<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zoran Milivojević: „Psihologike”

Da bismo razumeli neko određeno ponašanje ili neku drugu aktivnost osobe, potrebno je da ustanovimo iz koje vrste psihološke logike ili „psihologike” dato ponašanje izvire.

25. oktobar 2014, 12:00

Osnovna pretpostavka od koje polazi svaka vrsta psihoterapije i psihološkog savetovanja jeste da su ljudi logična bića. To znači da se svaka ljudska akcija ili reakcija posmatra kao izražavanje osobe koje je zasnovano na nekoj prethodnoj obradi informacija, na nekoj unutrašnjoj logici date osobe. Takva logika jeste izvor ili koren određene aktivnosti: ponašanja, osećanja ili drugog reagovanja. Da bismo razumeli neko određeno ponašanje ili neku drugu aktivnost osobe, potrebno je da ustanovimo iz koje vrste psihološke logike ili „psihologike” dato ponašanje izvire.

Da bi neko prihvatio gore navedeni zaključak, potrebno je da pravi razliku između nekoliko vrsta logika. „Logično” i „tačno” nisu jednaki. Moguće je da nešto bude logično iako nije tačno. Zato logike delimo na racionalne, tačne logike i na iracionalne logike. Da bi neka logika bila označena kao racionalna, razumna, ona mora da bude zasnovana na ispravnom postupku zaključivanja, ali i da sadrži isključivo tačne podatke. Ukoliko to nije slučaj, tada je u pitanju neka od iracionalnih logika.

Ako usvojimo ove pretpostavke, tada na raznorazna štetna, nasilna, samodestruktivna ponašanja gledamo kao na izraz ili manifestaciju neke iracionalne psihološke logike – „psihologike”.

Veoma su retki oni ljudi koji nemaju nijednu „psihologiku” bar u nekom aspektu života. Jedan od razloga je to što u detinjstvu veoma često izvodimo pogrešne zaključke o važnim stvarima u životu. To činimo zato što u detinjstvu nemamo dovoljno razvijene saznajne sposobnosti, ali i što ne raspolažemo potrebnim znanjem da bismo izvodili ispravne zaključke. Ove zaključke zaboravljamo i oni u nama nastavljaju da deluju kao istine, to jest kao pravila na osnovu kojih se upravljamo. Iako se roditelji trude da kod deteta razviju sposobnost racionalnog razumevanja sebe, drugih i sveta, oni nesvesno uče dete i onim zabludama kojih ni sami nisu svesni. Zato je odrastanje, to jest proces rasta i razvoja ličnosti, povezan sa prepoznavanjem i odbacivanjem različitih vlastitih iracionalnih logika i uspostavljanja sve racionalnijeg odnosa prama važnim pojavama.

Poznavanje ovih principa veoma je važno za svakodnevni život, za vaspitanje dece, ali i za komunikaciju sa odraslim ljudima. Kada primetimo da se neko ponaša na način koji nam se čini iracionalnim, prvi korak je da probamo da saznamo na kakvoj logici osoba zasniva svoje ponašanje. Podsetimo, razumeti nečiju logiku ne znači slagati se sa njom. Ako uvidimo da je logika te osobe pogrešna, potrebno je da utičemo na osobu da promeni logiku, jer jedino promenom logike dolazi i do promene neželjene aktivnosti. To je dokaz da svako od nas mora da pomalo bude i psiholog.

Izvor Politika