Jedna od najdužih filmskih zavrzlama možda se bliži kraju. Upravo je objavljeno da su napokon uklonjene sve pravne prepreke da se dovrši posljednji film Orsona Wellesa “Druga strana vjetra”, budući da su svi pravni nasljednici snimljenog materijala - Beatrice Welles, kći redatelja “Građanina Kanea” iz braka s talijanskom glumicom Paolom Mori, Oja Kodar, njegova dugogodišnja životna družica i kreativna partnerica, te pariško filmsko poduzeće Les films de l'Astrophore, koje je vodio pokojni Mehdi Bouscheri, šogor iranskog šaha Reze Pahlavija - pristali da završnu post produkciju i montažu obave Filip Jan Rymsza i njegova kompanija Royal Road Entertainment, njemački producent Jens Koether Kaul (JKK Productions) te bliski suradnik Stevena Spielberga Frank Marshall (“Otimači izgubljenog kovčega” i dr.), koji je u vrijeme snimanja Wellesova filma bio na početku karijere i obnašao funkciju menadžera produkcije.
Metafilm
Na predstojećem American Film Marketu producenti će potražiti distributera i dovršiti film do svibnja, točno na stotu obljetnicu redateljeva rođenja.
Još 1961., nakon samoubojstva Ernesta Hemingwaya, koga je i osobno poznavao, Welles je počeo razrađivati priču o piscu macho imidža opsjednutog naočitim toreadorom. Tijekom desetljeća ideja je evoluirala, pisac je postao redatelj, a glavna tema filma trebale su biti promjene u kinematografiji s kraja šezdesetih na sedamdesete, kada je holivudski novi val počeo polako istiskivati nekoć neprikosnovene veterane. Junak filma je jedan od potonjih, Jake Hannaford, koji se svojim novim, izrazito modernističkim ostvarenjem pokušava vratiti u prvu ligu. Njegovu premijeru nije dočekao, jer je stradao u gorućem automobilu, a ne zna se je li to bio slučaj ili samoubojstvo.
Priča se vraća unatrag, na zabavu održanu u povodu završetka snimanja, na kojoj se Hannaford polako slama, tu su ne samo članovi njegove ekipe nego i kolege i kritičari, a govorkanja o redateljevoj opčinjenosti glavnim glumcem tom prigodom i nisu suviše diskretna. Welles je zamislio cjelinu kao metafilm, glavninu radnje čini zabava u koju su insertirani ulomci iz ostvarenja koje je Hannaford upravo snimio, naslovljenog “Druga strana vjetra”. Od samog početka Welles je namjeravao kombinirati najrazličitije filmske formate, snimljene i na 8mm i 16mm, i na profesionalnoj 35mm vrpci, bio je to njegov odgovor na promjene koje su se događale u svijetu filma.
Sedam godina snimanja
Za njega to nije bilo najsretnije razdoblje. Negativ televizijske produkcije “Mletački trgovac” mu je zagubljen, “Dubina” s Jeanne Moreau snimala se na Jadranu, ali nikad nije dovršena, kao ni njegova ambiciozna verzija “Don Quijottea”, a upravo tih godina nastajala je i “Druga strana vjetra”. Prvi kadrovi snimljeni su 1969., a posljednji početkom 1976. Tumača glavne uloge našao je tek početkom 1974., bio je to njegov prijatelj John Huston, koji je tada imao slobodnih termina. Uz Wellesa je neprestano bio Peter Bogdanovich, koji je kao mladi kritičar o njemu objavio knjigu razgovora, a sada je bio na vrhuncu redateljske karijere: čak je uložio i pola milijuna dolara u taj projekt, ali je to više tretirao kao posudbu svom idolu, ne i investiciju. Nešto su dali i sam redatelj i Oja Kodar, no glavnog financijera našli su u kompaniji Mehdija Boucherija. U potonjoj se 1975. promijenila uprava, njezini novi šefovi više nisu htjeli čuti za nova ulaganja, a zabranili su redatelju i da montira završnu verziju: “finalka” je ionako bila iluzija, jer novca za postprodukciju naprosto više nije bilo. Welles je uspio montirati četrdesetak minuta filma, međutim, na raspolaganju je imao preko deset sati snimljenog materijala koji je trebalo uobličiti.
Ostao bez novca
Za to nije imao ni vremena ni novca, jer se morao izdržavati glumačkim angažmanima, a za nevolju u Iranu je izbila revolucija i njegov glavni producent bio je u autu.
Welles je umro 1985. a za dovršavanje njegova filma najviše su se borili Oja Kodar i direktor fotografije Garry Graver: pokazivali su “Drugu stranu vjetra” svima koji su mogli i htjeli pomoći, a imali su što i pokazati. Uz Houstona, važnu ulogu u filmu imao je i Bogdanovich, igrao je zapravo sebe, predstavnika novog Hollywooda, a bili su tu i Dennis Hopper, Susan Strasberg, Lili Palmer, kultna glumica Mercedes McCambridge (glas demona u “Istjerivaču đavola”), redatelji Paul Mazursky, Henry Jaglom, Claude Chabrol i Curtis Harrington te Wellesovi prijatelji i kolege poput Normana Fostera i Edmonda O’Briena.
Taj “work in progress” bio je zanimljiv kao obračun s novim Hollywoodom, Welles je peckao sve i svakoga, pa je tako Strasbergica, kći legendarnog Leeja Strasberga, nedvojbeno asocirala na utjecajnu kritičarku Pauline Kael, koja je tvrdila da je pravi autor “Građanina Kanea” koscenarist Herman J. Mankiewicz a ne Welles. Scene seksa iz filma u filmu (njihovi su protagonisti bili Oja Kodar i Bob Random), prve takve vrsti koje je Welles ikad snimio, asocirale su na Antonionijev “Zabriskie Point” i vjerojatno su bile ironični komentar na način na koji se šampion europskog umjetničkog filma prodao Hollywoodu.
Od svega toga nije bilo ništa, George Lucas je, na primjer, izjavio da je to kaos iz kojega se ne može napraviti ništa suvislo, a Oja Kodar je kasnije optužila Olivera Stonea i Clinta Eastwooda da su pokrali način montaže i neke od dijaloga koje su vidjeli u radnoj verziji Wellesova filma.
Veliki interes
Tijekom novog milenija poznata američka kablovska mreža Showtime bila je zainteresirana da se film dovrši i prikaže u njezinom programu, ali između strana koje su polagale prava na originalni materijal nikako da dođe do sporazuma. Beatrice Welles bila je kivna na Oju Kodar jer je razorila brak njezinih roditelja, a po nekim tvrdnjama ona je zadržavala prikazivanje i emitiranje Wellesovih filmova kako bi im povećala cijenu. Sada - čini se - tih zapreka više nema.
Prvi put nakon skoro četiri desetljeća otvorit će se filmski sef u Parizu u kojem je čuva originalni negativ, ukupno 103 role filma, i tako će započeti ozbiljna postprodukcija “Druge strane vjetra”. Hoće li rezultat biti posljednje remek-djelo jednog od najvećih filmaša u povijesti kinematografije znat ćemo narednog svibnja.
Izvor Jutarnji list
