Uprkos činjenici da je naučnicima odavno jasno da je veza između crta lica i ličnosti samo mit, takozvani “face-ism” (donošenje suda o pojedincu na osnovu karakteristika lica) i dalje utiče na donošenje odluka, zapošljavanje i procjenu osoba osumnjičenih da su počinili zločin.
Činjenica je da lice otkriva ponešto o nama: pol, godine, etničku pripadnost i naše trenutno raspoloženje. Mnogi, međutim, vjeruju da crte lica dosta toga govore i o karakteru određene osobe. Ljude sa širokim licem i četvrtastom bradom smatramo prodornim, sitne, približene oči i tanke usne “svjedoče” o neiskrenoj i lukavoj osobi.
Istina je, međutim, da naša mimika i te kako može biti pokazatelj našeg karaktera, ali ne i crte lica, upozorava Kristofer Oliviola sa Univerziteta Karnegi Melon u Pitsburgu. “Ta hipoteza je odavno pobijena”, ističe on.
Analize, međutim, pokazuju da menadžeri koji izgledaju kompetentno češće dobijaju vodeće položaje u velikim preduzećima, čak i ako njihovi rezultati ni u kom slučaju nisu bolji od rezultata njihovih konkurenata koji djeluju manje kompetentno.
“Predrasude na osnovu crta lica toliko su duboko ukorenjene, da među generalnim direktorima 500 najvećih američkih korporacija na rang-listi magazina ‘Forčen’ ima više menadžera s crtama lica kompetentne osobe nego bilo gdje drugdje”, objašnjavaju Oliviola i njegove kolege. Isto važi i za vojsku, gdje osobe koje djeluju dominantno brže i više napreduju nego, sudeći prema njihovom izgledu, manje kompetentnih ljudi.
Ovaj neopravdani “fejsizam” još više dolazi do izražaja u sferi politike i pravosuđa, tvrde naučnici. Studije pokazuju da političarke imaju veće šanse među konzervativnim biračima ako imaju ženstveno lice. Nasuprot tome, muški kandidati sa odlučnim crtama lica, koji djeluju kompetentno, imaju više glasača. S druge strane, stvarno kompetentne osobe, koje ne izgledaju tako, nemaju gotovo nikakve šanse.
“Sve ovo bi bilo manje zabrinjavajuće kada bi lice zaista bio jak i pouzdan pokazatelj ličnosti”, zaključuje Oliviolin tim. Oni ističu da je izuzetno važno da se uloži veći napor kako bi se stalo na put pogubnom uticaju izgleda na donošenje odluka. U pojedinim oblastima, kao što je politika, to može da se postigne podrobnijim informisanjem. Studije, naime, pokazuju da su bolje obavješteni ljudi manje skloni da se povedu za nečijim izgledom.
Izvor Blic
