<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Plavi misterij

<p>Prije nekoliko mjeseci međunarodni je tim istraživača pronašao još jednu grebensku tvorevinu, zapravo prethodnika Velikoga koraljnog grebena. Dosad se smatralo da koraljni grebeni nastaju na starijim, odumrlim grebenima. Međutim, naučnici su pri dubinskim bušenjima na raznim mjestima na grebenu, naišli samo na stijene.<br />

22. februar 2011, 12:00

Veliki koraljni greben uz obalu Australije najveća je organogena tvorevina na planetu. Hoće li postojati i za 50 godina?
O tom pitanju raspravljaju morski biolozi. Jedni se boje da će taj spomenik svjetske prirodne baštine nestati, a drugi smatraju da koralji mogu prkositi klimatskim promjenama. Što je istina?

Koralj je neobično biće nastalo od životinje i sićušne alge. To dvoje njeguju dugo, stabilno partnerstvo. No pod utjecajem stresa, u razdobljima dugotrajnih i velikih opterećenja, i ta veza postaje nestabilna. Tada se partneri pretvaraju u neprijatelje. Životinja kao u bunilu odbacuje algu i pritom i sama ugiba. Ostaje samo blijed vapnenački kostur. Taj se fenomen naziva izbjeljivanje koralja.

Pomislimo li na posljedice klimatskih promjena, sjetit ćemo se otapanja ledenjaka i širenja pustinja. No možda se najveća opasnost koju donosi porast temperatura ne krije iznad površine mora, nego neposredno ispod nje. Izbjeljivanje koralja već je primjetno na pojedinim mjestima, a određeni broj istraživača smatra da to nagovještava katastrofu u bliskoj budućnosti. Ti istraživači prognoziraju i odumiranje Velikoga koraljnog grebena (eng. Great Barrier Reef) ispred istočne obale Australije. Drugi to pak odbacuju kao apokaliptičku glupost i tvrde da su koralji otporni kao žohari te da je greben u dobrom stanju.
Što je istina? Slijedi priča o putovanju na Veliki koraljni greben u potrazi za odgovorom na pitanje koliko je otporan koraljni greben.

Townsville je obalni grad srednje veličine u australskoj saveznoj državi Queensland. Ondje je sjedište uprave koja se brine o grebenu – Great Barrier Reef Marine Park Authority. Upravu skraćeno nazivaju GBRMPA, a oni koji češće ulaze i izlaze kroz njezina staklena vrata, znaju reći i „Gebrumpa“.

Paul Marshall u GBRMPA-i ima malen ured i velik zadatak. Na posjetnici mu piše „direktor Odjela za klimatske promjene“. To zvuči kao da ima utjecaja na globalno zatopljenje, no čime se zapravo bavi?

Marshall uzima list papira i crta krivulju koja započinje u gornjem lijevom kutu i spušta se u donji desni kut. Ta krivulja prikazuje stanje Velikoga koraljnog grebena. Prije 40 godina polovina je grebena bila prekrivena koraljima. Danas koralji zauzimaju tek 25 posto. Nešto ispod krivulje Marshall povlači debelu crtu. Pokraj toga ispisuje riječi /worst case/. „Spriječiti najgori slučaj“, kaže on, „to je moj posao“. Mora, dakle, zaustaviti obrušavanje krivulje i preusmjeriti je u vodoravan tok. Na papiru to izgleda lako.
Marshall smatra da ne postoji jedno, zlatno rješenje za spas grebena. No zna recept za njegov brz i siguran nestanak: porast temperature zraka za dva Celzijeva stupnja tijekom australskih ljeta, manje riba, dovoljno hranjivih tvari, najezda turista. Ne može zaustaviti klimatske promjene, ali može učiniti male pomake. Za ostalo je potrebno čudo.

A to se čudo zove sposobnost oporavka (eng. resilience). To je termin koji biolozi rabe za ono što bi laici nazvali otpornošću. Engleski naziv resilience dolazi od latinske riječi resilire i znači „odskočiti, skočiti unatrag“. Iza „sposobnosti oporavka“ krije se ideja da se ekološki sustav sposoban oporaviti nakon negativnih utjecaja. To podsjeća na igračku-čovječuljka koji se iz svakog položaja uspravi – iako usporedba nije primjerena za koraljni greben. Greben se nikako neće vratiti u prvobitno stanje. Ako se uopće oporavi, više će sličiti napola uspravljenom čovječuljku.
Čudo oporavka događa se svakodnevno. Šume opustošene olujama ponovo rastu. Onečišćene rijeke oporavljaju se ako ih poštedimo. Sposobnost oporavka vitalna je snaga, no da bi mogla djelovati, prirodi je potrebno prije svega jedno: vrijeme.
Paul Marshall želi Velikome koraljnom grebenu osigurati što više vremena. Unatoč tomu, vremena će na kraju ponestati.

Wheeler Reef. Što je zapravo na kocki? Kako bi se dobila cjelovita slika, potrebno je pogledati satelitsku snimku istočne obale Australije. Paralelno s obalom na 2300 kilometara proteže se najveća živa tvorevina na Zemlji. Nazivamo je Veliki koraljni greben, iako je zapravo riječ o mnogo individualnih grebena, ukupno 2900. Raspoređeni su na oko 350.000 četvornih kilometara, površini koja veličinom otprilike odgovara Njemačkoj.

Prije nekoliko mjeseci međunarodni je tim istraživača pronašao još jednu grebensku tvorevinu, zapravo prethodnika Velikoga koraljnog grebena. Dosad se smatralo da koraljni grebeni nastaju na starijim, odumrlim grebenima. Međutim, znanstvenici su pri dubinskim bušenjima na raznim mjestima na grebenu, naišli samo na stijene. Na morskom dnu, 600 metara ispred ruba grebena prema otvorenom moru, naišli su na okamenjeni koraljni greben star 169.000 godina. Zacijelo je odumro kad se na kraju posljednjega ledenog doba razina mora podigla i onemogućila svjetlosti da dopre do koralja. Nekoliko se ličinki stoga premjestilo u obližnje plitke vode i ondje postavilo temelje današnjega koraljnog grebena. Tako barem pretpostavljaju istraživači sa Sveučilišta Queensland oslanjajući se na najnovija otkrića.

Želimo li pogledati pojedine grebene iz blizine, moramo isploviti daleko na more. Većina je grebena udaljena od kopna više od 100 kilometara. Da biste došli do grebena Wheeler Reef, morate se prvo tri sata voziti motornim čamcem. Nakon toga na obzoru ćete ugledati drhtavu bijelu liniju, krestu vala. Tu se valovi Tihog oceana lome o greben koji se prostire na 1,9 četvornih kilometara.

Postoje divne fotografije grebena, koralja i blještavih ribljih plova. No nijedna fotografija ne priprema nas za stvarnost. Ma koliko opojne bile boje i oblici grebena na fotografijama, još su dojmljivije u svojoj trodimenzionalnosti. Koraljni je greben krajolik s brežuljcima, ravnicama, usjecima i špiljama.

Na padinama se izdižu kamenorožni koralji, njišu se gorgonije, a na pjeskovitom tlu leže trpovi. Crnovrhi grebenski pas Carcharhinus melanopterus okreće nam leđa, morska nas kornjača promatra jednim okom, ribe zaklonjene mekim koraljima lebde pokraj nas. Okružuje nas začarani svijet.

Ne morate znati roniti s bocom da biste vidjeli Wheeler Reef. Voda oko grebena kristalno je čista. Ako ronite na dah, vidjet ćete sve u krugu od 15 ili čak 20 metara.

Razlog je prozirnosti niska razina hranjivih tvari, zbog koje se u stupcu mora ne razvijaju planktonski organizmi. More oko grebena toliko je siromašno da ga istraživači uspoređuju s pustinjom. Međutim, sami grebeni vrve životom i pružaju utočište trećini svih ribljih vrsta, premda prekrivaju od 0,1 do 0,5 posto morskoga dna.

Tekst je preuzet sa portala www.geo.com