Fotka Gorana Jevtića poznatog srpskog glumca osvanula je ovih dana na naslovnici tiražnog srpskog dnevnika Blic. “Goran Jevtić mi obljubio sina.” O čemu se radi? Otac šesnaestogodišnjeg mladića optužio je glumca da mu je silovao sina za vrijeme kazališnog festivala u Somboru. Podnio je krivičnu prijavu.
Da li je Jevtić “obljubio”, prevedeno na moderniji jezik, silovao mladića, nitko ne zna. Otac je prijavio, tužilaštvo i policija istražuju, Jevtić negira, Srbija je na nogama. A kako i ne bi bila? Ima priču nad pričama. S jedne strane “sin” s druge “peder”. Ne znam gdje se trenutno skriva Jevtić, ako je uopće živ. Nakon Blic naslovnice na njega je otvoren lov. Pretpostavljam da baš ne bi dugo robijao netko tko bi ga ustrijelio.
Ako, ako, ako je Jevtić bilo koga “obljubio” protiv njegove volje postoji sud koji će mu suditi. Ako, ako, ako Jevtić nije “obljubio” ničijeg sina onda bi država Srbija trebala “obljubiti” Blic tako da Blic više nikad ne bude u prilici obljubiti bilo koga.
U međuvremenu bi mediji na ovim našim prokletim prostorima trebali naučiti da baš nikoga ne proglašavaju obljubiteljem dok se to ne dokaže. Proglasiti nekoga silovateljem na naslovnoj stranici čitane tiskovine bez dokaza i pravomoćne presude obljuba je pravde. Čudi me ali i raduje da su mnogi ljudi u Srbiji digli svoj glas protiv obljube izvršene nad privatno tuženim građaninom Jevtićem.
Nitko normalan koji živi na prostorima “Regiona” ne čudi se ovakvom “suđenju”. Nije Jevtić ni prvi ni zadnji koji bi mogao platiti glavom zato jer su vlasnici medija odlučili nekoga na smrt silovati. Po kojim kriterijima to samo oni znaju.
I u Srbiji i u Hrvatskoj, da ne idem u druge vukojebine, u posljednjih dvadeset i pet godina mediji najprije obljube a onda nakon pet, deset ili dvadeset godina objave kako su silovali “jer je takvo vrijeme bilo”. U međuvremenu žrtve pojede mrak, rak, depra.
Užasnuta sam blickrigom kojim je Blic krenuo na Jevtića. Ako se dokaže da je kriv bit će osuđen. Ako se dokaže da je nevin bit će uništen. Jedan “peder” više ili manje možda i nije neki gubitak za Srbiju ali jest za demokraciju, pravdu I pravosuđe.
Demokracija, Pravda, pavosuđe u “zemljama” nastalim krvavom obljubom Jugoslavije? Buuhahahaha. Šta će nama demokracija, šta će nama pravda, što će nama pravosuđe? Imamo mi Blic i ostale bliceve.
Tekst je preuzet sa bloga autorke
