Armija nezaposlenih u Bosni i Hercegovini govori o činjenici da ogroman procenat ljudskog potencijala u našoj zemlji ostaje neiskorišten. Kada je u pitanju zaposlenje, sve generacije nalaze se u lošoj poziciji, a prema mnogim analizama mladima je jako teško naći prvo zaposlenje.
Prema posljednjim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, na dan 31.8.2014. godine na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja bilo je registrovano 552.319 nezaposlenih osoba. Da je nezaposlenost jedan od gorućih problema društva u kojem živimo rečeno je i na Forumu za prosperitet i zapošljavanje, koji je održan prije nekoliko mjeseci, a čiji je domaćin bio Specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Peter Sorensen. Tada je prepoznato nekoliko ključnih tačaka našeg društva kojima je potrebna korijenita reforma, a politika zapošljavanja je jedna od njih. Poruka Foruma je bila da je promjena moguća. Iako nam predstoje teški zadaci, taj proces, zaključeno je na Forumu, mora ozbiljno započeti.
Ekstremne poteškoće kod zapošljavanja u BiH svima su dobro poznate. Sa jedne strane, visoke plate u javnom sektoru ilustruju okruženje u kojem osobe sa sigurnim poslovima štite svoje pozicije i prihode na račun ostalih, nezaposlenih. Sa druge strane, stvaranje radnih mjesta u privatnom sektoru otežano je administrativnim barijerama, potrebom davanja značajnih beneficija, komplikovanim i neusaglašenim zakonima u različitim nadležnostima, kao i u suprostavljenim tumačenjima sudova u oblasti radnih odnosa, što stvara nesigurnost kako za poslodavce, tako i za zaposlene.
Mnogi ljudi su, poučeni višegodišnjim lošim iskustvom, odustali od mogućnosti pronalaženja bilo kakvog zaposlenja. Usljed svega ovoga, BiH ima najnižu stopu učešća na tržištu rada u Evropi, sa samo 44 odsto radno sposobnog stanovništva. Ispred nje su sve zemlje Zapadnog Balkana.
Erol Mujanović, ekonomski analitičar, slaže se da je danas veoma teško doći do zaposlenja, a prepreke su brojne i tiču se i mladih, i poslodavaca, kao i samog obrazovnog sistema, odnosno ekonomije koja nema dovoljno snažan rast koji bi generirao nova radna mjesta.
“Za početak, treba znati da u bh. ekonomiji trenutno ne postoji dovoljan broj radnih mjesta za sve mlade. Zatim, među mladima postoji velika većina koja nije zapošljiva zbog nedostatka adekvatnih vještina koje poslodavcima trebaju u ovom trenutku. Istovremeno, iznimno stručna i sposobna manjina među mladima već ima posao i firme se za njih bore na razne načine. Dakle, imamo većinu mladih kojima je jako teško doći do posla i manjinu koja ima izbor poslova (80% - 20%)”, kazao je Mujanović za BUKU.
Napominje da je pozicija mladih kod nas najteža u Evropi, kako zbog najviše stope nezaposlenosti, tako i zbog slabe razvojne perspektive u bliskoj budućnosti.
“U slučajevima gdje vide interes i mogućnost za dugoročnu saradnju, kompanije su veoma zainteresovane da kandidatima pruže prvo radno iskustvo. Trenutno su veoma aktuelne industrije turizma, te građevinska, tesktilna i drvna industrija i svakodnevno srećem poslodavce koji se žale da ne mogu naći kvalitetne osobe, što ih ograničava u rastu poslovanja”, objašnjava on.
Mujanović kaže da su poslovi u smislu “zaposlenja u državnoj firmi do kraja života” prevaziđena stvar i da to što prije treba da bude integrisano u ponašanje mladih. On objašnjava da su mladi vrlo malo spremni da se prihvate nekog “alternativnog” načina zapošljavanja, kao što su freelance poslovi i honorarni rad. Napominje da je slična situacija ranije bila i u EU.
“Fleksibilizacija tržišta rada je fenomen za koji treba dosta godina da se radna snaga navikne, jer nosi sa sobom veću dozu nesigurnosti i neizvjesnosti i jer je prošlost bila potpuno drugačija. U većim gradovima poput Sarajeva i Banjaluke, postoji značajan broj mladih koji već rade kao freelanceri, posebno u sektoru usluga (IT, marketing, dizajn, consulting itd)”, kaže naš sagovornik.
Mujanović kaže da se, ukoliko kratkoročno gledamo, poslovna klima može promijeniti podizanjem vještina kod nezaposlenih mladih ljudi, putem prekvalifikacija i obuka za poznatog poslodavca. To može donijeti odlične rezultate, jer u tekstilnoj industriji i u proizvodnji namještaja, na primjer, postoje brojna deficitarna zanimanja i spremna radna mjesta. Medjutim, ističe on, dugoročno gledajući, jedini pravi lijek jeste visoka stopa ekonomskog rasta, od recimo 5-6% koja bi dozvolila da se stvori i do par desetina hiljada novih radnih mjesta godišnje. Mikro primjeri sličnih situacija su gradovi poput Tešnja i Goražda, gdje je nezaposlenost iščezla.
SCENARIO GRČKE MOGUĆ U BIH
Privatnici se u našoj državi, između ostalih problema, susreću sa komplikovanom administracijom i visokim porezima. Da bi se situacija u ovom sektoru olakšala, Mujanović smatra da je potrebno potpuno reformisati obrazovni sistem, uvesti puno više prakse i rasteretiti poslodavce.
“Privatni sektor je jedini koji stvara vrijednost u ekonomiji i potpuno je opterećen ne samo finansiranjem preteškog javnog sektora, nego i svim birokratskim propisima koji čine naše poslovno okruženje daleko od funkcionalnog i poželjnog za investitore. Takođe, nastavak nelogičnosti, plate su znatno veće u javnom sektoru nego u privatnom, što je gotovo pa nemoguće naći u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji. Drugim riječima, ako se ovakva situacija nastavi, za samo par godina naći ćemo se u situaciji Grčke danas, gdje su već počela masovna otpuštanja zaposlenih u javnom sektoru, a koja se mjere u hiljadama. Vjerovali ili ne, prije par sedmica je samo osvanula na internetu lista sa par hiljada uposlenika različitih javnih institucija koji su dobili otkaz”, ističe Mujanović.
Kada su u pitanju iskustva drugih, razvijenih država u Evropi, Mujanović kaže da je dovoljno pogledati “Compact for Growth document”, koji je nova linija vodilja za ekonomske reforme u BiH, a u kojem su navedene najvažnije oblasti u kojima je potrebno napraviti poboljšanja.
“Uz političku volju da stvari krenu boljim i pozitivnijim putem, može se mnogo toga poboljšati u kratkom roku, ali je minimalna vjerovatnoća da će do toga doći. Ako bi na samo godinu dana prioritet postao ekonomski oporavak, a ne za narod beskorisni politički diskursi i obećanja, otvaranje novih radnih mjesta bi bila vrlo primijetna karakteristika domaće ekonomije. Od zaštite domaćih proizvođača, preko jačanja vladavine prava i borbe protiv korupcije, pa do konkretne podrške poslodavcima i olakšavanja njihovog poslovanja, brojne su oblasti gdje možemo sprovesti najbolje prakse razvijenijih zemalja EU”, ističe Mujanović.
Boris Pupić, stručni saradnik za informisanje Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, kaže da u BiH već godinama postoje neka zanimanja koja su tražena na tržištu rada, poput zidara, varilaca, operatera na CNC mašinama, dipl. farmaceuta, softver inžinjera, kao i drugih zanimanja koja su vezana za IT tehnologije, inžinjera elektrotehnike i sl.
Pronalazak prvog zaposlenja, prema Pupićevim riječima, zavisi od završene škole/fakulteta.
“Oni koji imaju formalna znanja vezana za IT tehnologije još za vrijeme školovanja nađu poslodavca. Svi koji imaju neko od zvanja koje je deficitarno na tržištu rada posao traže od 6 do 12 mjeseci. Ostali, opet u zavisnosti od zanimanja, na posao mogu čekati od 2-5 godina. Ovdje treba skrenuti i pažnju i na to da veliki broj ljudi posao nalazi ‘na crno’, pa su na evidenciji prikazani kao nezaposleni iako rade”, kaže Pupić za BUKU.
Kada se govori o preprekama u zapošljavanju, naročito u privatnom sektoru, Pupić ističe da je osnovna prepreka nedovoljna ekonomska razvijenost koja ne generira nova radna mjesta.
“Prema istraživanju koje se radi svake godine, više od 80% poslodavaca ne planira svoju politiku zapošljavanja u srednjeročnom periodu (do 5 godina), a na dugoročnom nivou to ne radi gotovo niko. Dakle, svi planovi zapošljavanja su na kratkoročnoj osnovi, najčešće za svega jednu godinu unaprijed i to dovoljno govori o tome kakva je ekonomska snaga privatnog sektora. Ono što, u pravilu, poslodavci traže to su na prvom mjestu radno iskustvo, a zatim određeno znanje i kvalifikacije za zaposlenje. Ono što destimulira novo zapošljavanje jesu i velika poreska opterećenja za poslodavce”, zaključuje Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
BORBA ZA JEDNO RADNO MJESTO...
Edina Šehović, marketing menadžerica portala Posao.ba, kaže da je na Posao.ba servisu objavljeno više od 9.000 oglasa za posao tokom čitave prošle godine, dok je broj otvorenih radnih mjesta u okviru oglasa za posao iznosio 21.978.
“Postoje određene kategorije zanimanja u kojima poslotražioci teže dolaze do zaposlenja, obzirom da ponuda poslova u ovim oblastima ni izbliza ne odgovara hiperproduciranim kadrovima na bh. tržištu. U pitanju su suficitarne skupine zanimanja, gdje prije svega spadaju: policija - zaštitarske usluge, turizam, proizvodnja, arhitektonske usluge i poljoprivreda – ribarstvo – šumarstvo”, kaže za BUKU Šehovićeva i dodaje da su posloprimcima najinteresantnije sljedeće kategorije zanimanja, za koje su tokom prošle godine u najvećem broju oglašavali: komercijala – prodaja, administrativne i slične usluge, ekonomija i finansije, državna služba i uprava, transport - skladištenje i logistika, menadžment i upravljanje, elektrotehnika – mašinstvo, marketing – odnosi s javnošću, informatika - software, te zanatske usluge.
Ona ističe da tržište rada BiH, kao i regiona, postaje sve konkurentnije i zasićenije novom radnom snagom, te samim tim imamo situaciju da u borbi za jedno radno mjesto prednost imaju oni kvalifikovaniji i iskusniji kadrovi, koji rade na unaprijeđenju svojih vještina i time sebi povećavaju tržišnu vrijednost, te su atraktivniji kompanijama.
“Takvoj situaciji doprinosi i broj radnih mjesta koji nije u srazmjeru sa raspoloživom radnom snagom na tržištu. Kompanije prilikom zapošljavanja prednost daju onim poslotražiocima koji iza sebe imaju odgovarajuće obrazovanje i iskustvo i koji nisu imali veće pauze u vidu dugogodišnje nezaposlenosti u svojoj biografiji. Sve to u konačnici ima nepovoljne posljedice za one poslotražioce koji uslijed dugogodišnjeg nedostatka angažmana postaju neatraktivni kompanijama, a naročito ukoliko tokom pomenutog perioda nisu ulagali u razvoj postojećih ili stjecanje novih vještina i znanja, čime bi bili konkurentni na tržištu rada”, ističe Šehović.
Naša sagovornica dodaje da tržište rada BiH jeste pod direktnim uticajem stanja bh. privrede, pa samim tim predstavlja njen odraz u smislu nedovoljne razvijenosti i konkurentnosti u odnosu na globalne trendove.
“Nedostatak koordinacije obrazovnog sektora i tržišta dovodi do jasne podjele na deficitarne i suficitarne kategorije poslova, ostavljajući time veliki broj ljudi bez realne šanse za zaposlenjem. Mladi ljudi se još uvijek vode vlastitim preferencijama ili čak preferencijama ljudi iz njima bliskog okruženja, na uštrb realnih pokazatelja o stanju i potrebama tržišta rada, pa se tako odlučuju studirati na onim fakultetima čijim kadrovima je bh. tržište već uveliko prezasićeno. Kvalitetni i konkurentni kadrovi odlaze u druge zemlje, u potrazi za boljim uslovima rada, koje im naše kompanije ne mogu obezbijediti, čime naša zemlja ostaje trajno oštećena za stručnjake kakvi su bh. privredi potrebni, dok nadležne institucije nemaju plan zadržavanja ovakvih ljudi u našoj zemlji”, rekla je Šehovićeva.
Istraživanje portala Posao.ba iz prve polovine 2014. godine provedeno na uzorku malih, srednjih i novoregistrovanih kompanija u BiH, pokazalo je da se ove kompanije prilikom zapošljavanja u najvećem procentu još uvijek oslanjaju na preporuke rodbine i poznanika, dajući time prednost poznanstvu na uštrb kvalifikacija kandidata, čineći time štetu vlastitim kompanijama.
“Sve ovo skupa je pokazatelj da će bh. tržištu rada trebati još neko vrijeme sazrijevanja i prihvatanja globalnih trendova u zapošljavanju i upravljanju kadrovima, a svijetla tačka su velike internacionalne kompanije i pojedine - vrlo respektabilne - domaće kompanije, koje su pravi primjer ispravnog i efikasnog upravljanja ljudskim potencijalima”, zaključuje Šehovićeva.
Vezan tekst
BUKA Analiza: Ekonomska katastrofa u BiH, kako naći izlaz?
Više tekstova na sličnu temu možete pronaći OVDJE
