Već nekoliko godina zaredom, kraj oktobra u Banjaluci obilježava pozorišni događaj koji ovaj grad upisuje na kulturnu mapu regiona. Zahvaljujući entuzijazmu nekolicine glumaca mlađe generacije iz Gradskog pozorišta Jazavac (GPJ) i njihovih saradnika, Festival mladog glumca Zaplet dočekao je svoj šesti rođendan i pokazao da je porastao, dostigavši status ozbiljnog kulturnog događaja.
Ovogodišnji program - bogat i raznovrstan
Ozbiljnost cijelog poduhvata se, prije svega, ogleda u izboru predstava različitih žanrova u kojima su autori na sebi svojstvene načine interpretirali tekstove na kojima su predstave zasnovane. Pored zanimljivih scenarističkih i režiserskih intervencija i adaptacija u produkciji, ono što je gledaocima bilo ponuđeno od 21. do 27. oktobra bile su i veoma dobre interpretacije glumaca iz Prijedora, Beograda, Velike Gorice, Rijeke i Banjaluke. Na nekoliko lokacija u gradu predstavljeni su kako dobro poznati komadi, poput Ćelave pjevačice Ežena Joneska, tako i novija djela mlađe generacije pisaca iz regije, kao što je I živjeli su sretno...? Nine Horvat, nagrađene nagradom publike 2013. godine koju dodjeljuje Teatar.hr.
Za početak je bilo dovoljno pogledati ovogodišnji program da biste se uvjerili u njegovu raznovrsnost. Međutim, posebna odlika nekoliko odabranih predstava jeste njihova aktuelnost i sposobnost komunikacije sa publikom, koja nije izostala. To je ono zbog čega pozorište postoji i
zbog čega mu se radujemo.
Terapija oduševila i publiku i žiri
U roku od sat ili nešto više vremena, mogli ste prisustvovati i biti svjedoci svađi i pomirenju zaljubljenog para i zajedno s njima sagledati situaciju iz njenog i njegovog ugla u odličnim (i na kraju nagrađenim) rolama mladih nada banjalučke pozorišne scene, Smiljane Marinković i Bojana Kolopića. Uzvici odobravanja i oduševljenja naročito mnogobrojne mlađe publike (koja možda tek otkriva pozorište) na Terapiji DIS pozorišta dokaz su uspjeha ovog komada, čiji su se nosioci na završnom izlasku na scenu zadržali nešto duže nego što je bilo „planirano“, jer aplauz nije prestajao. Sve u svemu, cijelo veče je bilo u znaku mladosti, koja se sasvim dobro međusobno razumjela i bez upotrebe nekih od modernih sredstava komunikacije.
Moderni prinčevi o sebi i svojim princezama
Sa skoro potpunim izostankom čitanja kao masovne pojave, odnosno kao načina da se ne samo upozna književnost (ili pročita obavezna lektira), nego i da se upoznaju mjesta i krajevi u koje možda nikada nećemo kročiti, pozorišna scena je mjesto gdje je sve to moguće. Ipak, ona nam prvenstveno donosi obilje likova i karaktera koji nas kroz svoje zapletene situacije vode ka nekoj novoj spoznaji, ili tek podsjećaju na ono što smo zaboravili, još nismo iskusili ili čega se ne sjetimo dovoljno često.
Podrška i gromoglasan smijeh koji su izmamila četiri princa u I živjeli su sretno...? Scene Velika Gorica iz Hrvatske pokazali su da su mnogi drugi prinčevi i princeze sjedili u publici i zajedno s njima, malo po malo, otkrivali kakve sve želje, zablude i snove žive današnje Pepeljuge, Snjeguljice i ostale princeze, kao i njihovi (budući) prinčevi, sa ili bez bijelog konja, motora ili auta. U ovom komadu samo naslov zvuči bajkovito, dok stvarnost nosi sa sobom brojne prepreke i zamke o koje se njegovi akteri sapliću, izgubljeni, kako glasi i završna poruka prenesena putem poznate pjesme riječkog sastava Let 3.
Pozorište u ulozi suočavanja s istinom o zločinu
Sasvim drugačije prizore prizivala je predstava prikazana posljednje večeri festivala na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske. Predstava Aleksandra Zec, zasnovana na stvarnom događaju, dokumentarističkim pristupom uvlači gledaoca u sudbinu porodice Zec i nedovoljno ispričanu priču dvanaestogodišnje Aleksandre, ali i mnogih drugih, čini se zaboravljenih. Bolna tema, potisnuta u stranu na svim društvenim nivoima, u kombinaciji sa pristupom i tehnikama u autorskom radu Olivera Frljića čine da ovaj komad snažno protresa svakog gledaoca i ovu predstavu odmah izdvaja od svih ostalih, stavljajući je skoro van konkurencije. Originalan pristup bitnoj ali zanemarenoj temi bio je dovoljan ovogodišnjem žiriju festivala da je proglasi najboljom predstavom. Upravo su tematski izbor i težina suočavanja sa ovakvom vrstom istine mogli doprinijeti ponekom praznom mjestu u toku dva termina prikazivanja. Ipak, muk koji je uslijedio nakon posljednje scene Frljićevog komada Aleksandra Zec pokazao je snagu komunikacije bez ijedne riječi, u trenutku kada su one suvišne. Krajnji prizor čini slika u kojoj pet djevojčica vršnjakinja upire svoje poglede ka publici, poglede koji prozivaju i opominju sve prisutne.
Kulturni događaj bez dovoljno kulture
Na kraju, valjalo bi pomenuti neke aspekte koji se tiču organizacije i pripreme festivala, ali i nekih elemenata opšte kulture na festivalu. Da ovaj festival još može da raste i da se razvija u pogledu organizacije, očigledno je po informacijama o repertoaru koje smo mogli dobiti na sajtu pozorišta domaćina. Osim promotivnog materijala do kojeg se moglo doći na sam dan predstave, na internet stranici Gradskog pozorišta Jazavac nije bilo detaljnih informacija o ponuđenim predstavama, kao što nije bilo ni dovoljno promotivnog materijala, poput plakata, po samom gradu uoči festivala. Kako je i za prvo, a naročito za ovo drugo, bitan finansijski faktor, ostavićemo to kao preporuku i želju za neki sljedeći Zaplet, tokom kojeg će, nadamo se, cijeli grad više biti u znaku festivala. Pored toga, nešto što se nikako ne tiče novca i organizacije odnosi se na zakašnjeli ulazak publike na pojedine predstave, koji dalje onemogućava da događaj krene onda kada je planirano. Iako je u toku prethodne sezone GPJ odlučilo da podsjeti i edukuje publiku o pravilima ponašanja u pozorištu tako što su dijelili materijal o pozorišnom bontonu, njihov pokušaj nije urodio plodom. Na jednom kulturnom događaju ovakvog nivoa teško je bilo ne primijetiti, u najmanju ruku, „opušteno“ ponašanje nekih gledalaca, koje nikako ne priliči ustanovi kulture poput pozorišta. Još valja napomenuti kako to, nažalost, nije akutna pojava na ovom festivalu, nego ona „krasi“ i druge slične događaje u Banjaluci.
I pored toga, Zaplet se na svoj način i ove godine raspleo uz kvalitetne i dinamične komade, na koje niste mogli ostati ravnodušni, u salama (koje će možda uskoro postati tijesne) prepunim publike željne dobrih predstava. One koje nisu pomenute ovom prilikom nisu manje vrijedne. Izbor predstava koje su komentarisane u tekstu je slučajan, barem kada su u pitanju prve dvije, jer se Frljićeva predstava ipak obavezno gleda. Propuštene predstave ćemo dodati spisku onih koje treba pogledati na redovnom repertoaru ili prilikom sljedećeg gostovanja, udobno smješteni u sjedišta, bar pet minuta prije početka predstave.
