Tekst prvobitno objavljen u Magazinu Index on Censorship
Dvadeset i pet godina nakon pada Berlinskog zida, teško stečeni standardi medijske slobode sada opadaju u istočnoj Europi. Jedan od vodećih europskih stručnjaka, Dunja Mijatović kaže: "ono što s cime se sada suocavamo je politika koja ponovo pokušava da se direktno miješa, vrši pritisak i kontroliše medije na vrlo otvoren i očigledan način". Dunja Mijatović govori, u ovom posebnom izdanju 'Index on Censorship , o budućnosti novinarstva. Ona kaže da je optimizam iz 1989. godine bio opravdan, ali niko nije uradio dovoljno da bi se zaštitila sloboda medija za koju su se toliko dugo borili. Ona poziva EU da se aktivnije i robusnije posveti pitanju slobode medija tokom procesa pristupanja EU. "[Trend prijetnji medijima na Balkanu je potrebno odmah promijeniti. Ako se to ne desi, situacija ce se jos vise pogoršati ".
Moramo se boriti za ono što želimo
Dunja Mijatović je posvetila više od 20 godina borbi za slobodu govora i slobodu medija. Urednica Index on Censhorsip Rachael Jolley je razgovarala sa njom o napadima na novinare i potrebi za većim stepenom povjerenja u medije.
Prijetnje na pravo javnosti da pristupi informacijama nikada neće isčeznuti. Osoba koja javnost obavijestava o tim prijetnjama je Dunja Mijatović, predstavnica Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) za slobodu medija. Ona je zabrinuta i pomalo razočarana da su društva čini se jako malo naučila iz istorije kada je riječ o podržavanju prava medija da kritiziraju vlade, pružaju alternativne prikaze i prenose informacije javnosti.
Čini se da svuda na svijetu, pravo na raspravljanje, diskutovanje i neslaganje se ne cijeni tako visoko kao prije.. Izuzetci su rijetki, kao što je Njemačka, a to znaju oni dovoljno stari da pamte period prije 1989. godine. Drugi izuzeci su oni evropski narodi u zemljama gdje, nakon prvobitne euforije, ljudi zapravo nikada nisu vidjeli znakove demokratije koje je pad Berlinskog zida obećao. U Bjelorusiji i Azerbejdžanu, borba za slobodu medija nikada nije stala. Dok u nekim drugim zemljama, nedostatak brige je uzeo svoje. . No, Dunja Mijatović ne toleriše ništa od toga.
Pored Rusije i Ukrajinevojna ofanziva u Gazi koje s dnevno gledamonaekranima, potreba za dobrim novinarstvom nikada nije bila jača. Mijatović, koja rukovodi OSCE institucijom specijaliziranom za medijske slobode i slobodu izražavanja sa sjedištem u Beču, pazljivo prati kako zemlje koriste propagandu, ne samo za kontrolu poruke, nego i za stvaranje iste; pokušavajuci ograničiti broj kanala koje javnost može koristiti kako bi saznali što se zapravo događa. S obzirom da su novinske agencije i TV stanice pod financijskim pritiscima i novinari napadani, pouzdani izvori vijesti nisu česti .
OSCE, organizacija za koju Dunja Mijatović radi, ima 57 zemlja članica, oko 2.600 uposlenih i unatoč svom imenu, članove na tri kontinenta: Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Misija OSCE-a je raditi sa svojim zemljama članicama, od Rusije do SAD-a, Turske i Ukrajine, kako bi zaštitila ekonomske, političke i lične sigurnosne interese zemlja članica. OSCE radi sa državama i grupama unutar njih na stvaranju i održavanju demokratije, kako bi se spriječili konflikti i ponudila medijacija. . Većina OSCE-ovog osoblja radi na terenu, a ne u glavnim uredima. Osoblje OSCE-a su bili neki od prvih međunarodnih promatrača u Ukrajini nakon nesreće malezijskijskog putničkog aviona. Kako se sloboda medija poboljšava ili pogorsava, Dunja Mijatović je tu da izvještava o tome.
Dunja Mijatović je odrasla u Sarajevu i pohađala univerzitet u istom gradu. Magistrirala je na evropskim studijima sa tezom ‘Internet I sloboda izrazavanja’.Nakon rat na području bivše Jugoslavije bila je jedna od osnivača Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine, koji je ujedno bio i medijski regulator, pa je sasvim prirodno da Mijatović posebno pazljivo prati desavanja u regiji. Upravo sada, ona nije impresionirana onime što vidi. Bilo je perioda velikog poboljšanja: bolje zakonodavstvo, promovisanje sigurnosti novinara, borbe protiv nekažnjivosti i dekriminalizacija klevete. Ali sada Mijatović primjecuje korake unazad u zemljama bivše Jugoslavije i Albanije: "postoji ogroman pad medijskih sloboda u regiji nakon vrlo dugog perioda, gotovo 20 godina borbe."
Evropska komisija može da izvrši pritisak na ove zemlje, jer one žele ući u EU i trebaju tada ispuniti kriterije za kvalifikaciju. Dakle, Mijatović je predložila EU da treba intervenisati i učiniti nešto povodom ovog problema. "Oni su jedini koji imaju mogucnost utjecati na situaciju... Ovaj negativni trend se mora odmah preokrenuti. Ako ne, mi ćemo biti u velikoj nevolji", kaže ona. Ona poziva EU da se aktivnije i robusnije posveti pitanju slobode medija tokom procesa pristupanja EU. "[Trend prijetnji medijima na Balkanu je potrebno odmah promijeniti. Ako se to ne desi, situacija ce se jos vise pogorsati ".Mijatović se dojmi jasnom i otvorenom, a također ima veoma razvijen osjecaj za političkeodluke.
Kako se priblizava 25. godišnjica pada Berlinskog zida, vrijeme je da se preispita optimizam iz 1989. godine, i tad uvjerenje da nam veća i boljademokratija dolazi. Mijatović kaže da je optimizam bio opravdan, ali problem je taj što niko nije učinio dovoljno da zaštiti teško stečene slobode. Mijatović smatra da je društvo u cjelini previše ravnodušno po pitanju slobode. Njen ured u Beču, je samo sat vremena udaljen avionom od granice Bjelorusije, gdje se neki novinari nalaze u kućnom pritvoru zbog kritiziranja vlade. Ona brine da većina ljudi u zapadnim zemljama uopće ne razmišljaju o tome. Ponekad uzimamo slobodu zdravo za gotovo, posebno u demokratskim i slobodnim zemljama i zaboravljamo kako je kada se te slobode potisnu. "Mislim da, ako imamo cenzuru u Bjelorusiji, koja je odmah iza ugla, to također u isto vrijeme utječe na društva koja žive u slobodi. Još mnogo toga treba uraditi."
Iako Mijatović provodi većinu svog vremena u borbi za novinare, ona ne zazire od kritikovanja istih. "Postoji nedostatak solidarnosti. Mnogi novinari bi mogli učiniti više da zaštite dostojanstvo svoje profesije." Ona bi željela vidjeti novinare kako se združuju u borbi za svoje profesionalne vrijednosti, a ne da napadaju stavove jedni drugih. Ona drži zajedničke sastanke sa ruskim i ukrajinskim novinarima u pokušaju da im omogući priliku da zajedno razgovaraju o zaštiti novinarstva.Mijatovic slotakođer stalno radi na pracenju trendova u novinarstvu i trenutno drži seriju radionica na temu "otvoreno novinarstvo" te implikacije istog. Ovo je process gdje se pokušavaju dati odgovori na ulogu gradjana koji pišu i objavljuju, a nisu formalnonovinari , kako bi bili potpuno informisani o zaštiti i pravnim rizicima u svom radu. Ona želi da predstavnici 57 država čuju priče i probleme sa kojima se "građani novinari" često suočavaju..
Upotreba propagande, naravno, nije ništa novo, ali način na koji se koristi, posebno u Ukrajini i Rusiji, je privukao pažnju njenog ureda. Mijatović ima znanje iz prve ruke o uticaju propagande za vrijeme jugoslovenskih ratova. "Uglavnom je Miloševićev režim koristio propagandu kao sredstvo ubrizgavanja mržnje među ljude, da podijeli ljude, ali nije bilo interneta u to vrijeme. Sada, sa prisustvom interneta, prešli smo na drugi nivo." Kombinacija propagande i cenzure prevladava u Rusiji. Vlada Vladimira Putina je postavila nove kontrole za privatne medije koji su najčešće oni koji objavljuju priče koje kritikuju postupke vlade. Prema nedavnom prijedlogu odobrenom od strane ruske Dume, jedino TV stanicama koje ispunjavaju određene kriterije će biti dozvoljeno oglašavanje. Stručnjaci ukazuju da ovo može dovesti do zatvaranja oko 150 stanica. Ovaj potez ima moć da ugasi glasove stotina regionalnih medija, kaže Mijatović. Kao da ruski mediji već nisu dovoljno ograničeni, stroga ograničenja na prihode će prisiliti novinare i urednike da dobro razmisle o pokretanju bilo kakve priče koja ugrožava mogućnost njihovog poslovanja da preživi.
Mijatović, entuzijastična korisnica društvenih medija, posebno prati nacin korištenja tehnologij kao sredstvo cenzure i propagande. Njena konstantna borba je da uvjeri drzave da je veća otvorenost i više glasova je bolja za njih i njihove građane.. "Trudim se da podignem značaj borbe protiv propagande, ne sa blokiranjem, filtriranjem i opstruiranjem kanala, nego sa više glasova, pluralizamom i reformama starih državnih medija, koji već mnogo godina nisu reformisani, da bi mogli ponuditi uravnotežen, ravnopravan i nepristrasan pregled vijesti. “Naravno, ovo ne može riješiti probleme u zemljama bivseg Sovjetskog Saveza ili na Balkanu preko noći, ali ja ne vidim bilo koji drugi način borbe protiv propagande". Ona također dodaje da ukrajinske vlasti zele veću kontrolu medija: "ja ne mislim da je ovo rješenje za taj problem, jer ne možete zaustaviti signale, satelit, internet. Dakle, mnogo više treba da se učini kako bi se borilo protiv propagande, ali ovakvi ishitreni pokušaji da se zaustave glasovi po mom mišljenju neće pomoći, bez obzira koliko su ti glasovi apsurdni.”
Ona se također izjasnila o "pravo da budu zaboravljeni" EU odluci. Mijatović misli da je odluka zabrinjavajuća jer moze povećati autocenzuru posrednika, kao što su Google, i da će utjecati na mogucnosti javnosti da sazna bitne informacije. Na njenom dnevnom redu je također očuvanje neutralnosti interneta. "U zapadnim zemljama, zemljama Evropske unije, postoji više slučajeva koji su zapanjujući za demokratije. U SAD-u sam podigla nekoliko slučajeva koji se odnose na zaštitu izvora i neutralnosti neta, tako da je teško izdvojiti specifične zemlje kao očigledne kršitelje."
Kada su u pitanju svjetskih stavovi prema slobodi govora, njen odgovor je obrazovanje. "Ne mislim da vlade ulažu dovoljno sredstava i napora kako bi ponudili viši stepen pismenosti kada je riječ o medijima, i da ne spominjemo internet pismenost danas, koju bi trebali početi već u vrtiću. Vlade bi radije uložile sredstva u svrhu blokiranja i filtriranja jer misle da će tako riješiti sve probleme u društvu." Ona je također svjesna rastućeg nivoa pritiska na novinare da ne objavljuju kritike o ljudima na vlasti, ne samo u državama članicama OSCE-a.
"Ono što vidimo je da postoji sve više zastrašivanja. Postoje pokušaji da se zaustave kritični glasovi, provokativni glasovi, donošenjem novih zakona preko noći, sve u ime sigurnosti, borbe protiv terorizma, zaštite maloljetnika. Sve su ovo načini koji su na neki način legitimni postupci bilo koje vlade da zaštiti društvo i svoje građane, ali ako pogledate neke predmete koji se pojavljuju u pojedinim zemljama nakon usvajanja tih zakona, možete vidjeti da se ti zakoni zapravo koriste za sve drugo osim u svrhu zaštite građana."
Mijatović je očigledno neumorna i vjeruje da moramo postati bolji u prihvaćanju činjenice da je kritika sastavni I potreban dio života.
Izvor: Index on censorship
