Kod mnogih vrsta ovog virusa, smrtnost iznosi čak i do 90%.
Ebola je zaista najsmrtonosniji virus na našem planetu, pa je jasna zabrinutost javnosti zbog epidemije ebole u Africi, koja bi uskoro mogla zahvatiti cijeli svijet.
Zbog straha od ebole, svjetska zdravstvena organizacija odobrila je korištenje eksperimentalnog lijeka TKM-Ebola.
Međutim, još uvijek nije poznato koje posljedice za zdravlje može imati ovaj lijek.
Priča se i o obveznom cijepljenju protiv ebole, koje je također još u fazi testiranja.
Kako se širi virus
Virus i bolest su dobili naziv po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo gdje je bolest prvi puta prepoznata 1976. godine.
Virus ebole se najčešće širi direktnim kontaktom sa zaraženom osobom, odnosno s njihovim izlučevinama.
Uobičajeno se ne prenosi zrakom, no potvrđeno je da se može prenijeti u sitnim kapljicama koje je moguće udahnuti.
Karakterizira je krhkost kapilara te uništavanje trombocita koji imaju ključnu ulogu u zgrušavanju krvi što dovodi do lakog krvarenja koje može dovesti do teškog šoka i smrti.
Simptomi koji se javljaju kod najvećeg broja pacijenata u prvim danima su visoka temperatura, glavobolja, bol u mišićima i trbuhu, umor i proljev.
Kod manjeg broja pacijenata uočena je i upala grla, osip na koži, crvenilo i svrbež očiju, povraćanje krvi te sljepilo.
Nije poznato zašto neki pacijenti uspješno prebole bolest, međutim poznato je da u trenutku smrti pacijenti koji umiru obično nemaju razvijen imunitetni sustav.
Posebno su značajna istraživanja koja su utvrdila da je kod umrlih pacijenata zaraženih ebola virusom razina vitamina C u krvi bila jednaka nuli.
Na neki način virus ebole uništava sve zalihe vitamina C u organizmu, što zatim rezultira nemogućnošću zgrušavanja krvi, propadanjem krvnih žila, krvarenjem i smrću.
Vitamin C može pobijediti virus Ebole
Virus Ebole izaziva krvarenje mnogo brže od bilo koje druge fatalne infekcije, jer se virus brzo i potpuno metabolira u tijelu te troši sve zalihe vitamina C.
Značajno je napomenuti da bolesti hemoragijske groznice dožive epidemijske razmjere u zemljama za čije je stanovništvo očekivano da imaju nisku tjelesnu dozu vitamina C, kao što su ozbiljno pothranjeni mnogi Afrikanci.
Zbog velikog nedostatka vitamina C tijelo za samo par dana dolazi u naprednu fazu skorbuta koju karakterizira lako i obilno krvarenje.
Ako se oboljelima ne pruži terapija velikim dozama vitamina C dolazi do teškog šoka i smrti jer tijelo nema dovoljno antitijela koji bi uništili virus.
Mnogi drugi antioksidansi imaju slične virucidne učinke, ali vitamin C je najuspješniji zbog svoje jednostavne kemijske strukture koja mu omogućuje da se širi po cijelom tijelu s minimalnim ograničenjima.
Davanje velikih doza vitamina C intravenozno u praksu je uveo Fred Klenner koji je eksperimentirao u liječenju pacijenata mega dozama ovog vitamina.
U laboratorijskim stručnim istraživanjima dokazano je da C vitamin blokira razmnožavanje virusa u staničnim kulturama te sprječava slabljenje imunološkog sustava.
Doktor Cathcart, koji je ranije istraživao toleranciju crijeva na terapiju velikim količinama vitamina C, pretpostavlja da Ebola i druge virusne hemoragijske groznice mogu zahtijevati dozu od 500,000 mg na dan.
Zanimljivo je da terapija megadozama vitamina C praktički nema ozbiljnijih nuspojava osim mučnine ili proljeva.
Ako je ova procjena točna, jasno je da zaražene osobe u početku terapije moraju dobivati snažne doze vitamina C intravenozno te da trebaju nastaviti s ovom terapijom do izlječenja.
Kod hemoragijske groznice uzrokovanom ebolom smrt nastupa vrlo brzo, pa alternativni liječnici smatraju da u slučaju zaraze ne treba dugo čekati.
Terapija vitaminom C mora se primijeniti odmah, u velikim dozama, i to intravenozno.
Izvor Alternativa za vas
