I kao takav više puta je ubijan. Ipak,prije svega toga Ivo Lola Ribar je bio mladi, obrazovani čovjek sa ogromnim intelektualnim kapacitetima i vrlo dobro je poznavao zamke u koje bi, tek u mislima i željama, građeno socijalističko društvo moglo upasti. Na žalost, drugi tu vrstu saznanja nisu imali.
Dom kulture Studentski grad je otvorio svoje izložbene prostorije za izložbu o Ivi Loli Ribaru pod nazivom : „Život i smrt heroja – neutralnosti ne može biti“.
Tri mlade povjesničarke umjetnosti potrudile su se da predstave Ivu Lolu Ribara, ne samo kao nekoga oko koga se gradio herojski mit i putem kojeg se oblikovala naša svijest, već baš i kao čovjeka koji sa ogromnim znanjem i kapacitetom koje bi ga, u nekim suludim okolnostima, kako je to Vicko Krstulović u svojim memoarima pisao, moglo dovesti i do mjesta šefa države. Ivo umjesto Tita.
Da li bi se to ikad ostvarilo, kako je tekao taj put brisanja sjećanja u odnosu na Ivu Lolu Ribara, ali i u odnosu na antifašizam razgovarali smo u ovom 105. KUPEK-u sa autorkama izložbe Jasminom Novaković, Marijom Vasiljević i Minom Lukić. Pojačanje je stiglo u vidu skype meštra i povjesničara Dragana Markovine koji je ujedno i autor studije „Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja“.
Da li ste ikad probali zamisliti, da je Ivo Lola Ribar danas živ i da ima 20 i koju gdje bi danas bio? Da li u prvim redovima oslobađanja kino sala, blokade Filozofskog fakulteta ili u lokalnoj sportskoj kladionici? Ako niste poslušajte 105. KUPEK jer mi smo to uradili za vas.