu nije imala ni sa kim drugim.
DAN 11 – RAK JE UKRAO NAJBOLJEG (I NAJGOREG) IGRAČA U ISTORIJI
Nikad je nije bilo briga ko je gleda. U svojoj glavi ona je uvijek bila na bini. Čim bi čula muziku, počela bi da igra. Neki snimci na kojima igra i danas me zasmiju. Na njima nema tuge, bolesti ili raka. Voljela bih da imam više ovakvih snimaka.
DAN 12 – RAK JE UKRAO POSEBNI DAN MOG MUŽA
Ovaj video je napravljen na rođendan mog muža. Izabela je dala sve od sebe da ustane iz kreveta i otpeva mu pjesmu. Rak je ovde već počeo da joj oduzima vid. Umrla je četiri dana nakon njegovog rođendana. Svih prethodnih godina na dan njegovog rođendana nikad se nije odvajala od njega. Nijedan rođendan mu više neće biti isti.
DAN 13 – RAK JE UKRAO GRADITELJA ZAMAKA U PIJESKU
Stjuart i Grant su tog dana otišli na surfovanje. Ja sam ostala sa svoje dvije djevojčice na plaži. One su mi zatrpavale stopala pijeskom, pravile kornjače od pijeska i zamke. Izabela je učila Sofiju kako da joj pomogne.
DAN 14 – RAK JE UKRAO NJIHOVU NAJBOLJU DRUGARICU
Izabela je imala mnogo dobrih prijatelja. Ali su se neki ipak izdvojili. Solejl je izgledala potpuno drugačije od nje, ali su se brzo zavoljele. Juliju je upoznala nedavno u vrtiću. Ona je nosila Izabelu okolo i štitila je od svega. Dilan i ona su se stalno mazile. Ništa nije moglo da je oraspoloži kao njihova posjeta dok je bila u bolnici.
DAN 15 – RAK JE UKRAO ČIRLIDERSICU
Fondacija „Make A Wish“ i „Carolina Panthers Top Cats“ ispunili su joj želju u novembru 2011. Ona je imala malo energije, ali je sakupila svu svoju snagu i masa je bila oduševljena. Na jedan dan ona je bila njihova počasna članica. To je bio najljepši dan u njenom životu.
DAN 16 – RAK JE UKRAO MOJE SIGURNOSNO ĆEBE
Izgleda mi da sam najveći dio svog vremena sa Izabelom provela ovako. Otkad je imala dvije godine, počeli smo da spavamo ovako. Sklupčala bi se i pribila uz mene. Čak nam je i u bolnici bilo udobno ako bismo ovako ležale. Tako smo se obje osećale sigurno. Mislim da mi ovo najviše nedostaje.
DAN 17 – RAK JE UKRAO NJENE MALENE RUKE I NJENA MALENA STOPALA
Izabela je uvijek imala male ruke i mala stopala. Nikad nisam mogla da joj nađem odgovarajuću obuću. Voljela bih da sada mogu da je poljubim u ruku.
DAN 18 – RAK JE UKRAO MOG MALOG PEKARA
Uvijek sam morala da nalazim nešto što će da je zabavi. Izabela je voljela da sprema hranu i provodila bi sate u kuhinji zanimajući se time. Pekara „Magnolija“ dozvolila joj je da jednog dana dekoriše njihove kolače. Bila je presrećna dok je to radila. Tog dana su mi iz bolnice javili da se rak proširio po cijelom tijelu. Morala sam da se vratim u pekaru i gledam kako svojim malim rukama pokušava da dekoriše dok je neizdrživo boli glava.
DAN 19 – RAK JE UKRAO MOJU OMILJENU CRVENOKOSU
Najteže mi je bilo da joj odgovorim na pitanje „Hoću li izgubiti kosu?“ Da bih izbjegla odgovor, ofarbala sam je u crveno, Mnogo joj se svidjelo. Ali to je trajalo samo mjesec dana. Zato se svaki dan kada su trke ja se ofrabam u crveno da joj odam počast.
DAN 20 – RAK JE UKRAO NAŠEG NAJVEĆEG BORCA U IZABELINOJ FONDACIJI
Niko od nas nije bio tako posvećen fondaciji kao ona. Ja sam trčala na sve strane, svi su trčali na sve strane, ali niko nije bio kao ona. Ničeg se nije stidjela kada je to bilo u pitanju, jer je znala koliko je to važno.
DAN 21 – RAK JE UKRAO NJEN RAST
Izabela je mnogo željela da poraste. Mnogi njeni prijatelji su bili viši od nje, pa čak i njen mlađi brat. Željela je da joj kupim cipele sa potpeticom kako bi bila viša. Zbog tretmana na koje je išla rasla je veoma sporo. Stalno bismo je mjerili, ali se linija baš sporo pomjerala.
DAN 22 – RAK JE UKRAO SVE PRAZNIKE
Ja sam voljela praznike i uvijek sam se radovala svakom od njih. Zajedno smo pravili planove za dekoraciju, kolače, pjevali smo dok smo sve to radili. Sada je svaki praznik gorak, jer nam neko fali.
DAN 23 – RAK JE UKRAO NJENU STARIJU SESTRU
Izabelino ime nam se samo prevlači preko usana. Zato nije čudno što je i Sofija opsjednuta njom. Htjela je da joj odnese skuter i bicikl da bi mogla da se vozi. Morala sam da joj objasnim da ih vozi u Raju. Ona mi je rekla da Izabela sada ima svog anđela čuvara u Raju. Nadam se da je tako.
DAN 24 – RAK JE UKRAO DIZNILEND
Znala da će svaki put kad baci novčić u fontanu poželjeti jednu od dvije stvari: da rak nestane ili da idemo u Diznilend. I išli smo u Diznilend, zahvaljujući fondaciji „Make a Wish“, a onda smo postali redovni posjetioci. Uvijek je bila ushićena nekoliko dana pred put, bez obzira na bolest. Htjeli smo da vodimo i Granta i Sofiju, ali meni i Stjuartu sve to pada i suviše teško. Sve bi nas podsjećalo na nju. Djeca nas skoro svaki dan pitaju da idemo, ali mi jednostavno ne možemo.
DAN 25 – RAK JE UKRAO NJEN DIVNI GLAS
Imala je predivan glas. Bio je piskav i nježan u isto vrijeme. Svi se zaledimo kada na televizoru krene neka pjesma sa njenim glasom. Na trenutak zaboravim da je više nema. Nedostaje mi da je slušam kako pjeva i kako se smije.
DAN 26 – RAK JE GRANTU UKRAO POLJUBAC ZA LAKU NOĆ
Grant i Izabela su bili veoma bliski. Mnogim danima je on bio jedina osoba s kojom se igrala, a on je volio da brine o njoj. Kada bismo ih uveče odvojili, uvijek bismo ih čuli kad poljube jedno drugo za laku noć. U ovom video on sluša snimak njenog glasa i gleda u njenu fotografiju.
DAN 27 – RAK JE UKRAO TE OČI
Izabela je uvijek imala prelijepe plave oči. Na dan kada je umrla, oči su joj ostale otvorene. Znala sam da nas je napustila jer u njenim očima više nije bilo sjaja. Ta prizor će me zauvijek proganjati.
DAN 28 – RAK JE UKRAO MOJU ĆERKU
Ove fotografije su nastale u posljednjih nedjelju dana njenog života. Jedva sam se odlučila na to da ih podijelim, jer su mi veoma intimne. Na njima ne poziramo – ovo su uhvaćeni trenuci. Voljela bih da imam milion ovakvih fotografija.
DAN 29 – RAK JE UKRAO NAŠE SRCE
Ovo je posljednja porodična fotografija na kojoj smo svi petoro. Ona nas je napustila poslije nekoliko dana. Ovi jadni ljudi sa fotografije nisu bili svjesni oluje koja će ih zadesiti. Nismo znali da naši osmjesi neće trajati još dugo. Sada moramo cio život da živimo bez nje.
DAN 30 – RAK JE UKRAO MOJU PORODICU
Ovo je prva porodicčna fotografija bez nje. Bilo je potrebno da prođe dosta vemena da bismo se fotografisali bez nje. Naše fotografije više ne izgledaju potpuno. U našoj svijesti je još uvijek to da nas je petoro. Uvijek će nam nedostajati.
