<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Dodik između čekića i Čovića

Valjda je samo u BIH moguće da se, u manje od sedam dana, politička situacija (bez ispaljenog metka, na sreću), okrene naglavce. Potpisivanjem koalicionog sporazuma između SDA, DF, te Saveza za promjene, Dodikov SNSD je preko noći istisnut iz vlasti na BIH nivou.

12. novembar 2014, 12:00

Prvo čitanje ovakve odluke nekome može biti posve jednostavno. Dobijamo jednu, državnu vlast, koju Dodik niti prije ovih izbora nije pretjerano šljivio i drugu "odistinsku" vlast u Republici Srpskoj. Time bi i zvanično ono malo linkova između države i entiteta bilo pokidano i Dodik bi živio svoj utopistički san u, opet, svojoj paradržavi. Vijesti iz Sarajeva u režimskim medijima banjalučkim bi se premjestile iz sredine informativnih emisija u termine između kulture i sporta. Političko Sarajevo sa svim silnim domaćim izdajnicima i "tamo njihovim političarima" bi se sa puškometa odmaklo na pristojnu, centralnoazijsku distancu. Kažem, ovo je prvo, naivno čitanje. Ovo je blazirana "istina" koja se nudi svakom Dodikovom fanu u Republici Srpskoj, kao obećanoj administrativnoj zemlji dembeliji. Prava istina je mnogo, mnogo mračnija i po Dodika pogubnija.

Ispod zena urlici

Ispod ove koprene političke, već par dana čuju se urlici Dodikovih jastrebova koji telale na sva zvona kako je potpisivanje koalicionog saveza od strane Bosića, Ivanića i Čavića "najveća izdaja u modernoj istoriji Republike Srpske", šta god to značilo. Iz naftalina se izvlači Dragan Kalinić koji po režimskim biltenima pojašnjava da to nije taj SDS iz njegovog doba, kako kobiva taj SDS nikada ne bi ovako "izdao Republiku Srpsku", u informativnim emisijama RTRS-a ne prestaje se mantrati o usudu koji nas čeka ukoliko i kad se formira državna vlast na BIH nivou bez SNSD-a.

Dodik se na dnevnoj bazi obraća, ne zna ni on više kome, političkim partnerima, oponentima, medijima, narodu... Satra se pojašnjavajući kako je riječ o neviđenoj izdaji. U svemu ovome pojavljuje se iz mraka ništavila fantomska organizacija Studentskog saveza Republike Srpske, koja takođe "ne dozvoljava ovakvo stanje". Dakle, u Republici Srpskoj sve vri u posljednjih par dana.

Ne laje kera zbog sela...

Pa zašto je to tako, kad se na prvo čitanje, velim, da zaključiti kako je tek ovim Dodik presjekao sve linkove sa Sarajevom? Razloga je više. A svaki se oslanja na onaj prethodni. Prvi, osnovni i najbitniji je NOVAC. Ko je u vlasti na BIH nivou, taj je na sisi, na izvoru administrativnih tokova novca, novca koji hrani svu silu birokratije u ovoj zemlji, pa time i u Republici Srpskoj. Ta, nisu ubudale tolike državne institucije od Centralne banke do Uprave za indirektno oporezivanje smještene u Banjaluci. I mogao je Dodik, kao nekadašnji participant vlasti na BIH nivou srbovati do besvijesti, sve dok je znao kako mu pristižu novci za hranjenje administracije i kompletne političke garniture isturenog SNSD-ovog odjeljenja na privremenom radu u Sarajevu. Srbovanje jeste bilo skup hobi, ali su tu uvijek do sada iza svega stajale BIH institucije da ispoštuju Dodikove hirove.

Kako nikada jedna nesreća ne dolazi sama, Dodiku se pokucale i neke druge "nesreće" na vrata.

Čekajući Čovića ili Pavića?

I dok Milorad Dodik, nenaviknut na defanzivu, mantra u sebi zašto nije prihvatio ponudu Bakira Izetbegovića o 4 ministarska mjesta u Skupštini RS-a i tako se kurtalisao svih briga, na drugom kraju zemlje u toplom Mostaru Dragan Čović, kako sam reče, Dodikov prijatelj od rukovanja, brine druge brige. Da li da prihvati Izetbegovićevu "ponudu koja se ne odbija" i uđe u vlast na državnom nivou, a svom "bratu po separatizmu", Miloradu, jednom za svagda zatvori politička vrata raja (čitaj blagajne) ili da nastavi utopistički sanjati o trećem entitetu koji mu u mašti iznova i iznova nudi Dodik? Svi se slažu - Šta god da odabere, pogriješiće. HDZ je svojim uljuljkanim stavom apsolutnog hrvatskog gospodara zemlje prespavao sve dogovore, previranja, zakulisna lobiranja i našao se na vjetrometini svršenog čina. Držati se rukoljubnog savezništva sa Dodikom, koji ne dobija ništa, samo odlaže konstituisanje vlasti. Sa druge strane, ulazak Čovićev u vlast, samo će majorizovati HDZ kao partiju koja će mrvice od te vlasti vidjeti.

I dok Milorada i Dragana u Banjaluci i Mostaru more vlastite brige, ima tu još aktera kojima se iznenada osiromašena SNSD mlada više ne čini tako poželjna za "njihove poštene kuće".

Marko Pavić i njegov DNS već danima sve glasnije gunđaju kako koalicioni dogovor sa SNSD-om, koji usput budi rečeno nikada i nije potpisan, znači PRAVO PRVOG IZBORA novog mandatara za sastav vlade iz ove partije. Dakle, ne stoji ono što entitetski, Dodikovi mediji govore kako je Željka Cvijanović već nova/stara premijerka. A, Pavić je dao još par naznaka iz kojih se da iščitati da oni nisu u bilo kakvom savezu, pa ih samim tim ništa ne obavezuje da donose teledirigovane odluke po napucima Dodika i štaba mu.

Prvo, činjenica je da je DNS Marka Pavića izašao na izbore i fenomenalno prošao, doduše u manjoj koaliciji sa NS i SRS. Druga činjenica, važnija od prve, jeste da je Marko Pavić možda i najpragmatičniji političar iz sjene u BiH. On već više od decenije od "ničega pravi nešto" i jednu lokalnu prijedorsku partiju je prometnu u vrlo bitan politički faktor u Republici Srpskoj. Taj i takav Pavić njuši da je SNSD preko noći ostao bez državnog miraza i neće uludo rasipati ministarska mjesta koja mu sljeduju na efemerne fotelje. Ako je to jasno Paviću koji, velim, nije formalni Dodikov partner, šta je sa Petrom Đokićem, vjernim Miloradovim satelitom? Čemu on da se nada i šta on da traži od raščerupane mlade, kad Pavić jasno i glasno puca na premijersku fotelju???

Kolika je njegova frustracija, jer je, sjetićete se, prije samo par dana odbio tu fotelju ponuđenu od strane Bosića zarad mira u vladajućoj kući, a sad mu se nudi šta??? Ni on sam ne zna. Pitanje je dana kad će se obratiti Predsjedniku Dodiku da mu ovaj objasni "gdje su tu socijalisti dobri".

Nije zgorega u ovu jednačinu ubaciti i polukafansku priču o srbijanskom scenariju u Republici Srpskoj. Ne postoje bilo kakvi materijalni dolazi osim puke analogije, kako bi baš suveren Srbije, Aleksandar Vučić, mogao preko Dačića jednim klimoglavom izdati naredbu Socijalistima da se priključe SDS-u i time u potpunosti uništiti političku karijeru Milorada Dodika. Kažem, ovo su tek spekulacije, ali sigurno ne milozvučne Dodikovom uhu.

Produžeci i penali

Na kraju svega, bosanski lonac postizborni se beskrajno kuha. Prekuhani i politički raspadnuti akteri nastavljaju svoj trgovački ples. Novoosnovana koalicija SDA, DF, Savez za promjene na krilima pohvala američke administracije čeka (a i ne mora) Dragana Čovića kako bi imala apsolutnu moć odlučivanja u svim BIH organima vlasti. Čović čeka, poradi čekanja samog. Kako stvari stoje, najpametnije mu je da čeka. Koliko je to pametno za državu, druga je stvar. Dodik, kao histerično razmaženo dijete kome je ukradena rođendanska igračka, još ne prestaje da jeca. A bolje bi mu bilo da se što prije konsoliduje i, po principu najmanje moguće štete, čim prije nabere mistična 42 poslanika i bar pokuša formirati vlast. Ukoliko to ne uradi, prijeti mu OZBILJNA opasnost da u potpunosti ostane bez te vlasti. Na svim nivoima.

Da li će se situacija razriješiti u produžecima ili će tu biti i političkih penala, naplata i ucjena, čuće se. Publika/narod koji je glasao i koji se poslovično ništa ne pita, sjedi na stadionu Bosne i Hercegovine, gricka špice (samo su one ostale) i čeka rasplet, koji, kakav god da bude, neće usrećiti ovaj narod.