Domovinom drveća čaja smatra se Kina, u kojoj su građani provincije Sičuan vješto gajili i pili ovu ljekovitu biljku.
Ta azijska zemlja stvorila je jedinstvenu kulturu i kult čaja prije više od 1.000 godina, dok je na evropski kontinent ovaj zdravi napitak stigao u 17. vijeku, sa prvim brodovima jedne holandske kompanije.
Čajevi predstavljaju mješavinu usitnjenih i neusitnjenih biljnih dijelova, a namijenjeni su za unutrašnju i spoljašnju upotrebu. Svi listovi čaja, osim biljnih i voćnih, potiču od istog grma zimzelene biljke camelia sinesis. Kada je riječ o vrstama čajeva, postoje dve i to pravi čaj, koji se dobija od biljke čaj, i biljni, koji se dobija mješavinom raznih ljekovitih biljaka. Namjena i karakter ove dve grupe je različita, jer pravi čaj sadrži u sebi kofein i koristi se kao stimulativno ili umirujuće sredstvo, dok se druga vrsta čaja u najvećoj mjeri konzumira kao ljekovito sredstvo narodne medicine.
Postoje tri metode pripreme čaja i to su japanski, engleski i troprst način. Po prvoj metodi prokuvanu vodu bi trebalo preliti preko čaja i ostaviti da odstoji tri minuta. Engleski način kuvanja podrazumijeva da na jednu šoljicu ide jedna mala kašika čaja, dok se po troprst metodi za svaku šolju ovog napitka uzima onoliko čaja koliko stane između palca, kažiprsta i srednjeg prsta.
Čaj ili čajni napitak obezbjeđuju organizmu potrebne mikroelemente (minerale), koji dospijevaju u telo unošenjem odgovarajuće količine prokuvane vode, koja lakše čisti organizam od toksina. Fenomen pijenja velikih količina prokuvane vode, bilo da je ona hladna ili topla, u vidu čaja poznat je u vrućim tropskim i suptropskim područjima, jer se time ublažavalo prekomjerno znojenje i sprječavale su se razne zaraze. Voćni čajevi sadrže vitamine, posebno vitamin C, i mogu se piti i nezaslađeni.
„Čajanke“ u Engleskoj i Turskoj
Tradiciju popodnevnog ispijanja čaja u Engleskoj (afternoon tea) uvela je vojvotkinja Ana Marija od Bedforda, kojoj je pauza između doručka i večere, kao jedina dva obroka, bila predugačka. Poslije toga, uveden je novi obrok koji se sastojao od ispijanja čaja uz serviranje malih sendviča ili kolačića. Od tada čajanke su počele da se organizuju u prirodi, salonima, i svim drugim pristupačnim i prijatnim mjestima. Danas većina Engleza čaj pije sa mlekom, dok oni koji koriste limun nikako ga ne ceijde, već se isečen na kriške ubacuje u šoljicu čaja po želji.
Čaj je, s druge strane, glavni izvor kofeina za Turke. Priprema se na poseban način, a pije iz malih, providnih čaša, tako da može da se vidi tamnocrvena boja. Ispijanje napitka je veoma važan dio radnog dana i svako odbijanje poziva na turski čaj za Turke podrazumijeva uvredu i nepoštovanje njihove tradicije kao načina života.
Izvor: Danas
Foto: Pixabay.com
