Granice uvijek postoje
Granice ljudske izdržljivosti možda nisu ograničene duhom, ali tijelom svakako jesu. Nauka je kroz brojne studije, ali i konkretne primjere kroz istoriju, izračunala one opšte - koje se vode kao pravilo. Iako postoje određena odstupanja i individualne razlike, istina je da se određene vrste izdržljivosti mogu i istrenirati. Tako uz jednu dozu opasnosti za zdravlje pojedinci mogu postupno da pomjere granice.
Vrućina
Većina ljudi će iskusiti hipertermiju, tj. pregrijavanje već nakon 10 minuta ekstremne vlage i topline od nekih 60 stepeni Celzijusa. Ipak, to nije ljudska granica izdržljivosti, a naučnici smatraju kako je tek temperatura od 140 stepeni Celzijusa i više od toga recept za sigurnu smrt za nekoliko sekundi, dok vatrogasci pod punom zaštitnom spremom mogu da izdrže temperaturu od oko 95 stepeni.
Hladnoća
Preživljavanje pri uslovima ekstremne hladnoće više je povezano s temperaturom koju naše tijelo uspije da zadrži - odnosno kretanjem i zaštitnom odjećom, nego sa samom temperaturom vazduha. Hlađenje tijela počinje s tjelesnom temperaturom od 35 stepeni Celzijusa, a gubitak svijesti s onom nižom od 27 stepeni. Računa se da je pad ispod 22 stepena smrtonosan. Takođe, dokazano je da hipotermija nastaje nakon pola sata provedenih u vodi s temperaturom od četiri stepena Celzijusa.
Ubrzanje
Grudni koš štiti naše srce od tvrdog udarca, ali i pomjeranja izazvanih kretanjem. Stručnjaci iz NASA tvrde da ipak postoji granica ubrzanja koje naše tijelo može da podnese. Ona kod bočnog kretanja iznosi 14 G (pri čemu je 1 G sila normalne gravitacije na Zemljinom tlu) gdje bi se pri toj brzini organi odvojili jedan od drugog. Kod kretanja naglavačke, može se izdržati sila od maksimalnih 8 G, dok uspravno kretanje naprijed ili nazad tijelo može da izdrži do brzine od četrdesetak G, piše HuffPost.
Tjelesna temperatura
Pri pojavi bolesti, dolazi do reakcije imunološkog sistema i povećanja tjelesne temperature. Pri dosezanju one od 43 stepena Celzijusa dolazi do oštećenja mozga, dok 44 stepena Celzijusa dovodi do sigurne smrti. Razlog za to je što povećanje temperature donosi raspad proteina u telu i posljedično "kuvanje" organa.
Zračenje
Radijacija predstavlja dugoročnu prijetnju jer kroz vrijeme uzrokuje mutacije DNK, što u većini slučajeva dovodi do nastanka raka. Međutim, koliko nas zračenja može trenutno ubiti? Nuklearni inženjer Peter Karakap tvrdi da je ta granica između 5 i 6 SI (Siverta), što će izazvati destabilizaciju ćelija i smrt. Poređenja radi, radnici u Fukušimi su tokom nuklearne katastrofe ozračeni između 0,4 do 1 SI u satu.
Visina
Ljudi će se onesvijestiti ako atmosferski pritisak padne ispod 57 posto, što je ekvivalent nadmorskoj visini od oko 4572 metra. Ipak, boravak na većim visinama neće ubiti one pripremljene - planinari i penjači postupno prilagođavaju svoje tijelo na visinu i pad nivoa kiseonika. Ipak, ni oni, pa čak ni opremljeni bocama kiseonika, ne bi mogli dugo da prežive na visini iznad 7925 metara.
Glad
Iako se za opšte pravilo uzima kako će čovjek umrijeti već nakon tri nedjelje bez hrane, brojni primjeri ekstremnog preživljavanja pomjeraju granice. Na njih u velikoj mjeri utiče i tjelesna težina prije gladovanja, pa što je veća težina - tijelo duže može da crpi rezerve hranjivih materija. Ipak, nakon 45 dana gladovanja preko 90 posto ljudi izgubiće 30 posto tjelesne težine, a ta velika promjena najčešće izaziva pojavu smrtonosnih bolesti.
Dehidratacija
Više od 80 posto ljudi došlo bi u stanje ozbiljne dehidratacije i potencijalne smrti već nakon tri dana, dok nakon sedam dana bez kapi tečnosti dolazi do situacije koja je fatalna za sva ljudska bića.
Bez vazduha
Većina ljudi može da izdrži oko dvije minute bez vazduha, a nakon toga se javlja nesvjestica pa ako i dalje nema vazduha - smrt. Ipak, raznim vježbama meditacije, disanja i povećanja kapaciteta pluća ta granica može da se pomjeri - pa postoje ronioci koji su bez kiseonika u kontrolisanim uslovima uspjeli da izdrže i 17 minuta.
